(nastavak)
Pitanje:
Kada ću naučiti dovoljno o međuljudskim odnosima, ljubavnim vezama i postići da one glatko teku? Postoji li način da se bude srećan u vezama? Moraju li one stalno biti izazov?
Odgovor:
Veza su stalni izazov, stalno vas pozivaju na stvaranje, izražavanje i doživljavanje viših i viših delova sebe, uzvišenijih vidova sebe, čak i veličanstvenih vizija sebe. Nigde to ne možete učiniti neposrednije, delotvornije i besprekornije nego u vezama. U stvari, bez njih, to uopšte ne možete postići. Samo kroz odnos sa drugim ljudima, mestima i događajima možete postojati u svetu. Zapamtite, bez svega drugog što vas okružuje, vi ne postojite. Vi ste samo ono što ste u odnosu na sve drugo koje to nije. Jednom kada to jasno razumete, jednom kada to duboko prihvatite, tada instiktivno blagosiljate svako pojedino iskustvo, svaki ljudski susret, a posebno lične međuljudske odnose, jer njih doživljavate kao konstruktivne u najvišem smislu. Spoznajte da oni mogu služiti, moraju služiti i da služe (hteli vi to ili ne) za izgradnju onoga Ko Ste Vi. Blagoslovite, svaki odnos i svaki smatrajte posebnim i delotvornim u razvoju onoga Ko Ste – i ko sada izaberete da budete.
Veze ne uspevaju – menjaju se – najčešće kada se u njih ulazi iz razloga koji nisu u potpunosti korisni ili pogodni za njihov opstanak. Većina ljudi ulazi u veze motreći na ono šta od njih mogu dobiti, a ne ono šta u njih mogu uložiti. Svrha veze je u tome da odlučite koji deo sebe bi želeli da vidite "pokazanim", a ne koji deo drugog bi želeli da prigrabite i zadržite. Odnosi – kao i ceo život, mogu imati samo jednu svrhu; da budete i odlučite Ko Ste Vi.
Vrlo je romantično reći da ste bili "ništa" dok se nije pojavio taj neko poseban drugi, ali to nije istina. Šta više, to pravi neverovatan pritisak na drugog da bude ono što on (ona) uopšte nisu. Ne želeći da vas "izdaju" oni se jako trude da rade te stvari dok ne posustanu. Oni više ne mogu usavršavati vašu sliku o njima. Oni više ne mogu ispunjavati uloge koje ste im dodelili. Ozlojeđenost se stvara. Ljutnja sledi. Konačno da bi spasili sebe i vezu ti posebni drugi se počinju vraćati sebi, ponašajući se sve više u skladu sa onim Ko Zapravo Jesu. I otprilike u to vreme, vi kažete da su se "stvarno promenili". Vrlo je romantično reći da se sada, kada je vaš posebni partner ušao u vaš život, osećate potpunim. Ali svrha veze nije u tome da imate drugog koji vas može upotpuniti, već da imate drugog sa kim možete podeliti vašu potpunost.
U tome leži paradoks svih ljudskih odnosa, vama nije potreban poseban drugi da biste u potpunosti iskusili Ko Ste, a… bez drugog vi ste ništa. Potrebno je duboko razumevanje i potpuna predanost da bi se živelo na smislen način u okviru ovog paradoksa. Većina vas prilazi godinama u kojima se stvaraju veze, na vrhuncu očekivanja, puna seksualne energije, otvorenog srca i radosne, ali nestrpljive duše. Problem je tako običan, tako jednostavan, a ipak tako tragično pogrešno shvaćen; vaš najveći san, vaša najveća misao, vaša najmilija nada se odnosila na vašeg voljenog partnera, umesto na vašeg voljenog Sebe. Provera vašeg odnosa se sastojala u tome koliko je drugi živeo po vašim idejama i koliko ste vi, po vašoj proceni, živeli prema idejama drugog. Ali jedina provera se treba odnositi na to koliko ste vi živeli u skladu sa svojim idejama.
