_зока je napisao:
Моријентес je napisao:
@
Ne postoji ni jedan jedini dokaz, dokument, njemacki, komunistički… da su se četnici I ustaše ikad zajedno borile. To je ili babska priča ili su negdje usput naletili na četnike. Četnici I ustaše zajedno da se bore, o tome nema ni slova. Sa druge strane, ima bar 5 dokumenata o zajedničkoj borbi ustaša I partizana, najpoznatija je ona u istočnoj Bosni.
Znači četnici nisu učestvovale u bici na Neretvi? Obzirom da su partizani gonjeni Nijemcima tu četnike rasturili jednom za svagda mora da onda ustaše nisu bile u tom sukobu. Nemam ja volje raspravljati o ovome, šta god ja napišem ti ćeš reći da je bapska priča. Samo mi odgovori na jedno pitanje: zašto četnički pokret nije, osim možda u samom startu, bio brojniji od partizanskog, što su Srbi više išli u partizane, a ne u četnike?
Послато са Redmi Note 7 помоћу Тапатока
Potrudio sam se, ali ne mogu da nađem ništa o ustašama kad je u pitanju Bitka na Neretvi ni ko su im bili komandanti ni gdje su dejstvovali, pogotovo ne o saradnji sa četnicima. A o rasturanju je smiješno pričati, kad uporedimo gubitke partizana i gubitke četnika i to da su četnici nakon bitke ostali u Hercegovini, a partizanska glavnina je kasnije razbijena i morala se izvlačiti prema Jahorini. Treba reći da su se na strani četnika borili lokalne jedinice iz Hercegovine pomognute jedinicama iz Crne Gore. Dakle, glavnina nije bila tu jer nije bilo Dinarske divizije, jedinica iz Srbije, iz Bosne... Tako da tu nisu ni mogli biti "rastureni jednom za svagda".
Ako se bitka posmatra samo kao prelazak mosta koji je čuvalo 300 četnika i to da su četnici kilometrima povlačili, onda je to pobjeda partizana.
Srbi su više išli u četnike.
Srbi su više u partizane išli zapadno od linije Kozara-Drvar. Znači one teritorije koje su nagrabusile. Sve istočno od Kozare pa do Bugarske granice je bilo u velikoj većini četničko. I logično je da ljudi biraju svoju državnu vojsku, a ne vojsku neke političke partije i da kod dobrovoljne mobilizacije biraju da idu kod nekog svog oficira iz kraljeve vojske, a ne kod nekog partizana koji je po pravilu bio neobrazovan i iz rđave familije, kako se to govorilo. Na početku rata su četnici imali 3000 predratnih oficira, a partizani svega 30. Zbog toga je Tito na prvom sastanku sa Dražom tražio da mobilizacija bude po okruzima - jedan okrug da ide u četnike, a drugi u partizane, jer je bilo mnogo mjesta u kojima su svi otišli u četnike, a niko u partizane. Ne treba zaboraviti da je u Aprilskom ratu mnogo Kraljeve vojske palo u zarobljeništvo, a da nije možemo naslutiti na čijoj bi strani bilo u ratu.
Kasnije kako se odvija rat, treba uzeti u obzir i gubitke. Njemci pišu da su u borbama protiv njih u ljeto i jesen '41 i zimu 41/42 četnici imali 33 485 poginulih i 718 zarobljenih, a partizani 1425 poginulih i 80 ranjenih. Njemci su često u poginule računali i civilne žrtve tako da su ove brojke vjerovatno manje kad je u pitanju sama vojska, ali procentualno to ostaje.
Partizani su pored Srba u svom sastavu imali sve druge narode. Kasnije naravno u partizane prelaze svi živi od Bugara do ustaša, onda i dijelovi četnika nakon kraljevog proglasa, dodatne mobilizacije itd... tako da je na kraju broj partizana otišao veoma visoko.
Do sredine '44 partizani su u Srbiji imali 15 brigada, što je smiješno.