Draga moja Mjesecarko,
Sa ovim postom cu zavrsiti najveci dio "Gnostickog pogleda
Hvala ti na otvorenosti i konstruktivnosti. Ovaj topik sam zamislio kao iznosenje "gnostickog pogleda", iznosenje jednog specificnog gledanja na zivot, smisao postojanja iz ugla nekoga ko je napisano licno prozivio i iskusio. Taj neko je moja malenkost. Sve, bas sve napisano, je plod mog iskustva, mog prozivljavanja i dozivljavanja. Nema tu nikakvih autoriteta, nametnutih normi ponasanja- moralnih ili kvazimoralnih. Logicno je da ce takvo pisanje izazvati reakciju "ekstremista". No, ja nisam ovo ni pisao za njih. Pisao sam za ona ljudska bica , koja imaju u sebi dovoljno zdravog razuma da ne prihvataju novo za gotovo bas sve sto im drustvo namece. Pokusao sam navesti bar nekoga da si postavi pitanja o "ispravnosti" onoga sto mu se servira kroz drustvene servise ( skola,TV, Crkva...). Nisam zelio da bilo koji autoritet bude izuzet iz kriticke procjene. Svako od nas, ljudskih bica, ima slobodu koju, po mom misljenju, olako predaje svakovrsnim autoritetima i prepusta da ga oni vode kroz zivot, misle za njega, donose odluke za njega. ( autoriteti su i roditelji koji "biraju" koju ce dijete srednju skolu upisati, autoriteti su razni blagoglagoljivi politicari koji sire imaginarnu mrznju i elitiranje "svog" naroda, autoriteti su popovi i hodze koji ljudsku dogmu proglasavaju Bozanskom istinom....)
Ali, ljudi su ljudi, nebo je nebo, trava je trava. U Bozijoj basti svega ima i sigurno treba da bude tako. Oduvijek je bilo supljoglavaca koji su svojom drskoscu zauzimali i uzurpirali mjesta onima koji nisu agresivni, grlati i egoisticni. Svako od nas moze u svom okruzenju prepoznati grlate branioce "necega".
Evo ti jos jedna moja klasifikacija:
1. Religiozni ljudi ( zivot prihvataju u njegovoj punoci jer Znaju da su jedno sa Njim i da nista nije slucajno)
2.Vjernici ( zivot prihvataju slijedeci slijepo neke propisane norme ne pokusavajuci dovesti u sumnju "autortet" onog ko ih je propisao. Vjeruju da On postoji, boje Ga se. Mogu biti dobri, posteni, moralni i cestiti ljudi, ali to ne mora biti pravilo)
3. Vjerski fanatici ( ljudi izuzetno uske vizire, svoju vjersku pripadnost su spremni "dokazivati" cineci najgore zlocine. U ime vjere, kroz istoriju, pocinili su jezive zlocine i krvoprolica, a to i danas cine. Svoju vjeru smatraju jedinom ispravnom i nemaju vjersku toleranciju)
Lako je tebi razgovarati sa mnom. Lako bi nam bilo razgovarati i mimo Gnostickog pogleda. Ali kako razgovarati sa onima s kojima je to tako tesko ?
Hocu da kazem da je sustina vecini nedostupna, ili to tako cesto izgleda. To me zabrinjava, uvijek iznova, jer vecina "odredjuje pravila". A svima nam je zivjeti medju ljudima.
Sustina je ono nesto sto je Kundera nazvao Nepodnosljivom Lakocom Postojanja. Ipak, svakodnevni zivot nam namece masu besmislenih pravila koegzistiranja i tako nas cesto udaljava od onoga sto nam je toliko poznato a tako lako izgubimo. Zbog cega se vrtimo u krug ? Kada to rade dervisi, onda je to cin radosti i predaje. Kada to cinimo mi, onda je to cin ropstva besmislenim konvencijama. Postoji li sloboda ? Koliko ima istinskog, sustinskog razumijevanja medju ljudima ? Sta je prijateljstvo ? Kuda idemo ? ( ovo vise pitam samu sebe, odnosno dijelim neka razmisljanja s tobom ).
