Pitanje kopije i originala je postalo vrlo difuzno kada je kineska roba u pitanju. Zapadni svijet optužuje Kinu da dozvoljava piratsko kopiranje proizvoda, što je samo djelimično tačno. Tj. tačno je ako otvoriš tvornicu i kreneš da štancaš masovno Nike ili Adidas proizvode. Ti proizvodi su u tom slučaju, bez obzira koliko kvalitetni i nalik originalu, samo piratska kopija. Međutim sve, ama baš sve firme koje proizvode sportsku opremu, telefone, televizore... SVE ŽIVO, imaju proizvodne pogone u Kini. I naivno se nadaju da će licence biti poštovane. I onda Kinezi rade u dvije smjene i proizvedu, kao, 10 000 jedinica nečega, recimo trenerki Adidas, sve po licenci i Švabe zadovoljne. A Kinezi onda, na svoju ruku i mimo znanja Švaba, uvedu i treću smjenu koja proizvede još 5000 jedinica iste robe, istog kvaliteta, od istog originalnog materijala, sa originalnom etiketom, sve sa hologramom. Šta onda reći za tu robu koja se ne prikazuje Adidasu, već se direktno izvozi, a dobit se u potpunosti zadržava, bez plaćanja licence?Original? Kopija? Takve robe je mnogo u “sivim zonama” izvan EU, gdje se takvi slučajevi rigorozno progone, mada se nekad zna nešto i provući. Znam da je u Švedskoj prije par godina izbio skandal jer su se u jednom velikom trgovačkom lancu prodavale nelicencirane starke iz Kine, kasnije se ispostavilo, u malo čudnijim, netipičnim bojama, što ih je izdalo. Na brzinu su povučene iz prodaje i uništene. Nekada je lako prepoznati kopiju, po kvalitetu materijala i izrade. Nekad je to nemoguće, jer su identične originalu, u stvari ta granica je samo pravne prirode, da li je plaćena licenca ili nije. To je, u glavnom, razlog zašto neka roba može biti jeftinija, mimo svake logike i zdrave pameti.
_________________ Lično više volim strat, jer mi leži takav vrat...
|