banjalukaforum.com

Srz meditacije i vipasana meditacija kao najjednostavnija tehnika

Ovdje su pokusati napisati nesto o najjednostavnijoj tehnikci meditacije, koju je sam Buddha koristio, i na kojoj je dozivio probudjenje.
Postoje mnomgi nacini meditacije. Svaka religiozna praksa ima svoj nacin koju nazivaju ili meditacija ili molitva ili ko zna kako. Manje vise nebitno. Ono sto je bitno jeste da svim imaju nacin na koji pokusavaju da um dovedu u vibraciju sa okolinom ili prirodom. Neki to nazivaju bog, neki visi um, neki nirvana, neki ... ali naziv sam po sebi nije bitan. Ono sto je bitno jeste kako najlakse i najbrze doci do tog iskustva.
Vecina teksta ovdje sto cu napisati je iznjeta u e-knjizi o vipasana meditaciji. Tako da se sluzim s njom radi lakseg i preciznijeg objasnjenja. Ja imam to knjigu na kompu, i oni koji su zainteresovani neka mi posalju poruku ili napisu ovdje na forumu i ja cu se potruditi da im je prebacim ili daj estavim na net prostor da je mogu skinuti.

Vipasana se moze prevezti kao uvid, cista svjesnost o onome sto se dogadja. Vipasana se koristi kao alat pomocu kojeg svjesnost moze da svaki put kada je upotrebimo otkine jedan dio iluzije i da covjeka priblizi blize iskustvu ili blize vidjenju stvarnosti. To je veoma dug proces koji pomaze porastu svjesnosti o unutrasnjem djelovanju same stvarnosti. Vipasana je najvise upotrebljavana u Zen-praksi. Tako da se manje vise, cijeli zen zasniva na ovoj meditaciji.
Vipasana je metod koji se zasniva na koriscenju disanja kao sredstva pojacavanja i postavljanja baze svijsnosti. Bazira se na posmatranju. Najcesce disanja, ali i bilo kojeg drugog fenomena koji je vezan za nas. Ona nas uci da posmatramo promjene u svim fizickim iskustvima, osjecanjima i opazanjima. Takodjer nas uci da posmatramo mentalne aktivnosti u karakteru same svjesnosti. Stoga je to glavna praksa u budizmu bilo koje orjentacije, pocev od Mahayane pa do Zen-a.
No, hajdemo iz pocekta.

Sta meditacija nije?

Manje vise nema covjeka koji nije cuo sa meditaciju. No, meditacija je samo rijec. Najcesce je opisuju kao proces koncentracije ili udruzivanja misli u jednu. U vezi meditaciej se veze mnogo stvari. Pocev od glasina da terba da se nesto odbaci ili da treba da idete u manastir, ili da treba da se povucete u neki miran kutak gdje cete biti sami sa svojom meditacijom i slicno.
No, sve to je samo jedna od iluzija koju treba prevazici. Meditacija ne trazi nikakvo izdvajanje iz okoline. NIti trazi od bilo koga da se odrekne bilo cega. Ona se moze izvoditi bilo gdje bilo kada. To je praksa smirivanja i uskladjivanja nase prirode sa prirodom oko nas. Nebitno sta je ta priroda. Niti gdje se ona nalazi. On je svugdje kao i zrak koji disemo.
Mnogi autori meditaciju stavljaju kao religioznu praksu. Prave izjave koje zvuce kao generalni zakoni meditacije, ili su samo generalne procedure za neki odredjeni religiozni ili filozofski pristup. Tako, ako je neko citao mnogo razlicitih pristupa postaje zbunjen. Svugdje je opisano razliciti. I postavlja se jedno pitanje. Sta je od toga meditacija, a sta nije?
Drugi problem je isto tako vezan za pristupe. neki meditaciju smatraju mantrama. Ponavljanje mantri je za njih meditacija. Nekim je to vizualizacija, nekima tehnike disanja. Ja vam necu navoditi te tehnike, imate ih u raznim knjigama bilo kog pristupa. Nemam nista protiv njih i sam sam ih godinama radio. Ali moj um je to sve prilagodjavao sebi. No, posljedica svih tih pritupa je sto stvaraju veliku zbrku u umu moguceg praktikanta. Zbog toga cu vam iznjeti jako jednostavnu tehniku meditacije, koju manje vise svi rade cijelog zivota, ali je nisu svjesni. Ona nije ni budisticka, ni hindi, ni hriscanska, vec je to prirodno odgovor tijela i uma unutar nas. Najobicnije disanje. I najobicnije posmatranje istog. Pokazacu vam najjednostavnji pristup funkcionisanju uma i tijela na miran i neprijanjajuci nacin, tako da vremenom mozete dostici uvid u vlastito ponasanje i prisutnost iza svega sto radite. Cilj ovog je svjesnost, koncentrisana i fino uskladjena svjesnost, tako da cete biti sposobni prodrijeti u unutrasnje djelovanje same stvarnosti.
No, kako sam rekao postoje mnoge predrasude... a ja cu ih sada iznositi i svaku od njih probati objasniti.

Predrasuda #1
Meditacija je samo relaksacijska tehnika

Ne postoji “samo”. Relaksacija je kljuc svake komponente meditacije i molitve, tako i kod vipasana meditacije. Ali vipasana tezi mnogo vecem i uzvisenijem cilju od relaksacije. Vecina meditativnih praksi naglasava koncentraciju uma, dovodeci um na jednu stvar ili polje misli, a za to je potrebna relaksacija. Napet um ili tijelo nije u mogucnosti dovesti do tog cilja. Cilj toga je dovesti um u blazeno stanje koje se naziva Dhjana. To je stanje zanosa sa oblikom Zivota. To je stanje koje se ne moze dozivjetu i normalnom stanju funkcionisanja. I vecina sistema i pristupa se tu zaustavlja. To je cilj za te sisteme i kada ga dozivis jednostavno ponavljas to iskustvo.
No, to nije cilj vipasane. Vipasana tezi drugom cilju, a to je svjesnost. Cilj je uvid. Iako u Budizmu vipasana je religiozna praksa, no ona to nije. Budizam ju je prihvatio i postepeno uveo kao obaveznu religioznu praksu, ali ona je nastala prije budizma. Cak ju je i Buddha preuzeo iz tantri. A tantra nije religiozna praksa. One je duboko naucna tehnika koja ima za cilj sirenje svjesnosti i usaglsavanje prirode covjeka sa prirodom univerzuma.

