Sta meditacija jeste?

meditacija je samo rijec. A rijeci su koristene na razne nacine od raznih govornika i autora. Veoma je korisno znati sta svaki autor misli pod nekom rijecju. Potoji mnogo religioznih i nereligioznih praksi na ovom svijetu. I svaka od tih praksi je stvorila nesto sto se naziva meditacija. U judeo-kriscanskoj tradiciji pronalazimo dvije prakse koje se prozimaju. A to su molitva i kontemplacija. Molitva je direktno obracanje nekom duhovnom entitetu. Kontemplacija je produzeni period svjesne misli o nekoj odredjenoj temu. A to moze biti religiozni ideal ili dio takvih zapisa. Znaci na ta dva nacina normalni dio uma je ogranicen i doveden u polje svjesnog djelovanja. Rezultati takvih praksi su: duboki mir, fiziolosko usporavanje metabolizma, osjecaj mira, osjecaj dobrobiti, zadovoljstva, radosti...
Iz Hindi prakse je dosla koncentracija i yogijevska meditacija. Te vjezbe se sastoje od koncetracije ili usredotocavanja uma na jedan objekat, koji moze biti plamen svijece, mjesec, sunce ili bilo sta drugo.
Svaka meditacija ima za cilj razvitak svjesnosti, a pri tome i razvoj koncetracije. Iako i mnogim praksama se kaze obrnuto, sto je i moguce, ja licno ne vjerujem u metof koncetracije za razvoj svjesnosti. Iz prostog razloga sto je to nasilje nad umom. Ako meditacija dovodi do nasilja nad samim sobom to onda ne mogu da nazovem vise meditacijom vec nekim od drugih imena, tipa koncetracija, kontemplacija i slicno. Tantra ne vjeruje u nasilje, te na taj nacin postizanje svjesnosti. Vec pouzdano zna da je koncentracija i sve ostalo samo plod opustenog i pazljivog uma, a ukratko to se razvija svjesnoscu.
U Zen praksi se koristi zatvaranje uma iz svjesne misli na cistu svjesnost. Ovo se radi takod a se uceniku daje koan ili zagonetka koju on mora rijesiti. Ta zagonetka najcesce nema rijesenje, vec sluzi da izbaci um iz standardnog koncepta razmisljanja i na taj nacin uplovi u nepreglednu svijest. Za vecinu zapadnih tragalaca Zen je veoma neugodan.
Neke tantricke skole poput tantrickog budizma forsiraju vizualizaciju, kao metod. On govori o manifestaciji ega. kaze da je svijesna misao povezana sa ja-konceptom ili egom i nije nista drugo do skup reakcija i mentalnih predstava koje su pridodate procesu ciste svijesti. Ta vrsta tantre pokusava da dostigne cistu svijest unistavanjem ego predodzbe. Praktikantu se da je odredjena slika koja moze biti religiozna ili ne mora takva da bude i ucenik na nju meditira. Npr. da se neko od bozanstava iz tantrickog repertoara i ucenik meditira na njega. Polako dolazi do gubitna predodzbe o bozanstvu i stvara se slika o tome da je sam ucenik postao to bozanstvo. Na neki nacin ucenik odbacuje vlastiti ego entitet i preuzima entitet tog bozanstva.
Vipasana je malo drugacija. Iako je budfisti svojataju ona nije budisticka posto o njoj nalazimo tekstove u svim pristupima. I ona se velica kao najjednostavnija tehnika koja ima za cilj sirenje i postizanje svjesnosti i paznje. kao sto sam rekao sam Buddha ju je koristio 6 godina i na njoj postigao realizaciju krajnje istine. Tako je ona zavrsila kao temeljna meditacija u Budizmu.
No, vipasana je blaga tehnika ali vrlo duboka i temeljita. Moglo bi se reci da je to vjezba senzitivnosti vise nego vjezba meditacije. Iz prostog razloga sto njenom praksom postajete vise prijemcivi za vlastito zivotno iskustvo. To je pazljivo slusanje, totalno vidjenje i pazljivo testiranje. Ona uci da se stvarno osjeti sve sto se radi. Iako naizgled ona uci samo posmatranje disanja. Ali ako uspijemo osvjstiti pazljivost na dah polako se ona moze siriti na sve aspekte zivota. Od sjedenja, disanja, jedenja, pricanja, misli, emocija, osjecanja... Kroz nju ucimo kako da obratimo paznju na nesto.
Kroz njen proces ili bolje da kazem kroz proces meditacije postepeno postajemo svijesni ono sta mi uistinu jesmo ispod ego predstave. Kroz nju mi se polako budimo i otvaramo ka onome sto zivot jeste i sto mi u sustini Jesmo. Ona te uci da svijet dozivljavas direktnije i na potpuno nov nacin.
