Pazi ovo, Radojica vrijedja na nacionalnoj osnovi zato sto je bosanske muslimane nazvao predstavnicima arapskog kulturnog naslijedja. Ako neki nearapski narod odbaci svoja imena i svoju kulturu a prihvati arapske vrijednosti onda etnickim rijecnikom taj narod genetski nije arapski ali fenotipski pripadnici tog naroda su predstavnici arapskog kulturnog naslijedja.
Evo kako to zvuci iz usta komandanta Armije koja je sve samo nije Bosanska.
Odlomak iz govora Rasima Delica na oprostaju mudzahedinima
”…….. Vi ste i ovdje u BiH kao i svugdje drugdje u svijetu dosli da branite muslimanski narod i njegovu vjeru islam. Dosli ste kao i u nizu drugih zemlaja da na alahovom putu pruzite pomoć ”Muslimanima„ Bosne i Hercegovine.
Pruzili ste im pomoć ne samo u borbi nego u vracanju svojoj vjeri svojoj tradiciji svojoj kulturi i svojim obicajima…….”
I sad Radojica vrijedja zato sto kaze isto to ko i Rasim Delic za bosanske muslimane. Meni se cini da se neko stidi svoje kulture, svoje tradicije i svojih obicaja.
A i konstatacija da se vidi koju tezu (pravoslavnu) zastupa Radojica nije bas inteligentna jer Radojica pokazuje bosanske dokumente i zastupa poziciju same CB pa sad zah ako ti je to pravoslavna teza neka ti bude. Zamisli npr da neko postavi tvrdnje za neku vjersku skupinu: 1. ne jedu zivotinje 2. piju alkohol 3. imaju tri boga i jednu boginju 4. prave bogomolje od leda itd. Ako neki sumnjaju da se to odnosi na muslimane zar nije najjednostavnije da se pogledaju svete muslimanske knjige i utvrdi njihova dogma. U zahovom slucaju on postavlja neke teze (Kozmu) koje se ne mogu ni vezati za bosanske krstjane tj ne odnose se na bosanske krstjane a kamo li da im se takve osobine mogu pripisati.
Nastavljamao sa direktnim dokumentima CB.
Cetvorojevandjelje Tvrtka Pripkovica sa 260 pergamentnih listova koje se nalazi u Gosudarstvenoj publicnoj biblioteci u Petrogradu i pripada zbirci A. F. Giljferdinga. Na zavrsetku jevandjelja stoji ”A zapisa boziom milostiju krstienin a zovom Tvrtko Pripkovic zemlom Gomilanin”. Ovo jevanjdjelje, koje je nadjeno u Pljevljima, se upotrebljavalo u pravoslavnom manastiru kao i Kopitarevo jevandjelje. Interesantno za ovo jevanjdjelje je da je prvobitni tekst u kome crvenilom pise ”krstienin” prepravljen tako sto je preko pocetnog slova K crnilom napisano H (hstianin). Medjutim ispod slova H se jos i danas jasno vide dva kraka slova K. Dakle jos jedno bosansko krstjansko jevandjelje koje se upotrebljavalo u pravoslavnim manastiru jer ne posjeduje nikakav toboznji dualizam i je cisto hriscanske prirode.
Istoj zbirci A. F. Giljferdinga pripada i rukopis pod brojem 14 a nalazio se u posjedu bosanskog trgovca Spasoja Jovicica. Rukopis ima 302 lista i sastoj se od; 1. poslanice episkopa Epifanija o apostolima i njihovom zivotu 2. apokrifa ”ob’hozdenije Pavla apostola 3. Deania svetih’ apostol’ 4. Prologa k apostolskim i 5. samih poslanica. One slijede ovim redom; Jakovljeva, obje Petrove, tri Ivanove, Judina, i cetrnaest Pavlovih i to; Rimljanima, Koricanima(2), Galacanima, Efezanima, Filipljanima, Kolosanima, Solunjanima(2), Hebrejima, Timoteju(2), Titu i Filomenu. Ovaj se redoslijed potpuno slaze sa redoslijedom u Hvalovom Rukopisu i Mletackom zborniku (u onom dijelu u kojem je Mletacki zbornik potpun jer mu fali dio poslije poslanice Hebrejima). Ovo sam naveo da bi naglasio srodnost bosanskih jevandjelja a poenta ce se sama pokazati kada budem opisao Hvalov rukopis.
Evo jos nekih nesumnjivih bosanskih jevandjelja koja su sacuvana i koristena u pravoslavnim manastirima; Sreckovicevo (koje je nazalost zagubljeno), Vrutocko, Divosevo a ranije sam spomenuo Nikoljsko, Kopitarevo i jevandjelje Trvrtka Pripkovica.
Solovjev je konacno dosao do Hvalovog rukopisa 1948 i pkusao ponovo sa svojim dualistickim tezama. Posto mu izraz ”hleb nas inosushtni” nije prosao jer se izraz ”nasustni” nalazi u istom rukopisu (kao i u Nikoljskom jevandjelju) pokusao je sa izdvajanjem Apokalipse i odbacivanjem starog zavjeta ali je i tu ispao papak jer ga slike Mojsija demantuju kao i spominjanje boga Abrahamova, Isakova i Jakovljeva. Za slike svetaca i u Hvalovom rukpisu Solovjev je tvrdio da ih ne treba uzimati za ozbiljno jer su jedinstven slucaj u bosanskim jevandjeljima jer papak Solovjev tad jos nije znao za druga bosanska jevanjdelja sa slikama svetaca (nadam se da ce mi moderator oprostiti sto Solovjeva nazivam papak jer ocigledno laze).
Da jednom zavrsimo sa ”dualistom” Solovjevim i to sa zakljuckom Jaroslava Sidaka koju je napisao poslije razrade Kopitarevog jevadjelja a koji je, po nasem zahu i njegove Wkipedije, zastupnik katolicke teze o CB:
”Kopitarevo bosansko jevandjelje pridruzuje se dakle, poznatim rukopisima bosanskog porijekla u opovrgavanju olako upucenih tvrdnji A. Solovjeva o dualistickim elementima u njima, i, prema tome, takodjer u ucenju crkve iz koje su oni potekli.
Bosanski vjernici su prihvatili priznane knjige svetog pisma u slovenskom jeziku; a one, kao sto nam Hvalov rukopis svjedoci, ne razlikuju se ni u prevodu od slovenskog pisma svetoga, bivsega u porabi kod Slovena iztocne crkve.Zbog toga se i moze razumjeti, zasto su se ti rukopisi jedne ”hereticke” crkve vecim dijelom sacuvali upravo u srpskim manastirima, o cemu Kopitarevo bosansko jevandjelje pruza vrlo rjecit primjer. Taj je kontinuitet u opotrebi bosanskih rukopisa dajli vazan moment koji spomenuto jevandjelje unosi u rjesavanje problema ”Crkve Bosanske”.
Nastavice sa poentom o Hvalovom rukopisu a nasi ”bogumili” polako ko jutarnja magla iscezavaju bez traga a na veliku zalost i muku

predstavnika nebosanskog kulturnog naslijedja (ko se prepozna i uvrijedi to je njegova stvar)
Radojica