Predrasuda #2
Meditacija znaci padanje u trans

I ova izjava je tacna za neke sisteme meditacije, ali ne i za Vipasanu. Meditacij auvida nije oblik hipnoze. Ne pokusavas da zamracis um da bi postao nesvjestan. Ne pokusavas sebe preokrenuti u bezosjecajno bice. Sa vipasanom ces postati vise usaglasen sa svim promjenama unutra sebe. Fizickim, intelektualni, emotivnim... Spoznaces sebe sa vecom jasnocom i preciznoscu. u hipnotickom transu, subjekat je podlozan kontroli od strane drugog, dok u dubokoj koncetraciji, koja je posljedica svjesnosti, covjek ostaje potpuno pod svojom kontrolom. Vipasana je po definiciji kultiviranje paznje ili budnosti. Ako uvidis da si nesvjestanu vipasani onda je ti i ne radis. Veoma jednostvano. Vipasana zahtjeva svjesnost, a ne nesvjesnost.

Predrasuda #3
Meditacija je misteriozna praksa koja ne moze biti shvacena

Meditacija se bavi nivoima svjesnosti koji se nalaze dublje od simbolicne misli. meditacija nije neka bezumna formula koja daje automatske i predvidjene rezultate. U stvari nikada ne mozes predvidjeti sta ce se dogoditi u bilo kojem trenutku meditacije ili sjedenja (Za-Zen-a). To je istrazivanje i eksperiment i nova avantura svaki puta kada sjednes. U stvari, kada dostignes osjecaj predvidljivosti i istovrsnosti u svojoj praksi, to je samo pokazatelj. a on pokazuje da si skrenuo sa puta i kreces prema stranputici. Pravilni rad pokazuje i uci te da na svaki sekund gledas kao da je prvi i jedini sekund u unuverzumu. To je prava meditacija. Recimo cijeli TM (Transcedentalna meditacija) je predvidljiva. To samo pokazuje da vecina tih praktikanata nista ne radi. Sem sto svaki dan dva puta dnevno sjede po 20 minuta i ponavljaju mantru kao papige. Upoznao sam mnogo TM-ovaca i svi su isti. Poceli su dublji bolje da spavaju ne samo nocu, vec i tokom dana. Slicno je i kod religioznih pravaca. Ponavljaju molitve kao papige, nigdje zivog covjeka. Vipasana to jednostvano nije. I svako ko je proba neko vrijeme da radi, naravno ispravno, uvidjece ovo sto govorim. Ovo nije nema fikcija, to je stvarnost meditacije.

***nastavlja se***

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Топик о медитацији већ постоји. Да видимо да ли је модератор доследан, јер ово не би требао дозволити.

_________________
Маран Ата

Hej Marane, drago mi je da si prvi koji se javio...
Sada bar mozemo znati koliko ovo moze biti korisno...

Jeste da postoji, ali ne i ovakav....

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Predrasuda #4
Svrha meditacije je da se postane psihicki supermen.

Smijesno !!!
Svrha meditacije je da se razvije svjesnost. Jednom davno, jedan Majstor je rekao na pitanje sta je meditacija: “Mogli bi da je objasnimo jednostavnim rijecima. Registrujes ali ne reagujes.” Mislim da je to jedan od najjasnijih i najpreciznijih objasnjenja meditacije.
Nauciti citati misli, nije cilj. Levitacija nije cilj. Cilj je potpuno oslobodjenje, kao i oslobodjenje svih nasih potencijala. A svako od nas ima potencijale, koji ne moraju i najcesce nisu isti za sve. No, mnogima se moci prirodno razvijaju tokom meditacije, ali one nisu sam cilj. Neki ih razviju neki ne. Neko dozivi intuitivna sjecanja na prosle zivote, neko ne. Ti fenomeni moci, su dosta opasni po pocetnika. Iz prostog razloga, sto odvuku um na nesto sasvim deseto od onoga sto je cilj meditativne prakse. A ovo pricam iz prve ruke. I meni su kao pocetnuku moci zadavale glavobolju. Sve dok nisam prihvatio i shvatio kakoj e to stranputica. Najbolji savjet bi bio da se paznja ne pridaje tim fenomenima. Ako su tu dobro, ako nisu jos bolje. Jednostavno se koncentrisi na ravijanje svjesnosti. Ako iskrsnu moci samo ih primjeti i nastavi dalje. Ne pridavajte previse paznje na to.

