Tekst preuzet sa nekog od sajtova:
Pitanje smo sebi postavili već sigurno nekoliko puta u životu... ubeđena sam da mnogi od nas postavljaju sebi to pitanje. Postoji li Duša? Naravno to je stvar verovanja za jedne, ali sa druge strane postoje mnogi ljudi takozvani filozofi i naučnici koji su pokušavali da dokažu da postoji duša ili da dokažu da je nema.
Pojam duša (grčki: psychä, pneuma, lat.: anima, ahd.: se(u)la) se upotrebljava u različitim odnosima sa različitim značenjima. Nju možemo da shvatimo kao duhovni princip koji nam pruža život, kao uzdah života, kao skup pojmova: volje, karaktera i duha čoveka ili kao besmrtna stvarnost viših živih bića.
To značenje upotrebljavamo pre svega u Filozofiji, Religiji i u Psihologiji. U prenosnom smislu označava „Duša“, da je jedan bitan element jednog predmeta, idealističkog objekta ili grupe ljudi ( u smislu „Bića“)
Psiha i Duh su sinonimi Duše, u današnje vreme koristimo sve te termine.
Klasične Filozofije kao sto su od Platona, Decartes-a i Thomas von Aquin-a, uče nas da je duša besmrtna. To proizlazi iz činjenica da je duša nematerijalna, prosta, tj.da nije sastavljena substanca. Ne sastoji se iz delića, pa zato i ne može da se uništi i da nestane. Antitesa ali izkazuje da duh duše liči na program kompjutera. Kad isključis kompjuter, tada nestaje program i ne ostaje sačuvan.
Duša: Platon
Platon deli dušu na tri dela.
- Duša razuma (logistikon), razmišljati i učestvovati “idejama” kroz saznanje. Tj. u današnje vreme uz pomoć “prirodnog zakona”: Struktura (Logos), koji nadgradjuju kosmički svet, socialan svet i psihički svet.
- Afektna Duša (thymoeides) kao naprimer poverenje, naklonost, ljubav , strah, mržnja, zavidnost...itd
- Instinktna Duša (epithymätikon) kao nagon za hranom, za seksom i spavanjem.
Kod Platona je samo Duša razuma deo besmrtne duše (Psiha).
Tačni sastav duše, funkcija i značenje kao i poreklo se različito tumači u religiji i nauci.
Duša se ne spominje samo u književnosti nego je ta tema i obrađena kroz filmove, kroz muziku, likovnu umetnost etc etc etc.
Na primer se spominje u knjizi “Faust” od Getea, kako Faust prodaje dušu Mefistu tj. djavolu. Mnogi književnici takozvani filozofi dele isto mišljenje, da duša postoji. A na nama ostaje da mi njima verujemo ili ne.
Medicinski dokazi jos nisu mogli da dokazu da postoji ili čak da i nepostoji, tako da nam ostaje samo vera u nesto sto ce nas uvek pratiti.
Teorija duše ne može da bude isto tako dokazana da postoji kao ni Ajnštajnova teorija relativiteta pa ipak je svuda prihvaćena da postoji. Isto tako možemo da se pitamo da li “vreme” postoji.
Hoću da vam ispričam jednu pričicu o “Golemu”.
Kad je Bog stvorio Adama, napravio je prvo Golema, čoveka bez duše. Tad su ga Andjeli pitali: Bože, zašto ga nisi napravio kako si Čoveka zamislio? Bog im odgovori: prvo sam hteo da završim oblik sveta, da ne bi pomislili da je Adam meni pomagao. U tom trenutku kad je Bog završio svet, ubacio je Dušu i skupio celi svet u njega....
Ima još mnogo lepih legenda i priča, ako vas zanima čitajte i verujte.. ili ne. Vaša je odluka. Meni se svidja misao da postoji duša i da nakon ovog zemaljskog života odlazi dalje ili se vraća ponovo u život.
|