Veze ne uspevaju kada ih vidite kao najveću životnu priliku da se stvori i proizvede iskustvo vašeg najvišeg poimanja drugog. Neka svaka osoba u vezi brine o Sebi – šta je ona, šta radi i šta ima, šta želi, traži, daje, za čim traga, šta stvara, doživljava i svi odnosi će veličanstveno služiti svojoj svrsi – i svojim učesnicima. Ovo izgleda kao čudno učenje, jer vam je rečeno da u najuzvišenijem obliku odnosa čoveka brine samo o drugom. Ali Ja vam kažem: vaša usredsređenost na drugog – vaša opsednutost drugima – jeste ono što dovodi do neuspeha u vezama. Nije važno šta drugi misli, očekuje, planira. Samo je važno šta ste vi u odnosu na to. Osoba koja najviše voli je osoba koja je usmerena ka Sebi. Ako ne možeš voleti Sebe, ne možeš voleti ni drugog. Mnogi ljudi prave grešku tražeći ljubav prema Sebi kroz ljubav prema drugome. To nije svesni napor. To se događa podsvesno. Oni misle: "samo ako mogu voleti druge, oni će voleti mene. Onda ću biti osoba koja je voljena, pa i ja mogu voleti sebe".
Suprotno ovome je da mnogi ljudi mrze sebe, jer smatraju da ne postoji druga osoba koja ih voli. To je stanje u kojem su ljudi istinski "bolesni zbog ljubavi", jer je činjenica da ih drugi ljudi vole, ali to njima nije važno, to im nije dovoljno. Prvo, oni vam ne veruju. Smatraju da pokušavate da ih obmanete – da pokušavate da nešto dobijete. Zato vam oni ne veruju i podstiču vas da dokažete da ih volite. Da biste to učinili, oni od vas mogu tražiti da počnete menjati svoje ponašanje. Ako konačno dođu do tačke na kojoj mogu verovati da ih volite, odmah počinju brinuti koliko dugo mogu zadržati vašu ljubav. Tako da bi sačuvali vašu ljubav, oni počinju menjati svoje ponašanje. Ljudi uđu u vezu nadajući se da će naći sebe, a umesto toga oni izgube sebe.
Gubitak Sebe u vezi je ono što uzrokuje veliki deo ogorčenosti kod takvih parova. Oni su se odrekli većine onoga ko jesu, da bi bili – i ostali – u toj vezi. Zato što su ljudi izgubili osećaj za svrhu odnosa.
Kada više ne posmatrate jedno drugo kao svete duše na svetom putovanju, onda ne možete videti svrhu, razlog koji se nalazi u osnovi svih odnosa. Duša je došla u telo, a telo u život u cilju napretka. Vi napredujete, vi postajete. I koristite vaše odnose sa svima da biste odlučili šta postajete. To je zadatak koji ste došli da obavite. To je radost stvaranja Sebe. Poznavanja Sebe. Postajanja Sebe. Postajanja – svesno, onoga šta želite biti. To znači biti Samosvestan. Doneli ste Sebe u relativni svet da biste mogli imati sredstva pomoću kojih ćete spoznati i doživeti Ko Ste Vi. Ko Ste Vi je ono u koga sebe stvarate u odnosu na sve ostalo.
Blagosloveni su oni koji su Samo-usmereni, jer oni će spoznati Boga. Nije loš cilj u životu da upoznate najuzvišeniji deo Sebe i da ostanete usmereni na njega. Prvo morate Sebe smatrati vrednim da biste druge smatrali vrednim. Morate prvo sebe smatrati blagoslovenim da biste druge smatrali blagoslovenim. Morate prvo spoznati svetost u Sebi, da biste prepoznali svetost u drugima. Ako radite obrnuto – kao što većina religija od vas to traži – jednog dana ćete se osetiti ozlojeđenim. Moji učitelji su došli sa porukom: "Vi ste isti kao Ja". To je istina koju niste mogli da prihvatite. I zato se ne možete nikada stvarno, čisto zaljubiti u drugog, jer se niste nikada stvarno, čisto zaljubiti u Sebe.
I zato vam kažem: budite sada i zauvek usmereni na Sebe. Nastojte da vidite šta ste, šta radite i šta imate u svakom datom trenutku, a ne šta se dešava nekom drugom. Imajte uvek na umu da vas u vezama zanima Posao Duše, a to je veliko razumevanje, veliko podsećanje. Dok se toga ne setiš - i dok se ne setiš kako da koristiš odnose kao sredstvo u stvaranju Sebe – moraš raditi na nivou na kom jesi: nivou razumevanja, htenja i osećanja. Postoje stvari koje možeš uraditi kada reaguješ sa bolom i povređenošću na to šta je drugi, šta kaže ili šta radi. Prva je da pošteno priznaš sebi i drugom kako se tačno osećaš. Toga se mnogi od vas plaše, jer misle da će se tako prikazati "u lošem svetlu". Vi ste "više od toga". Ali tu nema pomoći. Još uvek se tako osećate.