Predrasuda #5
Meditacija je opasna i razborita osoba je treba izbjegavati

Ako posmatramo na taj nacin, sve je opasno. Prelazak preko ceste, tusiranje i bilo sta druge. Meditacija nije opasnija od tih situacija. Mozda ce nekom da u toku meditacije izadju zakopani materijali proslosti. Iako zna biti uznemirujuce, to moze biti i korisno. Jer meditacija sluzi tome da osvjesti svaki dio uma. I na taj nacin oslobodi prostor za cistu svjesnost. Ako je nesto bilo potisnuto u podsvijesti, meditacija to moze osvjestiti i dati tome novu dimenziju. No, isto tako to meze da izadje u svijesni um, ali isto tako i ne mora. Sve zavisi od kvalitete uma i dubine kojom prijanja za praksu. Sve to se moze posmatrati kao prolazno. I ne treba mu davati znacaj. neki to mogu smatrati opasnim. Ali svrha vipasane je razvijanje svjesnsoti postojanja. To samo po sebi nije opasno. Povecana svijsnost je zastita od opasnosti. Jer samim tim vise ne potiskujete sadrzaje koji vremenom postaju opasne za nase funkcionisanje. Riejsavate se strahova, kompleksa, nizih emocija i misli.... Naravno, nista se ne smije forsirati. Svemu je potreban lagan i kontinuiran pristup, tako i meditaciji. Samostalni eksperimenti i pokusaji da se nesto ubrza mogu dovesti do ostecenja umnog aparata, ali niko to ne savjetuje. Tako i ako se sljede upustva koja cu ovdje iznjeti ta opasnost se izbjegava. Ovo je najjednostavnija i najsigurnija praksa sjedinjenja sa samim sobom.

Predrasuda #6
Meditacija je za svece i ljude koji su posvetili tome zivot, ne za obicne ljude

Zanimljiv stav. Ali ko su ti ljudi? Nista menje ili vise razliciti od nas. Imaju iste probleme, iste funkcije, isto misljenje, iste emocije... Zasto bi onda nesto bilo za njih, a ne i za nas. Meditacija je jedan od nacina na koji su oni postali ti sto jesu. Poceli su meditirati prije nego sto su postigli to sto su postigli.
Meditacija nije neka bezvezna praksa za askete i pustenjake. To je prakticna vjestina koja se usmjerava na svakodnevne dogadjaje i dovodi do trenutne promjene u svacijem zivotu. Ona nije dosla sa drugog svijeta. Dapace, na neke praktikante to djeluje porazavajuce, jer od meditacije ocekuju neka kosmicka cuda. Manje vise, andjeli dolaze da se upoznaju sa nama. Smjesno. No, svako je slobodan da ocekuje ko zna sta. Mnogi se sa tim i razocaraju. Prvo i osnovno je ciscenje svog sistema od smeca.

Predrasuda #7
Meditacije je bjezanje od stvarnosti

NIkako. Meditacija je odlazenje u stvarnost. Ona te ne stiti od zivota. Ona ti naprotiv, dopusta da dublje sagledas zivot i njegove aspekte takod aprobijes barijere i sagledas bolove i da na taj nacin odes iznad toga. Ona ti omogucvava da odbacis iluzije. Da zivis slobodnije zivot onakvim kakav jesi, a ne da budes nesto sto nisi. Meditacijom ne pokusavas da prikrijes svoje slabosti, vec se sa njima direktno suocavas i imas oruzje da ih rijesis.

Predrasuda #8
Meditacija je sebicnost

Vjesrovatno to nekima i tako izgleda. Sjedis na svom jastuku u nekom kutu sobe... Neki ce reci: “Sta je sa cunamijem?” “Sta je sa patnjom u svijetu?” i slicno. Mozda izgleda da se tog covjeka na jastucicu to ne tice, ali moramo vidjeti sta je njegova motivacija da bi smo ga osudili za sebicnost i nebrigu za svijet. Dapace, on je direktno ukljucen u rijesavanje tih problema u svijetu, ali na svoj jedinstven nacin. On rijesava uzrok toga. A uzrok je u svakom od nas. On pokusava da se oslobodi vlastite ljutnje, predrasuda, krivog zapazanja i djelovanja... Aktovno je ukljucen u oslobadjanje od pohlepe, napetosti i neosjetljivoti. A sve ovo su stvari koje sprecavaju covjekovu samislost prema drugima. I sve dok nestanu bilo koje djelo je produzetak ega. A od ega niakve stvarne pomoci. Jer djeluje iz sebicnosti. Ako imamo prilike i proucimo zivote nekih meditanata, uvidjecemo da su oni ukljuceni u javno djelovanje za poboljsanje zivotne sredine. Ukljuceni su u aktivno djelovanje na sprecavanju posljedica katastrofa i slicno. Cinjenica je da je ljudksi rod sebican. A iza svega toga djeluje ego. A ego ima nacine da najuzvisenije aktivnosti preokrene u smece, ako mu se dopusti da slobodno djeluje. Dovoljno je pogledati akcije nekih slavnih licnosti koji na sva usta pokazuju svijetu kako su dali 100.000 ili ko zna koliko para za zrtve cunamija. Ok, oni jesu dali, jer imaju tu mogucnost, ali ego je to preokrenuo u svoju korist. Svi su saznali za njihovo djelovanje. A niko i ne posminje stotine ljudi koji nemaju te novce ali direktno ucestvuju u pomaganju zrtvama cunamija ili bilo koje druge katastrofe na ovoj planeti.
No, da nastavim, kroz meditaciju postajemo svjesni sebe upravo oankvima kakvi jesmo, postajuci svjesni bezbroj nacina nakoji ispoljavamo svoju sebicnost. Nakon toga, postepeno postajemo nesebicni. Prociscenje sebe od nesebicnosti i losih djelova licnosti nije sebicna aktivnost.

Predrasuda #9
Kad meditiras, ti sjedis i razmisljas o uzvisenim mislima

Naravno da postoje sistemi i meditacije koje se koriste i tim mislima. Ali to nije cilj vipasane. Vipasana je praksa budnosti. Budnost o bilo cemu sto je tu. Bilo da je to vrhunska istina ili bilo koja misao. Ono sto je tu, to je TO. Naravno, da se uzvisene misli mogu pojaviti, ali ako su one istinske one ce ostati i poslje meditacije. To ce postati vase djelovanje a ne samo misao o tome. No, njih ne treba traziti. One ce se pojaviti onog trenutka kada ocistimo sistem od nisih misli i emocija. Meditacija je dozivljavanje vlastitog zivota i zivotnih istina na direktan nacin. Bez predrasuda i mentalnog procesa koji pokusava da nas pokaze svecima ili necem slicnom. Meditacija je suocavanje sa zivotom od trenutka do trenutka bez predrasuda i straha. Ono sto si ti, to si ti. Bez bojanja i smisljanja novih iluzija.

