motozeljo je napisao:
Jedno malo drugačije viđenje filma....
https://www.frontal.rs/danijel-simic-koridor-18/Za obaratiti malo pažnje na zadnju sliku i zadnji pasus.....Mak(i)a je brko na zadnjoj slici kraj ratne zastave 1.bVP 1.KK VRS.
Al ga Dani(j)el kaki... da ne budem eksplicitniji.
Čovjek očekivao gusle i mitologiju, a dobio realnost.
Citiraj:
Филм почиње (и завршава) тути-фрути музичицом, какву вам пусте док чекате да се јави диспечер за жалбе кабловске телевизије.
Trebao je Baja Mali Knindža? Guslari?
Citiraj:
недопустиво да у првим секундама отварања, ми већ имамо иконични призор српског војника са флашом алкохола на камиону, као у документарцима Бернар Анри Левија.
Jer nismo imali to, pa eto laže film? To što on u svojoj glavi vidi nek vidi, ali ničeg spornog u ratu i alkoholu nema. Otkad je svijeta i vijeka tako je bilo, a to što udžbenici i filmovi (kakve priželjkuje Dani(j)el) uljepšavaju stvari, to je za drugu diskusiju...
Citiraj:
постане вам јасно да аутори нијесу рашчистили да ли праве неки црноталасни ауторски филм „о рату у Босни“ или су на задатку изградње национално-историјских митова Републике Српске и Срба у цјелини?
Već možemo da čujemo gusle... Kakav crni zadatak izgradnje mita?!
Citiraj:
Тако он каже, шта му је најљепљше: Чује се са радија пјесма Барбаре Стрејсенд…
Ša da kaže? Da mu je lijepo da čuje Maru i dervenske lole? Omladina se našla na frontu, još juče bili u izlascima, slušali muziku, bili dio svijeta... naravno da im je lijepo ono što ih podsjeti na vrijeme kad su bili u miru, sjedili u kafićima, gledali cure. Ako je on slušao gusle, to je njegova stvar. I ako su mu lijepe, to je opet njegova stvar. Ovom je muzika Barbare Strejsend bila lijepa, to je rekao i to je njegova stvar.
I tako možemo rečenicu po rečenicu razložiti ovo lupetanje od teksta.
Za ono što on hoće - čist naturalizam (citat) - to se odradi montažom postojećih snimaka uz naraciju. Apsolvent Akademije to može napraviti uz dobar scenario i dobiješ dokumentarac, klasični - bez života, bez mesa, sa statistikama i mapama, tovarom podataka koje uspavaju ciljanu publiku (učenike) u roku odmah. Ničeg dosadnijeg na svijetu nema (osim za studenta istorije, ali njima je takva vrsta medija, pak, štura i nedovoljna).
Zaključak: Dani(j)ele preterano kakiš. Film nije ono što si ti tražio (napucana video igra sa zvučnom podlogom sa vašara u Derventi), niti naturalistički dokumentarac. Film je ono što jeste: prikaz istovremeno mnogo podataka o istinitim događajima, praćen emotivnim i psihološkim momentima koji objašnjavaju da u pitanju nije nikakva mašina koja ide u rat, već živi ljudi sa svojim razlozima, mukama, patnjama, muzičkim preferencijama... Cilj mu nije da gradi mitove RS i Srba, već da ispriča priču. Priča koja nema samo svoju statističku hladnu stranu, već i ljudsko lice sa svim ljudskim manama i vrlinama. Da, i onim patetičnim, psovačkim, nježnim, grubim... i sa Barbarom Strajsend.
Valjda ćemo jednom isplivati iz mitologije... nadam se...