Rode, svaki komad elektonoke je osjetljiv na prašinu. Zato postoji maramica, ili još bolje, plastična futrola. Donji dio diska, na kome se nalazi zvučni zapis, se ne dira prstima, ni čistim, ni prašnjavim, ni masnim, ni...znaš i sam. MD je propao jer je Sony bio restriktivan sa davanjem licenci drugim proizvodjačima, kao što je deceniju ranije uradio sa betamax formatom video kaseta (isto propao, big time), za razliku od JVC koji je VHS prodao svakom komje bio spreman da plati. U životu sam vidio samo jedan betamax video, a u BL je samo na jednom mjestu moglo da se iznajmi nešto za gledanje (video klub u hotelu Bosna). Koliko je ljudi uopšte koristilo MD?
Što se kaseta tiče, bile su dobre, jer je svako mogao da snima sam šta hoće, mnogi bendovi osamdesetih su snimali demo kasete pokušavajući da se izbore za mjesto ispod sunca. Na drugoj strani, bile su loše, tehnički, jer kvalitet zvuka nikad nije bio na nivou vinila, pogotovo ne CD. Bilo je, doduše eksperimenata, posebno je BASF radio vrhunske stvari koje su se mogle porediti sa kvalitetom, medjutim, ne i sa cijenom. Najveći minus je ipak sama konstrukcija i nikakva zaštita same trake koja je imala tendenciju da se” ufrćkaju”’ posebno nakon dugotrajne upotrebe na plejerima renomiranih brendova kao Iskra, EI, Gorenje i Čajavec, koje je većina plebsa (uključujući i mene) koristila.
_________________ Lično više volim strat, jer mi leži takav vrat...
|