Eto, nikako da se otmem utisku da se nama neke stvari mogu trubiti i 1000 godina, mi bismo se i dalje ponasali isto, ako ne i gore nego sto mozemo...
Sta se desava?
Pobijedili smo BiH u fudbalu i tako se kvalifikovali direktno na Svjetsko prvenstvo. Lijepo. Onda su Srbi sirom srpskih prostora izasli da slave tu pobjedu. Lijepo. Time su dokazali (jos jednom) sta smatraju svojoj drzavom.
Medjutim, grupa onih najbucnijih moze se svesti pod grupu najvecih klosara ovoga grada, koji su na trgu ispred Boske pravili "zurku". Izasao sam sa prijateljima u nadi da cu makar jednom gledati neko normalno slavlje. Ono sto je s pocetka izgledalo kao divljenje, na kraju se, po meni, pretvorila u tragediju.
Jedan momcic, 15-16 godina, pojavio se u grupi pijanih i nekim laznim patriotizmom ponesenih momaka, sa, vjerovali ili ne, muslimanskim zelenim spomenikom, kojeg je, ocigledno, otkinuo sa jednog od lokalnog muslimanskog groblja. Momcic je ponosno paradirao kroz raju, noseci spomenik visoko iznad glave, kao da je to neko najvece drustveno ili sportsko priznanje koje je dobio u zivotu.
No, hajde... Budala je uvijek bilo i uvijek ce ih i biti. Moj problem nije taj momcic sa svojim idiotskim razmisljanjima. Moj problem je onih 300 ljudi koji su se nasli na trgu i koji su mu aplaudirali kada se pojavio sa tim spomenikom medju njima.
Uzas!
Ma, moze Bora jos sto puta da nam napise "Pogledaj dom svoj, andjele" mi se, kao nacija, nikada necemo opametiti.
Moze Bog da nam da jos jedno Sveto Pismo - i to bi nam bilo malo.
Jebem ti (da oprosti urednik i postena gospoda) onda i takvu pobjedu!
Pobjedu???
