Ova tema me je jako zainteresovala.
Posle mnogo nezanimljivih tema, konacno jedna, koja je usput i "zivnula".
Ja bih naveo par filmova koji su se meni jako dopali :
Dogma, odlicna komedija, o kojoj sam pisao na temi koja je i posvecena ovom filmu.
Intervju sa vampirom, jedan od najemotivnijih filmova koje sam ikad video, tolika kolicina bola na romanticarski nacin predstavljena, sa dozom pozude i osnove ljubavi, prastanja.Kad sam rekao bola mislim golih neiskvarenih emocija.Oko, ali bez nepotrebnih suza.
Ples u tami, prvenstveno zbog potresne i neverovatno iskrene glume, takodje iskrenost emocija i muzika koja je jedna od najboljih ikad stvorenih za film.
Peti element, filozofija, iako ne tako teska za razumeti, zabasurena u kliseiranu tres-tehno odecu i scenografiju, ali bas radi privida, i prihvatanja neprihvacenog.
Drakula 1993, elegantan horor film, koji iako slab odlicne kostimografije koja stvarno odmara, i prilicno lepe glume.
Gataka, film koji je bar koliko sam upoznat, nepravedno izostavljen svugde, prava vizija odnosa.
Mali glas, film posle kojeg se svako moze nasmejati, ali istodobno i rastuziti.
Romi i Misel "overavaju maturu", nenormalno smesan film, jedna od retkih komedija novije produkcije koja nema kreveljenja, telesnih tecnosti i sl. sarmantnih "epiteta" danasnjih komedija. Smejanje i to veliko.
Amelija Pulen, u ovom filmu sam nasao mnogo svojih navika, mozda mi je zbog toga i toliko drag, ali tu su i neverovatne boje, koje su takve da bih pojeo ekran kad gledam ovaj film, pravo malo remek delo montaze, bar koliko se meni cini.
Odiseja u svemiru 2001, nije potreban bilo kakav komentar, samo reci tolika "praznina" u jednom filmu,....
Dobro da ne moze bolje, dijalozi koji te zapitaju neke stvari, film koji treba gledati kad hoces da imas bolje misljenje o sebi.
Sok od buba ili "Bubuimir", drugi prevod je no comment, ali vecina ljudi ovaj film pamti po ovom nazivu.Komedija sa takvim svetom da se udje u taj grad, dobar humor.
Monty Python (svi), nesto sto je bez premca kad je humor u pitanju, pravi odnos glupiranja, efekata i dijaloga, plus vise nego smesne situacije.
Rekvijem za snove, drama koja me je "silovala" svojim pristupom i pogledom na svet.Prava filozofija rastuce potrebe za ekranom.
Grad izgubljene dece, film za koji mi je trebalo godine da ga pronadjem.Taj film se prozivljava, dozivljava svakim culom, takav svet i atmosfera je vrhunac svakog neurona.Fabula i poruka filma nije nista za veliku pohvalu, ali taj luk naboja je izuzetan.
Eto mozda sam malo preterao sa post-om, ali samo hteo da kazem koji su filomovi vredni paznje, mozda sam, a verovatno jesam koji zaboravio da spomenem, ali dobar deo i nisam.Eto toliko,...