Predrasuda #10
Nekoliko tjedana meditacije rijesit ce sve nase probleme

Mozda uspijete, ali ja jos nisam. Ona nije svemoguc metod rijesavanja zivotnih problema. Promjene se desavaju, neke i veoma brzo nakon nekoliko dana prakse, ali vecina dolazi nakon nekoliko godina prakse. Nista vrijsno se ne postize preko noci. Za sve treba vrijeme. Prilikom svake meditacije postizu se neki rezultati, ali oni znaju biti tako profinjeni da ih nas svjesni um uopste ne primjeti. Vec dolazi do primjecivanja nakon nekoliko mjeseci ili godina. Mnoge ce to obeshrabriti, ali sta se moze. Oni nisu ni bili zreli za duboku promjenu. Strpljenje je kljuc. Ako nista ne naucis iz meditacije, sto je prakticki nemoguce, ali ima i takvih, naucices se strpljenju. A to je jedna od najvecih vrlina.


*** Nastavice se.. Sta meditacija jeste...***

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Tačno je da tema o meditaciji već postoji ali u njoj ima svega i svačega (uopšteno o meditaciji) a jivanmukta mi se prije otvaranja ove teme javio na privatne poruke sa željom da otvori posebnu novu temu posvećenu Vipasana meditaciji usmjerenoj na praksu a ne samo teoriju, i sa željom da se meditacija objasni na jednostavan i približan jezik ljudima.

Sta meditacija jeste?

meditacija je samo rijec. A rijeci su koristene na razne nacine od raznih govornika i autora. Veoma je korisno znati sta svaki autor misli pod nekom rijecju. Potoji mnogo religioznih i nereligioznih praksi na ovom svijetu. I svaka od tih praksi je stvorila nesto sto se naziva meditacija. U judeo-kriscanskoj tradiciji pronalazimo dvije prakse koje se prozimaju. A to su molitva i kontemplacija. Molitva je direktno obracanje nekom duhovnom entitetu. Kontemplacija je produzeni period svjesne misli o nekoj odredjenoj temu. A to moze biti religiozni ideal ili dio takvih zapisa. Znaci na ta dva nacina normalni dio uma je ogranicen i doveden u polje svjesnog djelovanja. Rezultati takvih praksi su: duboki mir, fiziolosko usporavanje metabolizma, osjecaj mira, osjecaj dobrobiti, zadovoljstva, radosti...
Iz Hindi prakse je dosla koncentracija i yogijevska meditacija. Te vjezbe se sastoje od koncetracije ili usredotocavanja uma na jedan objekat, koji moze biti plamen svijece, mjesec, sunce ili bilo sta drugo.
Svaka meditacija ima za cilj razvitak svjesnosti, a pri tome i razvoj koncetracije. Iako i mnogim praksama se kaze obrnuto, sto je i moguce, ja licno ne vjerujem u metof koncetracije za razvoj svjesnosti. Iz prostog razloga sto je to nasilje nad umom. Ako meditacija dovodi do nasilja nad samim sobom to onda ne mogu da nazovem vise meditacijom vec nekim od drugih imena, tipa koncetracija, kontemplacija i slicno. Tantra ne vjeruje u nasilje, te na taj nacin postizanje svjesnosti. Vec pouzdano zna da je koncentracija i sve ostalo samo plod opustenog i pazljivog uma, a ukratko to se razvija svjesnoscu.

U Zen praksi se koristi zatvaranje uma iz svjesne misli na cistu svjesnost. Ovo se radi takod a se uceniku daje koan ili zagonetka koju on mora rijesiti. Ta zagonetka najcesce nema rijesenje, vec sluzi da izbaci um iz standardnog koncepta razmisljanja i na taj nacin uplovi u nepreglednu svijest. Za vecinu zapadnih tragalaca Zen je veoma neugodan.

Neke tantricke skole poput tantrickog budizma forsiraju vizualizaciju, kao metod. On govori o manifestaciji ega. kaze da je svijesna misao povezana sa ja-konceptom ili egom i nije nista drugo do skup reakcija i mentalnih predstava koje su pridodate procesu ciste svijesti. Ta vrsta tantre pokusava da dostigne cistu svijest unistavanjem ego predodzbe. Praktikantu se da je odredjena slika koja moze biti religiozna ili ne mora takva da bude i ucenik na nju meditira. Npr. da se neko od bozanstava iz tantrickog repertoara i ucenik meditira na njega. Polako dolazi do gubitna predodzbe o bozanstvu i stvara se slika o tome da je sam ucenik postao to bozanstvo. Na neki nacin ucenik odbacuje vlastiti ego entitet i preuzima entitet tog bozanstva.

Vipasana je malo drugacija. Iako je budfisti svojataju ona nije budisticka posto o njoj nalazimo tekstove u svim pristupima. I ona se velica kao najjednostavnija tehnika koja ima za cilj sirenje i postizanje svjesnosti i paznje. kao sto sam rekao sam Buddha ju je koristio 6 godina i na njoj postigao realizaciju krajnje istine. Tako je ona zavrsila kao temeljna meditacija u Budizmu.
No, vipasana je blaga tehnika ali vrlo duboka i temeljita. Moglo bi se reci da je to vjezba senzitivnosti vise nego vjezba meditacije. Iz prostog razloga sto njenom praksom postajete vise prijemcivi za vlastito zivotno iskustvo. To je pazljivo slusanje, totalno vidjenje i pazljivo testiranje. Ona uci da se stvarno osjeti sve sto se radi. Iako naizgled ona uci samo posmatranje disanja. Ali ako uspijemo osvjstiti pazljivost na dah polako se ona moze siriti na sve aspekte zivota. Od sjedenja, disanja, jedenja, pricanja, misli, emocija, osjecanja... Kroz nju ucimo kako da obratimo paznju na nesto.
Kroz njen proces ili bolje da kazem kroz proces meditacije postepeno postajemo svijesni ono sta mi uistinu jesmo ispod ego predstave. Kroz nju mi se polako budimo i otvaramo ka onome sto zivot jeste i sto mi u sustini Jesmo. Ona te uci da svijet dozivljavas direktnije i na potpuno nov nacin.

