Ubeden sam da veci deo citalaca foruma poznaje istoriju tacnije istorijski period vlasti Konstantina kao cara i njima kao podsecanje predstavljam delove teksta od dva autora jer istoriju još uvek smeju da pišu i oni što ne slave Konstantina kao svetca.
Kod Karlheinz Deschnera u Kriminalnoj istoriji hrišcanstva, o tome nalazimo iscrpno poglavlje (Sveska 1, str. 213 i dalje): Konstantin je bio roden u današnjoj Bugarskoj oko godine 285. Njegov otac je bio vojni tribun i od 305. car (vrhovni vladar) u zapadnom delu rimskog carstva, koje je tada zbog uspešnijeg upravljanja Dioklecijan podelio na cetiri dela, Konstantin je kao i otac bio veoma ratoboran, osim toga okrutan. Neprestano je vodio rat protiv raznih germanskih plemena. Pobedene protivnike vecinom je bacao zverima u cirkusu, a dva pobedena kneza dao je da ih rastrgnu medvedi.. . . Britanski istoricar Shelly o tome piše: “Taj hladnokrvni i licemerni grubijan prerezao je grlo svom sinu, zadavio svoju ženu, ubio svog tasta i svog šuraka...“, pri tome ne treba shvatiti da je to uradio sopstvenim rukama. Svoju ženu je dao ubiti jer se govorilo da je pocinila (nedokazano) neverstvo on sam, medutim, bio je nepopravivi preljubnik Deschner: Konstantin je izgradio raskošnu palatu, oblacio se najsvecanije i najluksuznije, naredio je da ga oslovljavaju “Božji zastupnik”, “naše božanstvo” (nostrum numen), a od sveštenika da ga slave kao “spasitelja” i “otkupitelja”.Tako je imao obostranu korist: Konstantin je bio privilegovan u crkvi, a ova je za uzvrat opravdavala njegovu neizmernu moc. Tokom svog života, neposredno pred svoju smrt (337.), Konstantin nije bio službeni hrišcanin. Sasvim na kraju života krstio se, ali ne kao katolik, vec “jereticki”, tj. arianski Saradnja Konstantina s pavlovski obeleženom crkvom od samog pocetka je bila u najboljem redu. Crkva je razbuktala hajkacku kampanju protiv svog prvog protivnika Maksencija. Ovaj do danas važi kao krvavi progonitelj hrišcana i kao primer zla i tiranije. U stvarnosti Maksencije je bio sposoban i umeren vladar, medutim, manje ratoboran i tolerantan prema hrišcanstvu. Samo: On je prognao dva rimska biskupa jer je posle njihovog izbora bilo velikih svada medu “hrišcanima”. Maksencije je sve jednako oporezivao, cak i bogate a crkva vec tada nije bila na strani siromašnih i manje ratoborno nadarenih, dakle manje mocnih politicara. Jedva da se smestio u Rimu posle svoje pobede nad Maksencijem, Konstantin je vec izrazio svoju zahvalnost: Crkva je dobila velike darove zemljišnih poseda, vracena joj je crkvena imovina; samo rimska crkva je primila “preko jedne tone zlata i gotovo deset tona srebra” (str. 236.). Iz državne kase, koju je punio pljackanjem svojih podanika, Konstantin je svuda u carstvu finansirao ogromne i raskošne crkvene gradevine. Ali ne samo to: Sveštenike je oslobodio davanja, dao im je pravo da mogu postati naslednici, dakle sposobnost nasledivanja (koju su prije paganski kultovi imali samo u izuzetnim slucajevima), dao je crkvi cak sudska ovlašcenja – protiv pravne izjave jednog biskupa nije postojala mogucnost prigovora. Iako sam nije bio uvereni katolik, Konstantin je, ostavio crkvi slobodne ruke kod zapocetih progona drugomišljenika, npr. kod razaranja paganskih hramova od strane “hrišcanske” svetine. Ocito da je pod sveštenickim uticajem dopustio zakone protiv Jevreja tako je npr. prelaz hrišcanina u jevrejsku veru bio kažnjavan smrcu. Konstantin je povremeno zbog politicke taktike, ali ne stalno progonio i jereticke pokrete donatista u severnoj Africi i markionita. Donatisti u severnoj Africi bili su protiv saveza prestola i oltara i udružili su se u savez s pobunjenim zemljoradnicima protiv veleposednika. To naravno nije bilo u korist crkve i države! … iz paganske obredne crkve napravio državnu crkvu, to jest državnu religiju koja je do danas sa svojim krvavim i okrutnim korenima još uvek isprepletena paganskim kultom. U današnjim državnim crkvama došlo je do otcepljivanja od jedne rimske kultne crkve . . . spoljašnje religije moci koje sa Isusom, Hristom, imaju malo zajednickog. One upotrebljavaju, to jest zloupotrebljavaju ime Isusa, Hrista. Ako navedem druga dva autora oni ce I njih negirati jer to nisu reci crkve vec istoricara a oni ne pišu po podobnosti vec po cinjenicama.
_________________ ,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali. Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.
|