bORGqUEEN je napisao:
Covjek, ovakav kakav je jednostavno ne moze postati Bog.
Embrion čovjeka se iz tačkice formira u tijelo sa svim organima, rodi se, i naraste do odrasle osobe. To je čudo. Tako nekako ide i duhovni razvoj...kod onih koji se duhovno razvijaju. Ovakav današnji prosječan čovjek ne može biti bog, ali izgrađeni čovjek...
bORGqUEEN je napisao:
Prvo ogranicenje su njegova cula
Na šta misliš pod ovim?
bORGqUEEN je napisao:
drugo ogranicenje je vrijeme
Vremena ima. Vrijeme prije ulaska u vječni život, a pogotovo poslije toga. Napravljeno je tako da vremena ima dovoljno, za "marljive učenike"

. Kao na ispitu na fakultetu, neko će u zadanom vremenu položiti a neko neće.
bORGqUEEN je napisao:
a trece sposobnost
Dobili smo dovoljne sposobnosti za ono što se od nas traži, inače se ne bi ni tražilo.
bORGqUEEN je napisao:
i samo visoki adepti, veliki posvecenici nakon napustanja fizickog mogu otici u visoke sfere a da li "postaju" Bog, to zaista ne znam.....dakle oni koji imaju moc odluke da vise ne dolaze "ovdje".
Čitao sam o takvim teorijama, takav razvoj da na nekom nivou više ne dolaziš na Zemlju jer si savladao taj neki nivo. Mislim da je Jogananda tako nešto pisao.
Koliko znam radi se o tome da nam je
posuđen duh od Tvorca na osnovu kojeg možemo živjeti i pomoću kojeg, a kroz živote na Zemlji, trebamo da izgradimo
svoju duhovnu dušu, postepeno, iz života u život. Znamo da je sve što je posuđeno samo privremeno kod onoga kod koga je posuđeno. Biće zatraženo natrag, u nekom trenutku
Jer ih čovjek načini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. (Knjiga mudrosti 15, 16)
Pogledao sam par engleskih prevoda i u svima ovde piše "spirit" tj. duh, ovo ovde dah je duh.
Mada dah i duh su nekako povezani još od početka:
A stvori Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa. (1. Mojsijeva 2, 7)
Posuđena duhovna duša se ne snalazi najbolje na materijalnom svijetu jer je "sa neba", nije odavde (
ja nisam odavle 
). Dok smo u duhovnom obliku znamo puno više o tome kako stvari stoje, slobodniji smo, nesputani, kao u astralnoj projekciji, kreće se brzinom misli, prolazi kroz materiju, leti svemirom velikom brzinom. Kada se duhovna duša rodi u materijalnom tijelu to doživi kao neki šok, transformaciju, sputavanje, "okamenjivanje", u skladu sa tim ide zaboravljanje onoga što bez problema znamo u duhovnom svijetu jer se gubi kontakt sa svojom duhovnom prirodom, materija (za mnoge) od tada djeluje kao jedina realnost. Duhovni rad nas vodi ka prisjećanju naše duhovne prirode.
Ali baš Rad, ne samo usvajanje nekih duhovnih učenje kao skupa informacija, već aktivan redovan Rad. Rad koji treba da postepeno dovodi do kontakta sa Duhom Svetim, do spoznaja (informacija sa duhovnih nivoa), do potvrde, demanta, produbljivanja usvojenih teorija i učenja. Šta je Hrist rekao?
A kad dođe On, Duh Istine, uputiće vas na svaku istinu. (Jovan 16,13) Ta Istina koju treba da saznamo nam se daje u skladu sa trenutnim duhovnim novoom, Hrist ni apostolima mnogo toga nije mogao tada reći:
Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi (Jovan 16,12), upravo iza ovoga je rekao ono da će Duh Sveti uputiti na istinu, kad ko za to bude spreman, kad sebe izgradi u nešto novo jer
"ne lijeva se novo vino u stare mjehove već novo vino u nove mjehove".
I tako se kroz duhovnu izgradnju čovjek prisjeća svoje duhovne prirode, dobija potvrde duhovnih učenja, dobija uvid u realnost duhovnog svijeta, pojava, zakonitosti. To je ono što ateisti ne mogu da shvate jer misle da se kod svih vjernika vjera zasniva samo na...vjeri, a bez potvrde vjere. Kod većine je možda stvarno tako, nažalost, a to je zato što ne poznaju i ne shvataju ozbiljno koncept "duhovne izgradnje", Rada, već misle da duhovnost znači usvojiti neka duhovna učenje (neke od brojnih vjerskih zajednica) i stagnirati u tome, uz obavezno branjenje tih učenja od svih "jeretika i zabludjelih". Ali oni koji zaista Rade itekako dobijaju potvrde onoga što rade. Banalan ali realan primjer: mogu početi osjećati svoju energiju i duhovne centre (čakre), i to tačno u skladu sa opisima koje su drugi ostavili, o položaju čakri na tijelu i drugo. Takvima više niko ne može reći da to ne postoji jer oni više u čakre i energiju ne vjeruju, oni znaju. A to je banalan primjer, ima puno toga drugog.