Kada bi se ljudi drzali kategorije 2 ( bili vjernici) onda bi ova tvoja razmisljanja imala mnogo manju tezinu. Jer, nijedna, bas nijedna Sveta knjiga ne uci ljude da budu krvnici, ubice, lopovi pokvarenjaci... Naprotiv. Posto smo u svakodnevnom zivotu svjedoci izuzetno losih odnosa u drustvu ( milim na cijelu planetu Zemlju) onda se neminovno mora izvesti zakljucak da se ogroman broj ljudi ponasa licemjerno. Oni se pretvaraju da su vjernici ( bilo koje vjeroispovjijesti), a zive zivot na sasvim drugaciji nacin; krseci sve ono sto pise u Svetim knjigama. Zasto je to tako?
Opet cu morati da se "zakacim" za Gnosticki pogled.
Onog momenta kada osoba dozivi iskustvo Jednosti sve stvari se, najcesce, pocinju gledati drugacijim ocima. Ljude dozivljavas kao bracu-kao sebe, postajes tolerantniji, povecava ti se kapacitet za davanje i primanje ljubavi ( mozes primati ljubav od rascvjetane lipe u nasim banjaluckim alejama). Da me ne bi pogresno razumjela. Ne postaje takva osoba odjednom svetac. Ne. Nakon vise iskustava Jednosti jednostavno postajes svjesniji povezanosti svega ispoljenog ( postajes svjesniji Njegovog ispoljenja) i raste ti moc prihvatanja. Mozes lakse opravdati neke stvari, jer u krajnjoj konsekvenci, razbijas iluziju dualnosti ispoljenog ( posto je sve Jedno, ON, onda je i svaka dualnost samo varka u varci "vremena").
Ljudi koji su vjernici nemaju sustinsko iskustvo Njega i zbog toga lako rade to sto svi vidimo i zovemo "nasim okruzenjem"
No, kod gnostika se zna desiti ponekad davanje opravdanja za nesto sto mozda drugi ljudi ne bi opravdali.
( ima jedna prica, kazu da je istinita, a desila se za vrijeme II svjetskog rata. Kazu neki opak ustasa kolje ljude redom i dolazi na red neki stari cica. Ljudi su uplaseni, ali cica hladno gleda sta se desava. Dodje red na njega, on mrtav hladan, ustasa sa kamom u ruci gleda i pita ga: Sta je stari, jel` prpa?" No, cica hladno kaze: "Nije uopste, sinko, samo ti RADI SVOJ POSAO" Kazu da je poslje toga ustasa dozivio nervni slom.)
Poenta koju sam htio naglasiti je da u osjecanju Jednosti sve stvari JESU savrsene. I onaj ubica SAVRSENO UBIJA, a ljubavnik SAVRSENO LJUBI.
Moje objasnjenje za sve to je: Posto je ON bezvremen, nase poimanje i dobra i zla u momentu JEDNOSTI postaje JEDNO. Nema dobra, nema zla ima JEDNO. Kroz , mnostvo mojih zivota sam bio ubica i koljac, ali i mostvo zivota sam prozivio kao cestit i postovan covjek. I takav je slucaj sa skoro SVIM ljudskim bicima na OVOJ PLANETI. Izuzetak cine entiteti koji su "ulovljeni" i "otjelovljeni" u zadnjih nekoliko stotina ili hiljada godina. Pitanje razvijanja "osjecanja" vremena je jedno od najinteresantnijih za razvoj covjecanstva ( najvaznije pitanje, pitanje svih pitanja je , naravno, Znanje i ISKUSTVO Jednosti sa Njim).
