Nisam nacionalista. I ne srbujem. Ali, ovaj put cu napraviti izuzetak i postavicu na ovaj podforuma neke dijelove drame Ljubomira Simovica "Boj na Kosovu", koji je, imali ste sigurno prilike gledati, filmovan. Film je rezirao Zdravko Sotra, a podjela uloga je bila fenomenalna. Da ne nebrajam sada. Ali, dijalozi koje je osmislio Simovic su predivni i mnogo toga govore. Kao i sva velika djela takvog karaktera stihovi "Boja na Kosovu" se najbolje mogu prepoznati u danasnjem vremenu.
Nisam htio da ga postavljam na kulturu, jer vjerujem da bi ovdje mnogo vise koristio, ali i da bi mnogo vise komentara bilo.
Drugi cin
Lazar:
Srbija se, u vreme cara Dusana,
ogledala u vodama tri mora,
da se, posle Dusanove smrti,
sa tri mora na tri Morave vrati.
Od tri mora osta nam Pomoravlje!
A Murat hoce i Pomoravlje da pomori!
Spiridon:
Najbolje bi bilo, kneze Lazare,
kad bi se ovo Muratovo pismo
moglo spaliti i zaboraviti!
Lazar:
Nije to pismo nasa jedina nevolja!
Nasa najveca nevolja je nasa nesloga!
Da smo slozni,
onda se ne bismo plasili Murata,
nego bi se Murat plasio nas!
Da smo slozni.
Muratu tesko da bi na pamet palo
da trazi da mu se, kako ovde pise, pokorimo,
da trazi da priznamo njegovu vrhovnu vlast,
da trazi da mu predamo kljuceve gradova,
da dajemo vojsku, da placamo harac!
Ovako nesto se od jedne drzave ne trazi!
I na ovako nesto jedna drzava ne pristaje!
--------------------------------------------------------------------------------------
Milica:
A s kim ces da je branis? (Srbiju)
Lazar:
Branicu je, ako treba, i sam!
Milica:
Sam nemas snage,
a nad snagama drugih nemas vlasti!
Pogledaj kako se Srbija pocepala!
Pogledaj sta rade srpski velikasi!
Pre bi zbog vlasti pristali da se potrurce,
nego da udare s tobom po Turcima!
Sta da saberes, kad se sve rasipa?
Obican celnik, kao da je car,
sklapa ugovore s drugim drzavama!
Carevu carinu naplacuje carev konjusar!
Kesaros kuje novac sa svojim likom!
Svako zeli da bude neki kralj,
da na praznu glavu stavi krunu!
Nek je mala ko naprstak, al nek je kruna!
Nek nema ni veslo, ni silo, ni iglu,
nek je dva ara, al nek je kraljevina!
Svako selo je postalo prestonica!
Svaka catmara dvor!
Danas je vise kraljeva, nego seljaka!
Trgovci postaju protovestijari!
Ko je do juce nosio mast i noz,
i opasivao mesarsku kecelju,
danas ogrce kraljevski plast, i uzima
skiptar!
Uskoro nece imati ko da seje,
ko da zanje, da kuje, da kuva!
I onaj ko ne ume ni budak da nasadi,
hoce da vlada!
--------------------------------------------------------------------------------------
Lazar:
Bolje je da nas unuci mrtve pamte,
nego da nas sinovi zive zaborave!
--------------------------------------------------------------------------------------
Cetvrti cin
(Dok vojska Vuka Brankovica pretresa i muci srpskog vidara, za kojeg misle da je turski uhoda - samo zato sto je govorio da je Srbija neslozna i da ce Turci na Kosovu iseci Srbe - nailazi Milos Obilic.)
Obilic:
Ej, sta to radite? Zasto ga vezujete?
Paramunac: (strazar)
Uhvatili sm turskog uhodu, gospodine!
Obilic:
Otkud znas da je uhoda?
Paramunac:
Prica da ce nam Turci na Kosovu prosipati creva, seci glave...
Obilic:
A zar nece?
Paramunac:
Kaze da je srpska carevina propala...
Obilic:
A zar nije?
Paramunac:
Kaze da su je raskomadali velikasi...
Obilic:
A zar nisu?
Paramunac:
Nezgodna su vam ta pitanja, gospodine!
Obilic:
Imate li vi nekih jacih dokaza protic ovog coveka, ili nemate? Jedina njegova krivica je, izgleda, u tome sto vidi da je carevina propala, sto ne zna zbog koga je propala, i sto je dovoljno posten, ili dovoljno hrabar, ili dovoljno lud, da kaze sta misli! Zbog takve krivice, i mene biste mogli da bacite u Zvecan!
--------------------------------------------------------------------------------------
Sedmi cin
(Dvor Vuka Brankovica, na Gradini, brdu iznad crkve Samodreze, u kome knez Lazar, uoci bitke, priredjuje veceru za svoje velikase i vitezove. U pocetku, na sceni su knezevi sestrici, braca Lazar i Stevam Music, i velikasi Levcanin i Tamnavac)
....
Levcanin:
Ja, braco Musici, nisam dosao ovde
da se preganjam s knezevim sestricima!
Dosao sam da razgovaram s Lazarem!
Dosao sam da probam da ga urazumim
da ne unistava Srbe i Srbiju,
da se ne tuce, vec da pregovara,
da se ne protivi jacem, da se pokori,
da ne ginemo ludo i bez potrebe!
Dosta nam je one klanice na Marici!
Lazar:
Prvo, Levcanine,
o glavi mozda i moze da se pregovara!
Ali o obrazu, ko ima obrza, ne moze!
...
--------------------------------------------------------------------------------------
Lazar:
Dakle, gospodo,
izvestaje sa Kosova smo culi.
Turci su takvi kakvi su,
i to su sto su.
I bilo da su ovakvi ili onakvi,
beli ili crni, levente ili gazije,
kakvi su da su, moramo da se borimo!
Sad je najvaznije da vidimo kakvi smo mi!--------------------------------------------------------------------------------------
Molitva kneza Lazara nad kosovskom trpezom
Nek nemamo nista,
do jedno zrno soli!
Al nek sve bude
njime osoljeno!
I kad nam sve
odnesu vode i vatre,
to jedno zrno
nek nam bude sve!
--------------------------------------------------------------------------------------
(Vuk Brankovic optuzuje Obilica da je izdajnik. Obilic se zaklinje da ce ubiti Murata, a onda progovara:
Vuce Brankovicu,
sutra ce se sveciji put, i tvoj i moj,
pokazati na Kosovu ko u snegu!
Ko je ko, videce se na Vidovdan!
A tebi, kneze Lazare,
i onom ko me je optuzio pred tobom,
i vama, gospodo srpski vitezovi,
zelim da kazem samo jednu rec:
kakvi budemo sutra, bicemo doveka!
_________________ Cause I'm tired of this scenes...
|