Procitao sam knjigu. I moram reci da je dobra. Vrlo dobra.
Valja naglasiti da je "Da Vincijev kod", kao sto vjerovatno svi znate oznacena kao jereticko stivo od strane katolicke crkve. Sto je, samo po sebi, dovoljan motiv da je covjek procita.
Ali, knjiga je , ustvari, knjiga simbola. Iznijecu neke od osnovnih teza i sustinu djela, pa se nadam da ce se oko toga "podici" i kakva zanimljiva rasprava.
U knjizi se, s pocetka govori o Sionskom protektoratu koji cuva tajnu toliko veliku i strasnu da moze unistiti Crkvu. Zato je najbolje da napoisem nesto o ovom (tajnom) udruzenju, kako bi kasnioje laske razumijeli pricu o Svetom Gralu i njegovoj simbolici.
Sionski priorat
Sionski priorat osnovao je 1099. godine u Jerusalimu francuski kralj Godfroa Bujonski, neposredno nakon osvajanja grada. Kralj Gogfroa navodno je cuvao izuzetno mocnu tajnu -
tajnu koja se u njegovoj porodici nalazila jos od vremena Hrista. Plaseci se da se tajna ne izgubi nakon njegove smrti, osnovao je tajno bratstvo - Sionski priorat - i zakleo ih da cuvaju njegovu tajnu tako sto ce je prenositi s koljena na koljeno.
Tokom godina provedenih u Jerusalimu,
Priorat je saznao za tajne dokumente zakopane pod rusevinama Irodovog hrama, koji je bio izgradjen na ostacima Irodovog hrama. Ovi dokumenti su, vjerovao je Priorat, potvrdjivali istinitost mocne tajne koju je cuvao kralj Godfroa i bili su toliko opasni da Crkva ne bi prezala ni od cega u pokusajima da ih se domogne.
Priorat se zakleo da, bez obzira na potrebno vrijeme, ti dokumenti moraju biti izvadjeni ispod rusevina hrama i zauvijek zasticeni, kako se istina ne bi zauvijek izgubila. Da bi dosli do tog cilja, Priorat je osnovao vojno krilo - grupu od devet vitezova nazvanih Siromasni vitezovi Isusa Hrista i Solomonovog hrama. Poznatijih kao vitezovi templari.
Njihov istinski cilj u Svetoj zemlji bili su dokumenti ispod rusevina hrama. Niko ne zna zasigurno da li su oni te dokumente tamo i pronasli. Medjutim, oko jedne stavri se svi naucnici slazu - vitezovi su otkrili
nesto dole ispod rusevina. Nesto zbog cega su postali nezamislivo bogati i mocni.
Templari su boravili u Svetoj zemlji za vrijeme Drugog krstaskog rata rekavsi kralju Baldvinu II da su tamo zbog zastite hriscanskih hodocasnika na putevima. Iako nisu bili placeni i iako su se zavjetovali na siromastvo, vitezovi su rekli kralju da im je potrebno osnovno skloniste, zatrazivsi od njega dozvolu da se smjeste u stalama u rusevinama hrama. Kralj Baldvin je odobrio ovaj zahtjev.
Ovakav neobocan izbor smjestaja bio je sve samo ne slucajan.
Vitezovi su vjerovali da su dokumenti koje je Priorat trazio zakopani duboko ispod rusevina - ispod Svetinja nad svetinjama, svete prostorije za koju se vjerovalo da je u njoj boravio sam Bog. Bukvalno, ispod samog srca jevrejske vjere. Gotovo deset godina je devet vitezova zivjelo u rusevinama, prokopavajuci cvrste stijene u potpunoj tajnosti.
Vitezovi su sasvim sigurno nesto otkrili. Odnijeli su blago iz hrama i otputovali u Evropu, gdje se njihov uticaj, kako se cinilo, ucvrstio preko noci.
Niko nije zasigurno znao da li su vitezovi ucijenili Vatikan ili je Crkva jednostavno pokusala da kupi cutanje vitezova, ali papa Inocentije II je istog trenutka izdao papski dekret bez presedana na osnovu koga su vitezovi dobili neogranicenu moc, i buduci iznad zakona, proglaseni su za vojsku nezavisnu od bilo kakvog uplitanja kraljeva i prelata, kako religioznih tako i politickih.
Vitezovi templari su se prosirili zapanjujucom brzinom, kako brojcano tako i u smislu politickog uticaja, gomilajuci ogromna imanja u preko deset zemalja. Poceli su da daju kredite bankrotiranom plemstvu i naplacuju kamatu, udarajuci na taj nacin temelje savremenom bankarstvu i jos vise povecavajuci svoje bogatstvo i uticaj.
Do 1300-ih, zahvaljujuci podrsci Vatikana, vitezovi su stekli toliku moc da je papa Kliment V odlucio da nesto mora preduzeti. U dosluhu sa francuskim kraljem Filipom IV, papa je osmislio genijalnu tajnu operaciju koja je imala za cilj da se templari uniste a njihovo bogatstvo prigrabi, i tako stekne kontrola nad tajnama od kojih je Vatikan ocigledno zazirao. U vojnom manevru papa Kliment izdao je tajna zapecacena naredjenja koja je trebalo da njegovi vojnici sirom Evrope otvore u isto vrijeme, u petak, 13. kotobra 1307. godine.
U zoru tog dana naredjenja su otpecacena.
U papinom pismu se tvrdilo da je papa licno imao viziju u kojoj ga Bog upozorava da su vitezovi templari jeretici krivi za obozavanje djavola, homoseksualizam, oskrnavljanje krsta, sodomiju i sta sve ne. Bog je od papa Klimenta zatrazio da ocisti zemlju tako sto ce pohvatati sve vitezove i muciti ih dok ne priznaju sve svoje zlocine protiv Boga. Klimentova operacija izvedena je sa vrhunskom preciznoscu. Toga dana su brojni vitezovi zsrobljeni, muceni bez milosti i naposljetku spaljeni na lomaci kao jeretici. Odjeci te tragedije jos uvijek se pronalaze u savremenoj kulturi: do danas petak 13. se smatra nesrecnim danom.
Iako gotovo istrebljeni i danas postoje bratstva templara, samo pod raznim nazivima. Uprkos Klimentovim laznim optuzbama i svesrdnim upinjanjam da se vitezovu niste, templari su imali mocne saveznike. Neki od njih su uspjeli da izbjegnu cistku Vatikana. Prava Klimentova meta, mocni kovceg sa blagom odnosno dokumenti koji su ocigledno predstavljali izvor moci templara, iskliznuo mu je. Od tog trenutka dokumenti su povjereni Sionskom prioratu. Veo tajnovistost ih je cuvao na sigurnom, van dometa Vatikana. priorat je dokumente cuvane u Parizu pod okriljem moci prokrijumcario do templarskih brodova u La Roselu.
Samo S. priorat zna gdje su dokumenti poslani. Vjeruje se da su premjesteni i ponovo sakrivani nekoliko puta.
Trenutna nagadjanja kazu da se nalaze u Velikoj Britaniji. Hiljadu godina su se legende o ovoj tajni prenosile s koljena na koljeno. Citava zbirka dokumenata, njena moc i tajna koju ona krije postali su poznati pod jednim imenom - Sangreal.
Stotine knjiga napisane su na tu temu, i malo je misterija koje su zazvale toliko interesovanja medju istoricarima kao Sangreal.
Sangreal je stara rijec. Mi smo navikli da je cujemo pod imenom - Sveti Gral.