filozof sa vrbasa je napisao:
Pogresno si me razumio, isao bih cak u Berkovice, ali nikad u Sarajevo.
Znam Fiki sta si mislio ali mi se ne nacinje to i ne otvara ta konzerva.
U ovoj slozenoj temi egzodusu zaboravlja se jedan faktor.
Roditelji!!!
Neko se sjeca kako sam govorio u sali da mi moramo nasu nejac "zadavit golim rukama i dotuc" jos dok smo jaci i snazniji od njih!!
Jel kad se otmu i izrastu razvlacit ce nas konjima....
U tim odlukama o odlasku nije sve na mladima. Veliku ulogu igraju i roditelji, stariji svojim savjetima ,stavovima i podrskom.
U nasem ljudskom sebicluku u svim nasim manama koje imamo i iz koji objektivno ne mozem izrast, padamo i tu na ispitu kao ljudi i kao roditelji. Necu se osvrtat na drzavu i sta bi ona trebala.
Trebali bi djecu spasavat i usmjeravat ako nema posla i perspektive ovdje spremaj dijete i omoguci mu da ima bar donekle normalan zivot.
Niko ne odlazi u svijet radostan i pjevajuci vec zabrinut i sa ocekivanjem tesko je to i nije jednostavan i lagan korak za porodicu.
Medjutim mi starij bi trebali znati na cijoj smo strani.
Mladom covjeku uskratit buducnost- mogucnost da radi je zlocin i velika nepravda, roditelji ne trebaju biti na toj strani naprotiv.
Od svog dijeteta mi se tesko odvoji na metar i stalno mi je u podsvijesti kako mu je. To je prisutno isto kao da li sam zedan ili gladan.
Ali gledati ga bez perspektive, nesretnog bilo bi mi jos teze i gore.
Jos kad mi neko kaze i strpa sve u izgovor za neregovanje : "Pa koji roditelj zeli svome dijetetu lose."
Nekad u zivotu nesto ne ucinit i biti pasivan je greska isto kao i napravit nesto lose.