To bi se moglo reci na jedan veoma zanimljiv nacin koji je objasnio Gunaratana Mahathera: “zaboravi o teorijama, predrasudama i stereotipovima. Ja zeliim da shvatim istinsku prirodu zivota. Zelim da znam uistinu sto ej ovo iskustvo biti Ziv. Zelimi da shvatim istinita i nadublja svojstva zivota i jednostavno ne zelim da prihvatim necija tudja objasnjenja. Zelim da sve to uvidim za sebe.”
Ako pridjemo praki meditacije na taj nacin, nema razloga da ne uspijemo. Uskoro cemo moci da stvari posmatramo jednostavno, objektivno, tocno onakve kakve one jesu iz trenutka u trenutak.

Meditacijom bi trebali nauciti; da vidimo da radimo, da vidimo kada radimo i da vidimo kako to radimo. Jos bi nesto dodao da je jako bitno da znamo ko to sve radi. No o uvidu u to Ko radi? je rano pricati posto taj uvid dolazi nakon mnogo prakse sjedenja i ucenja paznje i svjesnosti. U tekstovima o meditaciji i Vipasana meditaciji se kaze da onaj ko prodje cilu stazu i dodje do kraja dostize savrseno mentalno zdravlje, cistu ljubav prema svemu sto zivi i potpuni prestanak patnje. Sto je recimo i osnova budizma. Kao i vecine drugih religioznih pristupa. Sto je praktikant duze u praksi on postaje sposoban da posmatra svaki impuls i namjeru, svaku misao i emociju upravo kada se ona pojavi u umu.
U praksi Vipasana meditacije postajes senzitivan prema stvarnim iskustvima zivljenja. ne sjedis i meditiras da bi razvio fine i estetske misli o zivotu. Ti zivis. A Vipasana meditacija je direktno iskustvo dubine i svrse zivljenja.

Stav ili prilaz vipasana meditaciji

Sam proces meditacije je voma delikatan a rezultat ovisi o stanju uma praktikanta. Sljedeci stavovi su vazni za uspjeh u vipasana praksi.

1. Nista ne ocekuj. jednostavno sjedi i gledaj sta se zbiva. Cijeloj meditaciji pridji kao eksperimentu. Ne ocekuj rezultate i nemoj biti odvucen istima. To dovodi do toga da prestajes biti zabrinut za rezultate. neka meditacija ide svojim putem, svojom brzino i u svom vlastitom smjeru. Sama praksa ce jasno odabreati smjer evolucije koji je najbolji za praktikanta. Bez nase umjesanosti. Ona postaje ucitelj. Ona ima nacina da te poduci. Meditacija tezi da te nauci da stvari vidis onakvima kakve jesu. Bez obzira da li to odgovara nasim ocekivanjima, pretpostavkama i idejama.
2. Ne naprezi se. Nista ne pokusavaj na silu. meditacija nije agresija. Nema nasilne teznje. Neka sav tvoj napor bude opusten i stabilan.
3. Ne srljaj. Nema zurbe, daj sebi vremena. Sjedi u pozi kao da imas svo vrijeme svijeta na raspolaganju. A vjeruj mi imas. Strpljenje je najveca vrlina.
4. Ne vezuj se za nista i nista ne odbacuj. Neka bude sta treba da bude i uskladi se sa tim. Ako se pojave lose misli, to je u redu. Isto tako ako se pojave dobre misli i to je u redu. Gledaj na sve jednako i uskladi se sa time sto se dogadja. Ne bori se sa onim sto se dogadja, vec posmatraj. To je u pocetku veoma tesko, ali vremenom i prakosm cete uspjeti.
5. Prihvati sve. nauci da sa svim promjenama koje dodju plivas. Plivaj sa tokom. Opusti se i ne brini nista. Sve je u skladu sa tokom. Nista lose se nikada nikome nije desilo. Tako nece ni tebi.
6. Prihvati sve sto se dogadja. Prihvati svoja osjecanja, cak i ona koja ne bi zelio imati. Prihvati sva svoja iskustva. ne osudjuj sebe sto imas slabosti i mane. Nauci da sve fenomene u umu vidis kao savrseno prirodne i razumljive. Uvjezbaj nezainteresovano prihvatanje.
7. Budi njezan prema sebi. Budi ljubazan prema sebi. Niko ne kaze da moras biti savrsen. Proces postajanja onog sto ces biti pocinje sa procesom prihvatanja onog sto jesi. Nema promjene za one koji nisu prihvatili sebe takvima kakvi jesu.
8. Istrazuj sebe. Sve ispitaj. Nista ne prihvacaj kao zdravo za gotovo. ne vjeruj nicemu sto zvuci mudro ili zato sto je neki autoritet rekao da je tako. Vidi za sebe. To ne znaci da trebad a njegujes cinicnost, bezobzirnost i nepostovanje. To znaci da trebas biti utemeljen na iskustvu. Podvrgni sve izjave testu svogiskustva i neka tvoji rezultati budu vodic ka istini. Meditacija uvida (Vipasana meditacija) proizilazi iz unutrasnje ceznje za probudjenjem ka onome sto je stvarno, kao i da se stekne oslobadjajuci uvid prema stvarnoj strukturi postojanja. Cijela praksa je usmjerena na zelju da se bude probudjen. Mozda bi bolje bilo reci da se cijal praksa usmjerava prema teznji da se bude svoj, autonetican. A samim tim kao posljedica toga dolazi budjenje i probudjenje (kenso i satori u Zen-u).
9. Posmataj sve probleme kao izazove. Gledaj na negativno kao priliku da nesto naucis i razvijes se. nemoj bjezati od problema. Nemoj ih osudjivati a samim tim nemoj osudjivati sebe. Uzivaj, uroni u problem i istrazuj. Rijesenje nije suprotno u odnosu na tebe.
10. Ne razmisljaj. Ne moras ve procjenivati. Rastreseno razmisljanje te nece osloboditi od problema i zamki. U meditaciji um eje prirodno prociscen pomocu paznje. Uobicajeno promisljnje nije potrebno da bi ostranilo one stvari koje te drze sputanima. Sve sto je potrebno jeste, jasna, nekonceptualna percepcija o tome sto jeste i kako to djeluje. To ej dovoljno da ih rastvori. KOncepti i umovanje samo smetaju. Ne misli. Vidi !!!
11. Ne zadrazvaj se na suprotnostima. Razlike postoje medju ljudima, na prividom novou, ali zadrzavanje na njima je ospasan proces. Sve dok se to ne uvidi to vodi u opasan egoizam. Obicno ljudsko razmisljanje je puno pohlepe, zavisti, stida, kaznjavanja, cinizma, usporedjivanja... Mi usporedjujemo nas izgled sa drugima, nas uspjeh, nase sposobnosti, nase bogastvo, imovinu, inteligenciju i sve ovo vodi u otudjenje, u prepreke izmedju ljudi i do losih emocija i osjecanja.

