David Štrbac pozdravlja suca i ostale prisutne u sudnici (Jazavac pred sudom) sa glavati
gospodine/gospodini: „Dobar dan, glavati, carski gospodini!...“ Istim izrazom David
oslovljava suca i u nastavku razgovora, sada, naravno, u jednini: „Ti misliš, glavati
gospodine, đe sam ja rođen za turskog suda, da ne znam današnjeg reda.“ Ili kad govori
sucu o svojoj ženi: „Ama, ženo, oklen ti tolika pamet, krst ti tvoj ljubim?! – čudim se ja,
glavati gospodine.“ Ili kad pita za jazavca: „Kako bi bilo, glavati gospodine, da ga izvadim
iz vreće, pa da ga privežem za ’vu jednu nogu od astala, da vidite mog zlotvora i
dušmanina, kosti mu u Zenici sagnjile?“
Pridjev glavati, ovdje ima više humorističku nego satiričnu funkciju. Glavat je onaj koji
ima veliku glavu. (U narodnom je jeziku imenička oznaka za takvu osobu glavonja.)
Dakle, pridjev glavat ima negativne konotacije, jer govori o neproporcionalno razvijenim
dijelovima ljudskog tijela. Tako se u svijesti čitalaca javlja vrsta karikature: slika osobe sa
neproporcionalno velikom glavom, pa predstavnici vlasti, pošto su glavati, izgledaju kao
karikature. Asocijacije mogu da idu i dalje: obično se u narodu kaže da onaj ko ima veliku
glavu, ima malo mozga, malo pameti. U tom smislu može se govoriti o ironiji i u izrazu
glavati gospodini. Dakle, i sudac i svi prisutni u sudnici koje David oslovljava sa glavati
gospodini, a koje David vidi kao predstavnike carevine i carske vlasti („carski gospodini“),
nisu glavni, nego su glavati, što znači i smiješni i sa malo pameti.