banjalukaforum.com

Da li je znanje prenosivo? Prije svega zavisi od toga kako definisati znanje. Imamo nešto što se zove informacija, podatak, teorema, aksioma, definicija, činjenično stanje . . . i kao što vidimo to je moguće prenjeti (odličan primjer bi bilo saznanje da je Zemlja okrugla). Na tome su podignute određene ustanove, a odličan primjer su univerziteti. Sad da bi stvar bila gora, imamo i nešto što je stanje odlučnosti, stanje otvorenosti za nešto, stanje svijesnosti, iskrenosti, svijest, itd. I jedno i drugo je znanje, mada ako će mo pravo ovo drugo nije prenosivo (koliko ja znam) i koliko god naša želja išla daleko mi ne možemo nekome drugome pokloniti nešto što nije poklon. Sve zavisi od individue i do trenutka kad će ona reći DOSTA. Ja sam znači već dao odgovor: znanje nije prenosivo. A zašto? Zar je duhovnost rezervisana od početka do kraja samo za samoću? Možda će ovdje biti interesantnih diskusija?

Ja sam ti o tome već pisao ali evo za forum prenosim isto.

Ja bih rekao da mudrost nije prenosiva tj. nije prenosiva od strane drugih ljudi već do nje treba doći kroz lična iskustva a uz pomoć Duha Svetog. Evo jedan tekst sa kojim se slažem:

"Postoji velika razlika između znanja i mudrosti i mnogo je lakše steći znanje nego mudrost. U stvari, mudrost ni najmanje ne zavisi od znanja, iako su oni do izvjesnog stepena identični. Izvor mudrosti je u Bogu, dakle u uzročnom principu (AKAŠI-Duhu Svetom) na svim planovima grubo-materijalnog, astralnog i mentalnog svijeta. Stoga, mudrost ne zavisi od uma i pamćenja već od zrelosti, čistote i savršenstva pojedine ličnosti. Mudrost bi se takođe mogla posmatrati kao razvojno stanje čovjekovog "ja". Zbog toga se uvidi ne prenose putem razuma, već - i to isključivo - putem intuicije ili nadahnuća. Zato se stepen mudrosti određuje stepenom razvoja pojedinca."

Ovo je iz knjige "Inicijacija u hermetizam", Franc Bardon

A pod znanjem ja smatram samo krute informacije kao npr. "Brazil je pobijedio Tursku 1:0" to je informacija-znanje koje je prenosivo. Ako mislimo na duhovna znanja do kojih se došlo kroz lična spirutualna iskustva onda je to neprenosivo ali to ne bih nazvao znanje već mudrost, čisto da se razgraniči.



Po meni: i da i ne.

Zavisi kako se posmatra.

Do pravih stvari (ne znam kako bih to drugačije nazvao) se može i treba doći jedino samostalno. Do spoznaja se dolazi samostalno i one tada imaju veliku vrijednost. S druge strane neko može dobiti spoznaju i prenijeti je nekome ali taj ko ju je čuo je primio kao informaciju i ona za njega nema toliki duhovni značaj kao što ima za onoga ko ju je spoznao. Bolje je lično spoznati nego čuti spoznaju od drugog. Zato duhovni učitelji često ne kažu sve što mogu da kažu nego ostave da ljudi sami do toga dođu jer znaju da će im to više koristiti nego da im samo prenesu svoju spoznaju.

Duhovnost sa druge strane nije rezervisana za samoću jer je lijepo i korisno podijeliti iskustva, saznanja, razmišljanja sa drugima i onda prodiskutovati o tome. Iz takvih razgovora se često dođe i do novih saznanja, uputa, poticaja za dalji duhovni rad.
Ni neke spoznaje nije loše podijeliti iako bi bilo najbolje do njih doći samostalno ali iz mog iskustva obično neko dođe do jedne, neko drugi do druge, treći do treće pa se to podijeli sa drugima i dobije se neka šira slika o nečemu. Kad bi se čekalo da svi dobiju sve spoznaje trebalo bi dugo čekati a toliko se vremena baš i nema.

Iz mog iskustva mogu reći i da su spoznaje koje su drugi dobili pa ih meni rekli na mene generalno dosta dobro djelovale, imao sam poslije više vjere, duhovnog znanja i poticaja za dalji duhovni rad. Evo baš nekidan sam saznao neke stvari od kojih mi je malo glava zujala o nekim našim lokalnim događajima tokom ovih godina a o kojima su (pro)rekli starozavjetni proroci što samo upotpunjuje generalnu sliku zasnovanu na raznim spoznajama od više ljudi o biblijskim zapisima o ovom našem području u ovom vremenu.

Kao zaključak rekao bih da je duhovnost prvenstveno zasnovana na ličnom samostalnom radu jer niko ne može uzeti dio svoje duhovnosti i prebaciti je na nekog drugog, dakle ko šta stekne to mu je.

Ostale stvari koje se podijele sa drugima (iskustva, spoznaje...) služe samo kao uputa, poticaj, savjet koje onda treba iskoristiti na pravi način u ličnom samostalnom duhovnom radu.

[quote="Vader"]Ja sam ti o tome već pisao ali evo za forum prenosim isto.

Iz mog iskustva mogu reći i da su spoznaje koje su drugi dobili pa ih meni rekli na mene generalno dosta dobro djelovale, imao sam poslije više vjere, duhovnog znanja i poticaja za dalji duhovni rad. [/quote]

Da znam da si mi pisao i hvala ti, zaista. Kad spominjes ove spoznaje koje su drugi dobili, vidim da tu nesto ne stima. Dok god razmisljaju tvoji prijatelji u terminima dobio, oduzeto cini mi se da se tu radi prije o mentalnoj razbibrigi nego o duhovnosti. Neka su oni to tebi rekli, tako bi i ja ucinio, . . . ali kako vidim ti smatras cak da je to dobro! Neobicno, zaista; iako uobicajeno. Napisao si da je izvor mudrosti u Bogu. To je jos ljepsa recenica, no kako ja da rasporim Boga pa da izvadim iz njega izvor i da se napijem sa tog izvora? A prije toga kako da nadjem Boga, gdje je on? Napisao si "Zavisi kako se posmatra". Pa, od toga sve zavisi. Mi posmatramo sa nekog ugla mudrost i mislimo da je to mudrost, pa onda posmatramo sa nekog drugog ugla mudrost pa mislimo da je mudrost nesto drugo, ali na kraju mudrost nije ni jedno ni drugo jer nismo vidjeli mudrost onakvu kakva je, nego smo je gledali sa nekih tamo uglova. Zakljucak: pa jasan je. Mozes li sad da vidis da nije dobro to sto su tvoji drugovi tebi rekli, ni lose. Dali su ti samo novi ugao. Zasto ti on treba? Stanje covjekovog "ja" Pazi dobro da li je to "ja" covjekovo ili covjek pripada tom "ja". Koje je to "ja"?