Meditacija ima tandenciju da odstrani te navike sa paznjom i svjesnoscu. Ona uci prakticara da usmjeri svoju paznju na faktore koji su unuverzalni za cijeli zivot, na stvfari koje ce ga pribliziti drugima. A ne od njih otudjiti. Vec smo dovoljno otudjeni u civiliziranom svijetu, ne treba nam vise toga.
Ovo ne znaci da treba da zatvarmo oci prema razlikama oko nas. One postoje. To samo znaci da se ne pokusavaju naglasavati suprotnosti i da se pocne uvidjati unuverzalni faktori izmedju nas i okoline. Recimo:

Kada meditant zapaža osjetilne objekte, on ne boravi na njima na uobičajen sebičan način. On bi trebao radije da istražuje sam proces zapažanja. Trebao bi promatrati osjećaje koji nastaju i mentalne aktivnosti koje sljede. Trebao bi opažati promjene koje se zbivaju u njegovoj vlastitoj svjesnosti kao rezultat. Promatranjem ovih fenomena, meditant mora biti svjestan univerzalnosti onoga što vidi. Početna percepcija će potaknuti ugodne, neugodne ili neutralne osjećaje. To je univerzalni fenomen. To se zbiva u umovima drugih isto kao i u njegovom, i on to treba jasno vidjeti. Sljedeći ove osjećaje može doći do različitih reakcija. Može osjetiti pohlepu, požudu ili ljubomoru. Može osjetiti strah, brigu, rastrešenost ili dosadu. Ove reakcije su univerzalne. On ih jednostavno primjećuje i uopćava. Trebao bi shvatiti da su ove reakcije normalni ljudski odgovori i mogu nastati kod bilo koga.
Prakticiranje ovog načina uspoređivanja mogu iz početka izgledati prisilni i umjetni, ali to nije ništa manje prirodno od onoga što mi obično činimo. To je samo nenaviknutost. Sa praksom, ovaj oblik navike zamjenjuje naše egoistično uspoređivanje i osjeća se daleko više prirodnijim u dugom hodu. Kao rezultat postajemo veoma razumni ljudi. Više se ne ljutimo zbog neuspjeha drugih. Napredujemo prema harmoniji sa cijelim životom.

***nastavlja se - Praksa***

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Hvale vrijedan trud i poduhvat.
Eto i Jivan postade misionar!
Oprosti mi na ovoj maloj šali i na tome što više volim da te vidim u konstruktivnoj nego u destruktivnoj ulozi.
Samo nastavi.
Svako dobro.

_________________
UIOSDSAHA

Imam kod mene raznih trenutka, nekad su konstruktivni a nekad destruktivni. Ali iz gornjih teksova vjerovatno kuzis da ih nikada ne potiskujem i sve pustam vanka.

A ovaj tekst je trebao da bude samo na mom sajtu, ali sam odlucio da to ide i na blic, pa sam poslao poruku Vaderu da li mu to odgovara. Nisam htio da uznemirujem duhove, bez veze...

Tako da je na kraju zavrsio ovdje, a veoma je koristan i jednostavan. A narocito sto objasnjava malete ne samu sustinu prilaza meditaciji.

Tu se koritim jednom skriptom. Iako vecinu stvari pisem sam, poneke stvari prenesem, sto cu na kraju teksova, da tu skriptu postavim na net i stavim link da ljudi mogu da si skinu ako ih interesuje.

Pozdrav

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Praksa

Sada cemo malo da pricamo o praksi. Od sjedenja, pa do procesa kada um luta i kako ga smiriti.

