Dok još i nekak mogu razumeti ovo forumaško prebacivanje fokusa na nešto potpuno sporedno, u klaoke priče, u ovom slučaju na famozni suši, nešto drugo mi je teže razumeti,a vidljivo je i na ovoj temi, a toliko je tipično balkanski , posebno srpski fenomen, samonipodoštavanja i ismijavanjenje sebe i svog. U skladu s tim, svoje nikad nije vredno, a sve valjano je je negde drugde,kod drugih, posebno onih koji drža monopl u bogatstvu, filmskoj i industriji informacija. I kod takvih naravno Vrbas nije ni prineti Seni, Okotbar fest je oličenje zabave i naša šatorska slavlja oličenje primitivizma,trebinjski i vršački vinogradi ne mogu primeti vinogorju Provanse, trava i brda Fruške gore i Manjače su nikakvi, a naši ljudi i njihove svetkovine su primitvne,a tamo negde su uvek egzotični i cool.
Naravno ima štošta toga kod nas za bespoštednu kritiku, ali da je baš tako sve prosto rapoređeno,sve vredno ko njih,a sve bezvredno kod nas, teško da je. Ako i je i nekim čudom ,tako, mora da je to onda do nas i naše percepcije. Ljudi kad putuju,ne traže to što imaju kod kuće ili to što su već negde videli,već upravo ono što nisu sreli, ono autentično, izvorno, što je odraz prirode,podneblja i ljudi. A to po prirodi svako ima, samo je do posmatrača.
|