Do tog osvještavanja u svoju duhovnu prirodu se dolazi kroz duhovni rad a ne kroz stagnaciju.
Zanimljivo je, i često se zanemaruje, da Sveto Pismo poziva ne samo na vjeru već na dokazivanje vjere, i to u samoj definiciji (prave) vjere:
Vjera je pak tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo. (Jevrejima 11,1) To se često zanemaruje. Vjerske zajednice pričaju samo o vjeri a ne i o dokazivanju te vjere, kroz redovan ozbiljan duhovni rad. A to je ono što ateisti zamjeraju vjernicima, što vjeruju bez dokaza. Ako je neko sebi kroz duhovni rad dokazao postojanje duhovnih energija i centara, dokazao je ono što se ne vidi, i to je po ovom stihu iz Svetog Pisma pozitivno. Dakle kroz iskustvo kao rezultat rada je dokazao nešto što postoji, dakle nešto što je Tvorac stvorio, time bolje upoznaje sebe ali i Tvorca. To je ono o čemu sam detaljnije pisao na temi koju smatram vrlo važnom "Duhovna izgradnja...prije svega", o priči iz Evanđelja o talentima (duhu) koje je gospodar dao slugama, jedni su ta sredstva "obrtali" i uvećali ih a neki su ih zakopali u zemlju (zemlja = tijelo) i nisu ništa radili, stagnirali su i oni i talenti (duhovna duša) koju im je gospodar posudio, i takvi se nisu dobro proveli, jer je gospodar kada je kasnije došao oduzeo od njih ono što im je prethodno posudio. Dakle čovjek na osnovu posuđene duhovne duše (talenti) treba nešto da radi, da uveća sredstva, tj. treba da izgradi svoju duhovnu dušu, i to je glavna svrha niza života na Zemlji,
postepena izgradnja svoje duhovne duše pomoću posuđene koja je kod nas samo privremeno, samo toliko da bismo mogli živjeti i kroz živote izgrađivati svoju duhovnu dušu. Oni koji izgrade svoju duhovnu dušu će živjeti u vječnom životu na Zemlji. Ali izgrađena duhovna duša će se mnogo bolje snalaziti u materijalnom tijelu i na materijalom svijetu jer će znati da je izgrađena kroz živote u materijalnom tijelu na materijalnom svijetu, biće kompatibilna sa ovakvim materijalnim svijetom i tijelom, za razliku od ove posuđene. Zbog toga će stalno imati "otvorenu vezu" sa Ocem Nebeskim, kao što je Hrist imao, ali i mnoge druge sposobnosti koje sada nema, sve one iz SF filmova i serija (npr. Heroji) a i mnoge druge. To je i Hrist rekao:
Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća će od ovih tvoriti. (Jovan 14,12) A ovo je zanimljiv stih da se vidi upravo ono što sam gore rekao o vjeri, onaj prethodni stih, definicija vjere. Vjera traži dokazivanje, a dokazivanje ide kroz duhovni rad kao što dokazivanje u nauci ide kroz naučni rad i eksperimente, isto je i u duhovnosti. Oni koji rade duhovnu izgradnju i kroz nju dobijaju potvrde i dokaze za duhovna učenja time, a po onoj gore definiciji vjere iz Svetog Pisma, spadaju u prave vjernike, tek takvi spadaju u prave vjernike. Pravi vjernici su oni koji rade duhovni Rad. A pošto je ovde Isus Hrist rekao da će (pravi) vjernici tvoriti djela koja je on tvorio zar je onda čudno što oni koji duhovnu izgradnju rade i shvataju ozbiljno imaju ono što se zove "paranormalne moći"? I istorija pravoslavne crkve zna za takve slučajeve u svojim redovima. Ali takvih "pravih vjernika sa moćima" nema samo u pravoslavnoj crkvi. To su osobe koje su u većoj mjeri osvjestile svoju duhovnu prirodu, koje su napravile određen iskorak prema izgradnji svoje duhovne duše. A kakve će tek sposobnosti imati oni koji izgrade cijelu svoju duhovnu dušu?
bORGqUEEN je napisao:
Evolucija covjeka je evidentna
Jeste naučna.
Duhovna...teško.
Duhovno su napredovali samo pojedinci. Oni koji su ozbiljno shvatili koncept duhovne izgradnje.
bORGqUEEN je napisao:
Sta bi se onda desilo kad bi se obogotvorio covjek, mozete zamisliti....
Ti zamišljaš da se obogotvori ovakav današnji čovjek. Ja ne pričam o tome. Pričam o obogotvorenju (pretvorbi čovjeka u boga) duhovno znatno izgrađenog čovjeka. Ali za tako nešto je potreban ozbiljan duhovni rad, naravno. I rade li ga ljudi? Zato je Hrist i rekao da je malo onih koji idu pravim putem koji vodi u vječni život a mnogo onih koji idu u propast.
bORGqUEEN je napisao:
Kako smo samo sujetni kad mislimo da i mi mozemo kvalitativno biti dio te jednote
Hrist se ovako molio Ocu Nebeskom za ljude:
Da svi jedno budu, kao ti, oče, što si u meni i ja u tebi; da i oni u nama jedno budu (Jovan 17,21)