Probajte kada sjedne da vise ne mjenjate poziciju u kojoj se nalazite. Ponekad ce to biti problem i zahtjevace male promjene, no nemojte se ustrucavati da se prilagodite zahtjevu tijela, ali tako isto nemojte mu dozvoljavati da previse zahtjeva. Najbolje je da pre pocetka prakse Vipasana meditacije uzmete minut ili dva da ugodite tijelu i nadjete najbolju pozu za sjedenje. Duzina sjedenja zavisi od vas. Ako ste pocetnik probajte uzeti 15 do 20 minuta sjedenja. Nemojte zuriti sa povecanjem vremena, ono ce prirodno samo doci, kada za to dodje vrijeme. Cesto ce se na pocetku desavati da vam sjedenje pricinjava bol. Narocito ako niste dovoljno razgibani i niste navili da sjedite sa mirom neko vrijeme. Nista zato. Najbolje bi bilo da se oduprete bolu. Ako je vas um koncentrisan na ono sto radite necete ni osjetiti bol, ako nemate dovoljno koncentracije, bol zna da bude neugodno ometajuci. Sto ce dovesti do toga da ne mozete nastaviti sjedenje. Nista zato. Jednostavno prekinite sjedenje. Mozete malo promjeniti poziciju. Ali pazite da vam to ne bude navika. Naravno za pocetak ne morade sjediti u nekoj od standardnih poza za meditaciju. Manje vise poza i nije toliko bitna na pocetku. No, o tome cu govoriti kasnije.

Kada govorimo o duzini sjedenja (meditiranje). Treba napomenuti da je najbolje ne imati neko odredjeno vrijeme. Ali posto zivimo u uslovima koji su dosta razliciti od uslova pre par hiljada ili par stotina godina, vrijeme nam je postalo bitno i jedan od glavnih uslova zivota. Za pocetak odredite svoje vrijeme prakse. Najbolje bi bilo da je to sve svakog dana u isto vrijeme. Na istom mjestu. Posto se na taj nacin um pocetnika navikava na odredjenu praksu a i stvaraju se vibracije podlozne izvodjenju sjedenja ili bilo koje duhovne prakse. Kasnije kako bude napredovali dolazice do promjena u vremenu prakse. No, tada je to vec druga prica.
Moramo raditi ustrajano i pazljivo prema cilju bez da odredjujemo odredjeno vrijeme da to dostignemo. Ali... Ipak sebi odredite vrijeme prakse i drzite se njega.

Vipasana meditaciju u Zen-u zovu Za-Zen. Sto bi u prevodu znacilo samo sjedenje. Neki ce se mozda zapitati kako to moze da me prosvjetli? Problem je sto smo navikli da samo komplikovane stvari djeluju i da su vrijedne. No, duhovnost nije komplikovana i napredak nije u kolicini i komplikaciji tehnika, vec u potpunom jedinstvu i jednostavnosti. Nasa sustina je jednostavna. Nije komplikovana. Licnost je ta koja je komplikovana, ali ne i sustina.
Vec nakon par minuta prakse sa Vipasana meditacijom cete uvidjeti koliko je tesko biti jednostavan. Koliko je tesko pratiti disanje. Um ce da leti sa jedne na drugi stranu. Da ste mu dali komplikovanu tehniku on bi je manje vise bez puno napora odradio, ali kada u date jednostavnu stvar on je ne moze sljediti. A to je sve zbog naseg odgoja i obrazovanja. Ucili su nas na komlikovana matematicka rijesenja, na jezike, i ne znam sta sve ne, ali niko nas nije ucio na jednostavno funkcionisanje. Naravno, nije imao ko da nas tome uci, jer su svi isto bili poducavani.

U Vipasana meditaciji bitan je sadasnji trenutak. To je jedan od razloga zasto sam se odlucio na objasnjenje ove tehnike meditacije. U mnogim tehnikama sadasnji trenutak se ne objasnjava i ne koristi. Ne znam zasto je to tako, ali moramo znati da postoji mnogo nacina i pristupa krajnjoj istini. Mnogo jeputeva na vrh planine. Nekomo odgovara rad sa mantrom, mozda jednom i to iznesem, nekim odgovara rad sa pranayamom (tehnike disanja) iako i Vipasana ima rad sa disanjem ne mislim na isto, nekim odgovara samo svjesnost na sadasnji trenutak...
Vipasana je svjesnost sadasnjeg trenutka ali isto tako i svjesnost disanja koje ima tandenciju da nas uvede u sadasnji trenutak. Oduta moja odluka da posvetim ovaj tekst Vipasana meditaciji.
Sadasnji trenutak je trenutak dogadjanja i ni jedan trenutak ne prolazi bez primjecivanja dogadjanja koji se zbivaju u tom trenutku. Dakle, trenutak kojemu pokusavamo posvetiti cistu paznju jeste sadasnji trenutak. Naš um prolazi kroz seriju događaja kao serija slika koja prolazi kroz kino projektor. Neke od ovih slika dolaze iz naših prošlih iskustava, a druge su naša zamišljanja, stvari koje planiramo učiniti u budućnosti. Um nikada ne može biti usredotočen bez mentalnog predmeta. Dakle, moramo našem umu dati predmet koji je uvijek na raspolaganju svaki sadašnji trenutak. Što je prisutno svaki trenutak? To je naš dah. Um ne treba da čini veliki napor da pronađe dah, jer svaki trenutak dah ulazi i izlazi kroz naše nosnice. Zbog toga se Vipasana meditacija vrsi u pocetku na dah. Um cemo lakse usredsrediti na dah nego na bilo sta drugo.

No hajde da pocenom sa objasnjenjem prakse Vipasana meditacije. Vjerovatno to vec dugo cekate i pitate se kada ce ovaj lik to napokon da objasni. No, kao sto sam rekao poceti sa objasnjenjem prakse, ipak cu i na kraju ovok teksta jos jednom ukratko napisati samu Vipasanu ili drugacije receno tehniku meditacije uvida ili meditacije na dah. za sada idemo korak po korak.