I jos nesto, cisto prakticno. U nasim zivotima jedino mozemo mijenjati SEBE. Mi smo reziseri, glavni glumci, sporedni glumci, inspicijenti, scenaristi i koreografi predstave koju zovemo "MOJ ZIVOT". Kada stvari idu dobro onda smo puni sebe; kako smo pametni, uspjesni ... Kad stvari podju lose onda ( "Ma ja bih to uradio dobro, ali "Pero" je kriv jer je on"... polozio bih ja taj ispit , ali djubre od profesora, mozes misliti, trazio je da ja..) pronalazimo mnostvo isprika i prebacujemo odgovornost na druge. Prema tome sto prije shvatimo da smo za SVE mi odgovorni, i za dobro i za lose, to ce lakse i biti ostvariti " Nepodnosljivu lakocu postojanja" ( u pozitivnom smislu, naravno) Nije ni jednostavno razviti taj osjecaj, jer nas od malih nogu vaspitavaju "prema van". {Tesko je prihvatiti da si ti kriva sto ti je pukla emotivna veza npr. Ako te je prevario- zasto si dovela do toga da te prevari? Zasto si DOPUSTILA da se to desi?
Ako te sef na poslu kinji? Zasto si dovela sebe u situaciju da te kinji? Sta to u sebi moras promijeniti da se situacija promijeni? Itd.} Sto nam je psiholoski profil vise " vanjski" to imamo vecih problema da skuzimo da je SVE u NAMA- i nagrade i kazne. U ranijem postu sam napisao da se kod ljudi koji dozive iskustvo JEDNOSTI povecava razina odgovornosti i raste izuzetno empatija. ( osjecam se odgovornim za smrt kitova na engleskoj plazi, osjecam se odgovornim sto djeca umiru u Africi.. ) I to je , takodje, logicno. Jer ti se osjecas JEDNO sa SVIM. SVE si TI.
I jos jednom da ponovim: Nista me iskustvo JEDNOSTI ne cini boljim ni gorim od drugih ljudi. Jedem, pijem, jebem, radim, citam, gledam TV, idem u kino, setam, vjezbam yogu, druzim se sa svojim prijateljima, nerviram se ( ali mi to stanje ne moze dugo trajati). Ali ZNAM da sam uvijek i zauvijek jedno sa NJIM i sa svim sto je ispoljeno.
Da, vjerujem da je ispoljena stvarnost Bozanska kreacija.
I vjerujem da je Bog nevidljiv samo zbog toga da bi samo iskreni i istrajni trazili put do Njega.
Ne vjerujem da smo stvoreni na Boziju sliku i priliku. Vjerujem da smo donekle u stanju da pojmimo Bozije savrsenstvo, ali nismo savrseni. U tome se slazemo, pretpostavljam.
Linija manjeg otpora i slijepo vjerovanje autoritetima je nesto sto nas uce od malih nogu. Bog nije nevidljiv zbog toga da bi samo iskreni i istrajni trazili put do njega. Nevidljiv je zato sto je njegova sustina van ovog ispoljenog univerzuma ( masa-energija-vrijeme-prostor) I dozivljaj Jednosti sa Njim je vanvremenski. Kad se 'vratimo" ovamo, u "ovaj svijet", onda pokusavamo na razne nacine( kao sto i ja pokusavam pisuci ove postove) da intelektom objsanimo i opisemo to ISKUSTVO. Ali Njegova sustina se moze dozivjeti, SVAKO bice je ima i SVAKO bice je moze dozivjeti. To je ta Bozija slika i prilika. Nemoj da te "povuce" personifikacioni momenat. Kod velikog broja vjernika je prisutna hriscansko-judeisticka slika Boga kao velikog sijedog cice na nebesima ( tu ima tragova spajanja sa grckom mitologijom i Zevsovom predodzbom). Nasa sustina je savrsena ( a u kontekstu gore napisanom o varci linearnog vremena mozes povezati da smo i mi savrseni, ma kako ti to cudno izgledalo. Znanje o vlastitoj besmrtnosti je oslobadjajuce znanje)
Da naravno da se sve moze svesti na misao, emociju, tjelesnu senzaciju. Nisam bas sigurna sta podrazumijevas pod pojmom " psihicka sila " ? Prateca - zivotna - energija ?