Sve što možete da uradite je da poštujete svoja osećanja. Jer, poštovati osećanja znači poštovati Sebe. Kako možete ikad očekivati da razumete i poštujete osećanje drugog, ako ne možete poštovati osećanje u Sebi?
Prvo pitanje u bilo kom međusobnom odnosu sa drugim je: Ko Sam Ja sada, i Ko Želim Da Budem u odnosu na to. Često se ne sećate Ko Ste i ne znate Ko Želite Biti, dok ne oprobate nekoliko načina bitisanja. Zbog toga je poštovanje vaših najiskrenijih osećanja tako važno. Ako je vaše prvo osećanje nagativno, često je sam doživljaj tog osećanja dovoljan da biste se od njega udaljili. Tek kada osetite ljutnju, osetite uznemirenost, kada osetite odbojnost, bes, iskusite osećanje želje da "vratite udarac" možete se odreći ovih prvih osećanja kao onoga "Ko Ne Želite Biti".
Učitelj blagosilja nevolju, jer zna da iz semena nesreće ( i celog iskustva ) potiče razvoj Sebe. Jednom kada je neko Sebe potpuno ostvario, ne preostaje mu ništa drugo sem da bude više od toga. Na tom stepenu se prelazi od duhovnog rada ka Božjem radu, a to je ono što Mene zanima!
Život je proces stvaranja i možeš stvarati Ko Si Ti iznova i iznova. To i radite svakog dana. Jednog dana izabereš da budeš strpljiv, ljubazan, veseo. Drugog dana možeš izabrati da budeš ljut, ružan i tužan. Učitelj je onaj ko uvek ima isti odgovor – i taj odgovor je uvek najuzvišeniji izbor. Postavlja se pitanje, koji je izbor najuzvišeniji.
Ako te to pitanje iskreno zanima, već si na putu ka majstorstvu. Većina ljudi se pita koji je izbor najisplativiji? Kada se život živi sa stanovišta kontrolisanja štete ili optimalne koristi, stvarna korist od života je proigrana. Prilika je izgubljena. Tako proživljen život je život življen iz straha – i kao takav vas lažno predstvalja. Jer vi niste strah, vi ste ljubav. I samo osoba koja život vidi na drugačiji način, koja vidi Sebe kao uzvišenije biće, koja razume da pobeda ili poraz nije test, već da je to samo ljubav ili nedostatak ljubavi – samo ta osoba postavlja pravo pitanje.
Vekovima su vas učili da delanje zasnovano na ljubavi proizilazi iz izbora da se bude, radi i ima ono što stvara najviše dobra za druge. Ali, Ja vam kažem: najuzvišeniji izbor je onaj koji stvara najveće dobro za vas. Kada neko od vas odluči šta je to najviše "dobro" koje on može uraditi za sebe to najviše dobro postaje najviše dobro za drugoga. Za razumevanje ovoga može biti potrebno nekoliko života – a za primenu još više njih – jer se ova istina obrće oko jedne još veće: šta radiš za sebe radiš za drugoga. Šta radiš za drugoga, radiš za Sebe. U odnosima je važno setiti se ove istine, jer bez nje će odnosi biti vrlo teški. Ja ne tražim od vas beskonačnu patnju, tugu i žrtvu. Ja samo tražim da uključite sebe među one koje volite. Ja preporučujem da stavite Sebe na prvo mesto.
Određivanje onoga šta je najbolje za vas će od vas zahtevati da utvrdite šta je to što nameravate da uradite. To je važan korak koji mnogi ljudi zanemaruju, šta smerate? Šta je vaša svrha u životu? Bez odgovora na ova pitanja, ostaće tajna šta je "najbolje" u bilo kojim određenim okolnostima.
