|
Mogu da razumjem odredjene ljude na ovom forumu koji ne biraju sredstva da dokazu da su u pravu jer sam i sam nekad bio takav. Sjecam se jednog dogadjaja od prije 10 godina kada su u kucu mog brata dosli Jehovini svjedoci. Razgovor s njima je vise licio na svadju, da bi smo ih moj brat i ja u jednom momentu izbacili iz kuce. Danas me je istinski sramota zbog toga. Svi moji napori da ljudima govorim o Bogu su bile rasprave u kojima sam ubjedjivao ljude da sam u pravu. U tim raspravama bio sam prilicno uspjesan i svojom logikom bi pritjerao ljude u cosak i dokazao da sam u pravu. Nazalost niko od tih ljudi nije postao hriscanin. Taj nacin evangelizma (propovjedanje radosne vijesti o Isusu Hristu) je vise licio na rvanje, gdje uvijek postoji pobjedinik i porazeni. Osnovni cilj je pobijediti i poniziti protivnika. (U nekim zemljama hriscanske propovjedi se nazivaju “crusades” – osvajanja)
Koliko je to suprotno onome sto je Isus radio. Kada su ljudi postavljali Isusu pitanja da bi zapoceli raspravu Isus nije zelio da odgovori ili je postavio drugo pitanje, zato sto nije zelio da ponizi onoga s kim razgovara. On nikada nije gurao, nikad prisiljavao. Isus nikada nije satjerao osobu u cosak da bi dokazao: Ja sam u pravu, ti nisi. Ja sam pobjedio ti si izgubio. Isus je uvijek nasao nacin da se povuce, da bi osoba sa kojom razgovara zadrzala dostojanstvo. On je to radio zato jer je znao da kada ljudima ne das prostora, kad im ne dopustis da misle sami za sebe, oni postaju manje otvoreni, ne vise, za tvoje ideje.
«A sluga Gospodnji ne treba da se svadja, nego da prema svima bude blag,spreman da pouci, da podnosi zlo, da u krotosti vaspitava svoje protivnike, ne bi li im Bog dao pokajanje da spoznaju istinu.» 2 Timotiju 2: 24-25.
Ja danas imam jednu bolju viziju evangelizma, bolju viziju ljudi koji zele da ispune Isusov nalog. To su ljudi koji ukljucuju druge u dobre razgovore o vaznim i dubokim temama kao sto su vjera, moralne vrijednosti, nada, smisao, dobrota, ljepota, istina, Bog. Oni to rade, ne zato sto zele da budu eksperti ili da nametnu svoje misljenje drugima, vec zato sto u stvari osjecaju da su poslani od Boga. To su ljudi koji zele da promjene svijet i da ga ucine boljim.
Dobar evangelizam znaci biti prijatelj i uticati na druge svojim dobrim djelima i dobrim razgovorima, da zive bolje. Evangelizam u stilu Isusa Hrista. Isus je bio kratak na propovjedima, dug u razgovorima; kratak na odgovorima, dug na pitanjima; kratak na teoloskim propozicijama, dug na pricama i parabolama; kratak u kazivanju sta da radis, dug u pozivanju da mislis sam za sebe; kratak u osudjivanju nevjernika, dug u konfrontaciji vjernika. To je evangelizam koji ja zelim da zivim. Evangelizam ne kao rvanje vec kao ples.
Evangelizam poput plesa pocinje sa pjesmom koja dolazi do tebe odnekud. U pocetku ti se cini cudna ali kad si je zaista cuo ona nalazi put do tvoje duse i pocinje da svira tamo. I vremenom velicanstvenost pjesme cini da pocinjes da se kreces po njenom ritmu. I tako hriscanstvo dolazi do tebe ne kao politicki slogan na mitingu, ili kao naucna formula u ucionici, vec kao pjesma koja se sunja okolo a onda se usunjala u tebe. Rijeci pjesme te postepeno ubjedjuju da bi cijeli svijet trebalo da ucestvuje u ovoj pjesmi, sa njenom porukom, njenom srecom, njenim plesom. Kad bi vise ljudi culo pjesmu, njihova mrznja bi bila zamijenjena prastanjem; njihova pohlepa bi bila zamjenjena darezljivoscu, gundjanje bi bilo zamjenjeno zahvalnoscu, zalost bi bila pretvorena u ples. Evangelizam u 21 vijeku nije o pobjedi i porazu kao sto ni ples nije o pobjedi i porazu. Rvanje je o pobjedama i porazima. Ali u plesu kad muzika utihne, ti neces podrugljivo prici svom partneru i reci: Pobjedio sam. 7:3
To je evanglizam u Isusovom stilu.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Да не говорим о бројним примерима светих отаца Цркве који су на исти начин писменим путем објашњавали лажи појединих секташких групица које су одувек постојале насупрот Божје Православне Цркве. 