Draga Mjesecarko, procitaj ponovo. Napisao sam psihicke SLIKE, a ne SILE:
Sva nasa iskustva se mogu svesti na cetiri oblika ispoljavanja: misli, emocije, psihicke slike i tjelesne senzacije. ( prekini citanje i dobro razmisli o napisanom..
Znaci ova cetiri elementa ispoljavanja su vezana za nas UNUTRASNJI ,SUBJEKTIVNI UNIVERZUM.
'Igra" odnosno vladanje subjektivnim univerzumom se naziva razlicitim imenima: integrisana licnost, sretna osoba....
Pa posto vise necu pisati ovako duge postove( mislim da sam ovim postom zaokruzio ono o cemu sam zelio pisati u 'Gnostickom pogledu") evo ti jedan praktican poklon. Nemoj da te zavara jednostavnost istog. Sve prave stvari nisu komplikovane.
Mali uvod.
U svakidasnjem zivotu imamo dosta "problema" ( oni nas bruse, ucimo kroz njihovo prevazilazenje), vecih ili manjih. U vecini slucajeva mozemo da primijetimo da se korijen "problema" nalazi u prividnoj dihotomij, koju su jos opisali i u Bibliji kao prvobitnu. To je polaritet "dobro" - " zlo".
Ja cu "zlo" preformulisati u "lose".
Znaci, kada se pojavi "problem" u nasoj svijesti ( nemoj zaboraviti da "bojenje" i davanje naboja "problemu radimo mi; problem sam po sebi nema naboja. On je samo situacija. Neko ide kod zubara kao sto ide popiti pice u kafic-neko drugi se ziv "ulita" pri samoj pomisli na zvuk zubarske busilice. A situacije je ista za obadvije osobe-odlazak zubaru) pocinjemo se alternativno pitati: "Sta je DOBRO u tome...(problem)?" I napisemo na papir recenicu o tome sta je dobro u tom problemu. Zatim si postavimo pitanje: Sta je LOSE u tome...(problem)?". I napisemo recenicu, ovaj put, o tome sta je lose u tom problemu. Zatim ponovo pitamo "Sta je dobro u ..?". Napisemo ponovo jednu recenicu. I onda opet:"Sta je lose u..?"
Tako si postavljamo pitanja, zapisujemo odgovore i kao da se klackamo izmedju onoga dobroga i losega sto mislimo da problem sadrzi u sebi. To radimo sve do momenta kad nemamo sta vise napisati ni za "dobro" ni za "lose". I onda, vrlo cesto, se desi da ostanemo paff; jer shvatimo da je naboj, tezina, osjecaj straha, nelagodnost sto je problem "nosio" jednostavno ispario. Problem nestaje, nema vise onaj uticaj na nas, koji je imao samo prije nekoliko minuta. To se zove "igra" u subjektivnom univerzumu. Ovaj metod mozes lako modifikovati i upotrebljavati prakticno za mnoge stvari u svakidasnjem zivotu. Ponovo naglasavam: Nemoj da te zavara jednostavnost metoda!
I jos, na kraju moja omiljena sentenca: "Bolji je gram prakse, nego tona teorije". Dobijes orudje, koristis ga i doneses svoj sud o njemu. Nemoj nikome nista vjerovati na lijepe oci ( ja bas i nemam neke lijepe oci, pa tim prije sve sto ti napisem sama PROVJERI)
I pokusaj zivjeti zivot sa radoscu i ljubavi. Ako se potrudis da u svemu pronadjes radost onda ce i tvoja zivotna vibracija ( ovo je tema za sebe) poceti privlaciti radost i ljubav. Nije lako ali je MOGUCE.
_________________ "Ako zelis da nastavis svoj razvoj, u jednom
trenutku moras poceti da obucavas druge ljude"
Gurdjijev
|