Postupati sa drugima sa ljubavlju ne znači nužno dozvoljavati im da rade sve što žele. Prema onom što nazivate lošim sebe određujete – kao i prema onom što nazivate dobrim. Na vašem putu ka majstorstvu – gde je sva mogućnost ozlede, štete i gubitka otklonjena – bilo bi dobro prepoznati ozledu, štetu i gubitak kao deo vašeg iskustva i odlučiti Ko Ste Vi u odnosu na to. Da, ono što drugi misle, kažu ili rade, ponekad će vas povrediti – dok ne prestanu da to čine. Odavde do tamo najbrže će vas dovesti potpuna iskrenost – spremnost da se potvrdi, prizna i izjavi tačno kako se osećate povodom nečega. Iskažite svoju istinu – ljubazno, ali potpuno i celovito. Živite vašu istinu, ali predano i dosledno. Promenite vašu istinu lako i brzo, kada vam vaše iskustvo donese novo razjašnjenje. Ako se osećate povređeni, prekasno je izjaviti da to ne znači ništa. Vaš je zadatak da odlučite šta to znači – i da to pokažete. Jer, radeći tako, vi birate i postajete Ko Želite biti.
I ne možete verovati u odnos bez obaveza, jer nemožete prihvatiti ko i šta stvarno jeste. Vi nemate obaveze u odnosima. Imate samo mogućnosti. Mogućnost, ne obaveze, jeste kamen temeljac religije, osnova za svu spiritualnost. Dok god to posmatrate na drugi način, niste shvatili suštinu. Odnos – vaš odnos prema svim stvarima – stvoren je kao vaše savršeno sredstvo u delovanju duše. Zato su svi ljudski odnosi duhovno područje. Zato je svaki lični odnos sveti. Nikada ne radite ništa u vezi iz osećanja obaveze. Radite sve što radite iz osećanja veličanstvene prilike koju vam vaš odnos pruža da odlučite i budete Ko Ste Zapravo. Zapamtite, tvoj zadatak na Zemlji nije da vidiš koliko dugo možeš ostati u vezi, već da odlučiš i spoznaš Ko Zapravo Jesi.
Dugotrajni odnosi pružaju izuzetne mogućnosti za uzajamni razvoj, uzajamno iskazivanje i uzajamno ispunjenje – i to je samo po sebi nagrada. Većina ljudi još uvek ulazi u veze iz razloga – da ne budu usamljeni, da ispune prazninu, uvedu ljubav u svoj život ili nekoga koga će voleti – to su neki od boljih razloga. Drugi to rade da bi spasili svoj ego, prekinuli depresiju, poboljšali seksualni život, oporavili se od predhodne veze i verovali ili ne, da bi se oslobodili dosade. Za većinu ljudi ljubav je odgovor za zadovoljenje potrebe. Oboje vidite jedno u drugom priliku da zadovoljite potrebe. Zato se vi složite – prećutno – na razmenu. To je pogodba. Ali vi ne kažete istinu o tome. Vi ne kažete: "Ja te jako razmenjujem" Vi kažete: "Ja te jako volim", i tada počinje razočaranje.
Istina je nemilosrdna. Neće te ostaviti na miru. Stalno ti se prikrada sa svih strana, pokazujući ti stvari onakvim kakve zaista jesu.
Za dugotrajnu vezu je potreban smislen ulazak u nju. Budi siguran da ste ti i tvoj partner saglasni koja je svrha vaše veze. Ako se oboje na svesnom nivou složite da je svrha vašeg odnosa da se stvori prilika, a ne obaveza – prilika za razvoj za potpuno Samoiskazivanje, za uzdizanje vaših života do njihovih najviših mogućnosti, za isceljenje svake pogrešne misli ili ništavne zamisli koju ste ikada imali o sebi, i za potpuno sjedinjenje sa Bogom kroz zajedništvo vaših dveju duša – ako prihvatite te zavete, umesto zavete koje ste do sada prihvatali – odnos je započet na dobar način. Postavljen je na čvrst oslonac.
Znaj i shvati da će biti izazova i teških vremena i da život, po svojoj prirodi, ne može imati garancije. Teškoće prihvati uz zahvalnost. Posmatraj ih kao velike poklone od Boga, veličanstvene prilike da uradiš ono zbog čega si stupio u vezu – i u život. Pokušaj tada da ne posmatraš svog partnera kao neprijatelja ili protivnika. Neguj veštinu da sve probleme posmatraš kao prilike. Prilike da "budeš i odlučiš Ko Zapravo Jesi".
Vidi više u sebi nego što misliš da se ima videti. Vidi više i u svom partneru. Jer u njemu ima više. Samo ga strah sprečava da ti to pokaže. Ako on i drugi primete da ih ti sagledavaš kao nešto više, osećaće se sigurnim da ti pokažu ono što ti očigledno već vidiš. Očekivanja uništavaju veze.
Zadatak duše je da probudi sebe. Zadatak Boga je da probudi sve ostale.
|