ja uglavnom sad pijem sam. pijem alkohol samo onda kada mogu da budem
slobodan od posla ili obaveza navece, a da ne moram da slijedeci dan na
poslu da provedem sanjajuci krevet. obozavam otvoriti litru crnog vina,
i uzivati sam sa sobom i drugovima monitorom, tastaturom, misom i tv-om. i naravno, na kraju, najboljom prijateljicom - krevetom
sad zimi pogotovo kuhano vino. jutra su fina, laka a ne kada sam
citavo vece sjedio i pio sa drustvom u zadimljenim kafanama, uz
dokazivanje nekih zestokih tema ili bilo cega.
svako od nas zna a neki i neznaju zasto piju.
kad pijem ja uzivam da pijem,
sad sto se tice ovisnosti o alkoholu. taj test sam napravio sa 20 godina
od 18 sam ustajao pijan, uz jutarnju kafu pio vinjak, do podne 10 piva
rucak pa opet navece pice. takvo drustvo bilo, a nismo bili pijani kada odemo kuci.
onda kafana i bela, rat i neodgovornost. samo sam jedan dan shvatio da ja ne pijem nikad sokove. i da sam mozda ovistan o alkoholu. otisao sam u ric i narucio sok. uzas zivi, kakva dosada i smor ptii sok kada sve u tebi vapi za pivom. i drustvo naravno ima uticaja, da me vidjelo zesce bi me zezali sto pijem sok, jer ko da ti kaze da si pijanac kada si sa pijancima.
par dana bez alkohola shvatao sam da u meni ima ovisnosti od
alkohola, ali nisam mogao da prestanem da pijem, jednostavno sam poceo malo vise da pazim ali to je kratko trajalo,
uz prelome casopisa i dizajn koji se uglavnom radio nocu u firmi, znao sam sa prijateljem popiti po pet flasa vina za noc, dok radimo posao. i to tek posto smo vec pili u kafani.
jedan dogadjaj koji je uzdrmao citav moj zivot, me je naveo da prestanem da pijem. i nema veze sa alkoholom.