To bi se moglo reci na jedan veoma zanimljiv nacin koji je objasnio Gunaratana Mahathera: “zaboravi o teorijama, predrasudama i stereotipovima. Ja zeliim da shvatim istinsku prirodu zivota. Zelim da znam uistinu sto ej ovo iskustvo biti Ziv. Zelimi da shvatim istinita i nadublja svojstva zivota i jednostavno ne zelim da prihvatim necija tudja objasnjenja. Zelim da sve to uvidim za sebe.”
Ako pridjemo praki meditacije na taj nacin, nema razloga da ne uspijemo. Uskoro cemo moci da stvari posmatramo jednostavno, objektivno, tocno onakve kakve one jesu iz trenutka u trenutak.
Meditacijom bi trebali nauciti; da vidimo da radimo, da vidimo kada radimo i da vidimo kako to radimo. Jos bi nesto dodao da je jako bitno da znamo ko to sve radi. No o uvidu u to Ko radi? je rano pricati posto taj uvid dolazi nakon mnogo prakse sjedenja i ucenja paznje i svjesnosti. U tekstovima o meditaciji i Vipasana meditaciji se kaze da onaj ko prodje cilu stazu i dodje do kraja dostize savrseno mentalno zdravlje, cistu ljubav prema svemu sto zivi i potpuni prestanak patnje. Sto je recimo i osnova budizma. Kao i vecine drugih religioznih pristupa. Sto je praktikant duze u praksi on postaje sposoban da posmatra svaki impuls i namjeru, svaku misao i emociju upravo kada se ona pojavi u umu.
U praksi Vipasana meditacije postajes senzitivan prema stvarnim iskustvima zivljenja. ne sjedis i meditiras da bi razvio fine i estetske misli o zivotu. Ti zivis. A Vipasana meditacija je direktno iskustvo dubine i svrse zivljenja.
Stav ili prilaz vipasana meditaciji
Sam proces meditacije je voma delikatan a rezultat ovisi o stanju uma praktikanta. Sljedeci stavovi su vazni za uspjeh u vipasana praksi.
1. Nista ne ocekuj. jednostavno sjedi i gledaj sta se zbiva. Cijeloj meditaciji pridji kao eksperimentu. Ne ocekuj rezultate i nemoj biti odvucen istima. To dovodi do toga da prestajes biti zabrinut za rezultate. neka meditacija ide svojim putem, svojom brzino i u svom vlastitom smjeru. Sama praksa ce jasno odabreati smjer evolucije koji je najbolji za praktikanta. Bez nase umjesanosti. Ona postaje ucitelj. Ona ima nacina da te poduci. Meditacija tezi da te nauci da stvari vidis onakvima kakve jesu. Bez obzira da li to odgovara nasim ocekivanjima, pretpostavkama i idejama.
2. Ne naprezi se. Nista ne pokusavaj na silu. meditacija nije agresija. Nema nasilne teznje. Neka sav tvoj napor bude opusten i stabilan.
3. Ne srljaj. Nema zurbe, daj sebi vremena. Sjedi u pozi kao da imas svo vrijeme svijeta na raspolaganju. A vjeruj mi imas. Strpljenje je najveca vrlina.
4. Ne vezuj se za nista i nista ne odbacuj. Neka bude sta treba da bude i uskladi se sa tim. Ako se pojave lose misli, to je u redu. Isto tako ako se pojave dobre misli i to je u redu. Gledaj na sve jednako i uskladi se sa time sto se dogadja. Ne bori se sa onim sto se dogadja, vec posmatraj. To je u pocetku veoma tesko, ali vremenom i prakosm cete uspjeti.
5. Prihvati sve. nauci da sa svim promjenama koje dodju plivas. Plivaj sa tokom. Opusti se i ne brini nista. Sve je u skladu sa tokom. Nista lose se nikada nikome nije desilo. Tako nece ni tebi.
6. Prihvati sve sto se dogadja. Prihvati svoja osjecanja, cak i ona koja ne bi zelio imati. Prihvati sva svoja iskustva. ne osudjuj sebe sto imas slabosti i mane. Nauci da sve fenomene u umu vidis kao savrseno prirodne i razumljive. Uvjezbaj nezainteresovano prihvatanje.
7. Budi njezan prema sebi. Budi ljubazan prema sebi. Niko ne kaze da moras biti savrsen. Proces postajanja onog sto ces biti pocinje sa procesom prihvatanja onog sto jesi. Nema promjene za one koji nisu prihvatili sebe takvima kakvi jesu.
