|
Bez obzira što prečesto čitam i gledam komentare ljudi koji smatraju da Kosanović griješi, jer ne igra sa dva napadača, jer forisra neke sumnjive igrače i ko zna šta još, ipak mislim da taj čovjek odlično zna šta radi. Po samom dolasku u Zvezdu suočio se sa činjenicom da ne poznaje igrače dovoljno, a da je timu bio potrebno instant buđenje, što ne bi mogao ni čarobnjak da napravi za kratko vrijeme. S obzirom da je Đurovski imao svoju koncepciju igre, konceptr priprema i treninga (da ozbiljno ovo mislim), Kosanović je drugi trener, druga filozofija, drugi način igre, drugi način rada... Domaćim igračima je bilo potrebno da se priviknu na promjenu, a novopridošlim strancima je, povrh bremena hiper brzog prilagođavanja na novi klub, natovarena i promjena trenera, ali i osuda navijača i javnosti, jer je kod nas stranc poistovjećen sa skupo plaćenom zvijezdom, koja automatski snosi veliku odgovornost za loše igre... Kosanović je odredio jedan model, koji u sebi nosi doređenu dozu opreza, daje mogućnost da najbolji igrači konstantno igraju, a istovremeno daje mogućnost i da se eksperimentiše, pa da se tako, u hodu, isprobavaju i drugi igrači... Otud to forsiranje recimo Trišovića, za koga ja lično smatram da je odličan igrač, ali da se on u Zvezdi debelo izgubio, što naravno nije začuđujuće, jer su i mnogo bolji igrači od njega propadali pod teretom rezultata i pritiska koji igranje u Zvezdi nameće...
Da se vratim na Kosana. Nije on nikakav čudotvorac, ali je trener sa određenim iskustvom, što valjda znači da ima određenu percepciju te fudbalske igre, pa da vidi stvari koje običnom poznavaocu fudbala, a sa druge strane velikom kritičaru, nisu baš vidljive...
Elementarni problemi u Zvezdinoj igri kreću već od odbrane, jer svako smatra da je Gaj vanezamljski štoper, ranga Nemanje Vidića, a istina je da je u pitanju solidan igrač, odnosno odličan za naše prilike, ali i kiksator, što objašnjava činjenicu otkud takva igrač u Zvezdi, a ne u nekom jačem klubu. E pa sadašnjem treneru je valjda postalo jasno, da staklene noge na kojima počiva ta odbrana, lako mogu da se slome, pogotovo što na njima u dobroj mjeri počiva i ostatak tima, jer mentalno nestabilni ostatak tima, suočen sa rezultatskim minusom, teško da bi mogao da sačuva glavu. A ta odbrana nema vrhunskog igrača, koji bi je držao na okupu, kao onomad u Španiji reprezentativnu Nemanja Vidić... Eto donekle objašnjenja otkud toliko defanzivnih veznih u timu. Jednostavno neko mora da podupre te staklene noge. U prilog tome došla je činjenica da Milijaš - najbolji igrač proljećnog dijela prošle sezone, Kastiljo - najbolji igrač uopšte u timu i Lukaš - najbolji igrač na pripremama, u takvoj postavci igre mogu svi na teren, bar dok se ostatak ne prilagodi i uđe u formu, kad će već biti lakše da se kombinuje sa sastavom... I ja bih volio da vidim tri napadača i juriša ka golu, ali uzalud i tri gola, ako primiš četiri, a upravo ta Zvezdina nesigurna odbrana, koja prividno izgleda jako dobro, razlog je zašto se ne srlja ka golu protivnika.
Drugi problem je kretanje bez lopte. Valjda najelementarnija od svih taktičkih stvari u fudbalu, ovdje se nameća kao veoma velik problem. Jedino se najcentralniji od svih centralnih igrač u timu, a to je gotovo uvjek Milijaš, kreće bez lopte dok svi ostali čekaju da loptu dobiju u noge, čak ne ni u prostor, osim ispaćenog Anđelkovića, pa da onda krenu okomito ka golu bez građenja igre. Otud spora igra, otud neefikasnost napadača, otud nažalost i Gajove vratolomije, koji stvarno raspolaže sa oskudnom tehnikom (čitaj:dijete ispred zgrade bolje kontroliše loptu od njega), ali prečesto i previše srlja naprijed, a nije tip štopera koji zna da racionalno iznese loptu na protivničku polovinu. E to je već problem, za koji treba dugo vremena da se riješi...
Napad je već posebna priča. Kao što rekoh, pljuvani Barkos je postigao dva gola u zadnjoj utakmici... E sad, naravno da dva gola protiv Banata na svom terenu nisu neko mjerilo kvaliteta, ali ima nešto drugo što mene fascinira kod ovih stranaca, a to je profesionalizam u čiju službu oni stavljaju i tu odanost klubu. Dok se domaći igrači busaju u prsa sa "Zvezda je svetinja" parolom i očekuju da im se na račun toga obezbjedi mjesto u timu, stranci i klupu shvataju kao normalna slijed stvari, ali istovremeno na terenu demonstriraju i borbenost i zalaganje, čak i kad im ne ide. Naši igrači, borbenost i želju iskažu kroz kartone i lomljenje nogu protivniku, odnosno kroz verbalne sukobe sa sudijama (vidi pod Koroman). Siguran sam da će vrlo brzo, ako Kosanović ne odreaguje na adekvatan način, dođi do određenog animoziteta između stranaca i domaćih igrača, jer je primjetno, da domaćim starterima iz prošle sezone, već bridi dupe od eventualnog sjedenja na klupi. Kosanović je to dosad uspio da izbalansira, ne forisrajući toliko strance, ali mu je išla u prilog i njeihova nedovoljna spremnost i neprilagođenost. Kako vrijeme odmiče, stranci pokazuju kvalitet, a naši fudbaleri nisu poznati kao baš tolerantni po tom pitanju. Kosanović je opet na potezu...
_________________
"Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
, није у форми, али је и такав добар.