Pa evo da nastavim nadam se da se niste umorili od Prvog dijela, dobio sam niz pozitivnih reakcija od kolega kritičara, koji su mi dali podršku da nastavim dalje sa drugim dijelom. Prijedlog o pravljenju web stranice je takođe bio zanimljiv, apelovao bih na sve koji imaju više materijala (slika, video itd) da okače negdje na net-u sa linkom tako da se mogu uživati.
DRUGI DIO
Krenućemo opet sa lijeva, moj dobar drug Saša Radojković Sale, ninja, Karate Kid, zanimljiv, smješan, blag, nenametljiv, obićno bi poslije škole navratio kod njega da gledamo neki film, a imao je kolekciju, kod njega sam vidio prvi put PC racunar doduše Commodorova verzija, mislim da je bila XT mašina neka sa onim čipom 8088 možda 80286, nisam siguran. Do njega a ko bi drugi Željka Pavljašević, sta da kažem o Željki, hmm, vječno zaljubljena u crtanje, slikanje i ostale tehnike, ženski pikasso, od nje sam naučio da crtam travu zelenim flomasterom u trećem razredu, bile su dvije tehnike na V(ve) i II(crte), samo ju je zanimalo crtanje, ostale ocjene šarene, na jednom njenom rođendanu uspio sam je poljubiti u obraz prilikom igre zaloga. Tu sam sliku nekad imao nadam se da ima i ona.

Ono što mi je bilo cool je to da joj je "stara" vozila mini morisa onog starog, a većinom je bila kod bake koja ju je i odgojila. Do Željke je Sanela Tahirović Taha

, ona je takođe jedna koja se pridružila kasnije, nekako čudna cura, stalno se smijala, a osmjeh joj je bio

, imala nekako mušku facu, nije bila ni dobar đak bila je u klasi sa Harisom. Hana Rakić je bila pravo otkačena cura, stalno provaljivla, pravila probleme svađala se sa svima, a onda se opet smijala samoj sebi, zanimljiva. Do nje Renata Vukoja koja je bila predmet "lapanja" od nekolicine muške populacije razreda, odličan đak u klasi sa Draletom, na njoj sam primijetio izgrižene nokte, vjerovatno od nervoze ili depresije i bojazni za dobrom ocjenom. Pored Renate neznam ko sjedi, a do nje ili njega Milica Tamamović, onako bila kršna hahah

, imala specifičan glas, što bi banjalučani rekla malo seljački, rano se razvila, volila tući muškarce. Do Milice Džana Subašić, zanimljiva, nasmijana, bucmasta onako raja, stalno uz pratnju Tatjane. E sad Lejla, eh Lejle se nesjećam baš dobro

, samo se sjećam da je ona nekako bila specifična imala neke svoje poglede i odluke heheh. Nije se mogla sa svim curama u razredu. Evo i Branislava Cvijanovića Cvikija, stalno ljut, gunđa, spreman da se tuče, i spreman za fudbal. Njegov stil oblačenja je preslikavala večinom karirana košulja i farmerice. Bio sam par puta kod njega igrali neki igrica. Inače nerzdvojni Borisov drug, nekad se tuku nekad se vole.
---- KRAJ DRUGOG DIJELA