8. Istrazuj sebe. Sve ispitaj. Nista ne prihvacaj kao zdravo za gotovo. ne vjeruj nicemu sto zvuci mudro ili zato sto je neki autoritet rekao da je tako. Vidi za sebe. To ne znaci da trebad a njegujes cinicnost, bezobzirnost i nepostovanje. To znaci da trebas biti utemeljen na iskustvu. Podvrgni sve izjave testu svogiskustva i neka tvoji rezultati budu vodic ka istini. Meditacija uvida (Vipasana meditacija) proizilazi iz unutrasnje ceznje za probudjenjem ka onome sto je stvarno, kao i da se stekne oslobadjajuci uvid prema stvarnoj strukturi postojanja. Cijela praksa je usmjerena na zelju da se bude probudjen. Mozda bi bolje bilo reci da se cijal praksa usmjerava prema teznji da se bude svoj, autonetican. A samim tim kao posljedica toga dolazi budjenje i probudjenje (kenso i satori u Zen-u).
9. Posmataj sve probleme kao izazove. Gledaj na negativno kao priliku da nesto naucis i razvijes se. nemoj bjezati od problema. Nemoj ih osudjivati a samim tim nemoj osudjivati sebe. Uzivaj, uroni u problem i istrazuj. Rijesenje nije suprotno u odnosu na tebe.
10. Ne razmisljaj. Ne moras ve procjenivati. Rastreseno razmisljanje te nece osloboditi od problema i zamki. U meditaciji um eje prirodno prociscen pomocu paznje. Uobicajeno promisljnje nije potrebno da bi ostranilo one stvari koje te drze sputanima. Sve sto je potrebno jeste, jasna, nekonceptualna percepcija o tome sto jeste i kako to djeluje. To ej dovoljno da ih rastvori. KOncepti i umovanje samo smetaju. Ne misli. Vidi !!!
11. Ne zadrazvaj se na suprotnostima. Razlike postoje medju ljudima, na prividom novou, ali zadrzavanje na njima je ospasan proces. Sve dok se to ne uvidi to vodi u opasan egoizam. Obicno ljudsko razmisljanje je puno pohlepe, zavisti, stida, kaznjavanja, cinizma, usporedjivanja... Mi usporedjujemo nas izgled sa drugima, nas uspjeh, nase sposobnosti, nase bogastvo, imovinu, inteligenciju i sve ovo vodi u otudjenje, u prepreke izmedju ljudi i do losih emocija i osjecanja.
Meditacija ima tandenciju da odstrani te navike sa paznjom i svjesnoscu. Ona uci prakticara da usmjeri svoju paznju na faktore koji su unuverzalni za cijeli zivot, na stvfari koje ce ga pribliziti drugima. A ne od njih otudjiti. Vec smo dovoljno otudjeni u civiliziranom svijetu, ne treba nam vise toga.
Ovo ne znaci da treba da zatvarmo oci prema razlikama oko nas. One postoje. To samo znaci da se ne pokusavaju naglasavati suprotnosti i da se pocne uvidjati unuverzalni faktori izmedju nas i okoline. Recimo:
Kada meditant zapaža osjetilne objekte, on ne boravi na njima na uobičajen sebičan način. On bi trebao radije da istražuje sam proces zapažanja. Trebao bi promatrati osjećaje koji nastaju i mentalne aktivnosti koje sljede. Trebao bi opažati promjene koje se zbivaju u njegovoj vlastitoj svjesnosti kao rezultat. Promatranjem ovih fenomena, meditant mora biti svjestan univerzalnosti onoga što vidi. Početna percepcija će potaknuti ugodne, neugodne ili neutralne osjećaje. To je univerzalni fenomen. To se zbiva u umovima drugih isto kao i u njegovom, i on to treba jasno vidjeti. Sljedeći ove osjećaje može doći do različitih reakcija. Može osjetiti pohlepu, požudu ili ljubomoru. Može osjetiti strah, brigu, rastrešenost ili dosadu. Ove reakcije su univerzalne. On ih jednostavno primjećuje i uopćava. Trebao bi shvatiti da su ove reakcije normalni ljudski odgovori i mogu nastati kod bilo koga.
Prakticiranje ovog načina uspoređivanja mogu iz početka izgledati prisilni i umjetni, ali to nije ništa manje prirodno od onoga što mi obično činimo. To je samo nenaviknutost. Sa praksom, ovaj oblik navike zamjenjuje naše egoistično uspoređivanje i osjeća se daleko više prirodnijim u dugom hodu. Kao rezultat postajemo veoma razumni ljudi. Više se ne ljutimo zbog neuspjeha drugih. Napredujemo prema harmoniji sa cijelim životom.
***nastavlja se - Praksa***