Kada ste sjeli u pozu za meditaciju, to moze biti klasicno indijansko sjedenje, ili sidhasana ili padmasana ili najobicnije sjedenje na stolici. No, ono sto je najbitnije jeste da je kicma ravna. nemojte sjediti u nekoj tezoj pozi ako vam kicma pri tome nije ravna. Zasto je to bitno, iz prosto razloga cirkulacije energije i krvi. Recimo da ste odabrali sidhasanu. To je: za muskarce, je: desna noga se podvlaci pod sebe. Tako da peta bude u poziciji ispod polnog organa. Ljeva noga se stavlja na podkoljenicu desne noge. Znaci ona je iznad desne noge. koljena su spustena na pod ili na podlogu nakojoj radite sjedenje. Kicma je ravna. Pod sebe mozete staviti smotanu deku ili nekijastucic tako da vam sjedalni dio bude malo odignut od podloge. Sto ce dovesti do stabilnijeg sjedenja i ravnije kicme.
Za zene je poza obrnuta. Ljeva noga ide ispod a desna na nju.
No, tu pozu imate u svakoj malo boljoj knjizi ili je dovoljno da malo googlate i nacicete objasnjenje i sliku te poze. Tako da necu dugo da se zadrzavam na obajsnjenju sidhasana poze.

Kada ste se udobno smjestili. I posvetili minut ili dva pozi, opustite se. Napravite barem tri duboka udisaja i nakon toga pustite da disanje ide svojim tokom. Dopustite udisaju i izdisaju da ulazi i izlazi bez napora. Ono nije naporna tehnika. Postepeno pocnite svoju paznju da usmjeravate na rubove nosnica. Tu je u pocetku najlakse osjetiti dah. Jednostavno posmatrajte osjecaj ulazenja i izlazenja daha. Kada je jedno udisanje kompletno i prije nego počneš izdisati, primjetit ćeš da postoji kratka pauza, isto tako postoji druga pauza prije procesa udisanja. Obrati pažnju i na tu pauzu. Ovo znači da postoje dvije kratke pauze prilikom disanja - jedna na kraju udisanja, a druga na kraju izdisanja. Te dvije pauze se zbivaju u tako kratkom trenutku da možeš biti nesvjestan njihovog zbivanja. Nemoj govoriti ili konceptualizirati bilo što. Jednostavno promatraj ulazeći i izlazeći dah bez govora, “Ja udišem”, ili “Ja izdišem”. Kada usmjeriš svoju pažnju na dah, ignoriraj bilo koju misao, memoriju, zvuk, miris, okus itd. i usredotoči svoju pažnju ekskluzivno na dah, ništa više. Na početku, udisaji i izdisaji su kratki jer tijelo i um nisu smireni i opušteni.
Promatraj osjećaj tog kratkog udisanja i izdisanja dok se zbivaju bez da govoriš “kratki udisaj” ili “kratki izdisaj”. Dok budeš promatrao osjećaj kratkog udisanja i izdisanja, tvoje tijelo i um postaju prilično smireni. Onda tvoj dah postaje dug. Promatraj osjećaj tog dugog daha onakvim kakav jeste bez da izgovaraš “Dugi dah”. Zatim promatraj cijeli proces disanja od početka do kraja. Sljedeći dah postaje profinjen, a um i tijelo postaju mirniji nego prije. Promatraj ovaj stišani i mirni osjećaj svoga disanja.

I toje sve. Manje vise. Kasnije cu govoriti i od usmejravanju paznje na druge stvari tokom Vipasana meditacije, ali ovo je osnova. Ova osnova ce vas uvesti u sadasnji trenutak. A u sadasnjem trenutku je moguce posmatrati bilo sta. No, to ce biti moguce nakon nekog vremena Vipasana meditacije. Najbitnije je da ne zurite. Dopustite sebi da se stvori neka vrsta navike meditacije. Navike da svaki dan ulazite u svoj trenutak sadasnjosti u kojem ste samo vi i sadasnje zbivanje. To je trenutak samo za vas. Primjeticete mnogo dobrobiti ove prakse. Prvo poslje nje cete biti veoma odmorni. Mnogo mirniji. Mnogo stalozeniji... i jos mnogo toga. Mozda se pojave neka iskustva. Recimo iskustvo lebdenja, koje se desava zbog jake umne i tjelesne opustenosti, pa recimo iskustvo boja na mentalnoom ekranu. One su tu uvijek i bile, samo ih niste primjecivali. Mozda cete vidjeti bljeskove svjetla ili ko zna cega. Najcesce ti bljeskovi su samo obicno odvajanje uma od aktivnosti u kojima je bio. Znaci neke post slike. Nemojte obracati paznju na njih, jer cete tada skrenuti sa prakse Vipasana meditacije. Znacajnije je ono sto ostane. Tipa smirenosti, zadovoljstva, opustenosti od svih bljeskova i zvukova koje mozete cuti. Od svih tih bljeskajucih iskustava nemate koristi ali od opustenosti i zadovoljstva imate. Budite prizmeni. Duhovnost nije u mentalnim slikama i vizijama. Ja sam imao skoro sva moguca mentalna kao i vizijska iskustva. Od svetaca pa do raznih bozanstava. Ali nista od toga nije vrijedno do onog sto sam postao mnogo stalozeniji, mirniji, radosniji... itd. A to je ono sto svaki covjek tokom zeovota pokusava dobiti kroz razno usmjeravnje naobjekte oko njega. Ali ta osjecanja nisu tamo. Ona su u nama.

***nastavlja se – Sta uciniti kada um odluta?***

PS
Sva pitanja ako je nesto nerazumljivo ili nejasno su dobro dosla.

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Super rečeno.

Otvorio sam novu temu i čini mi se da su ove dve teme usmjerene na isto, potenciraju lična iskustva i lični duhovni rad umjesto istrajavanja na slijepoj vjeri.

Citao sam nesto sa tvoje teme koju si pokrenuo. Samo ja ne znam bas nesto o hriscanskom pristupu a i oni sto sam znao iz prijasenjg perioda sam zaboravio.
No, svidjela mis e tema. Posto si i sam rekao da su veoma slicne. To meje nasmijalo kada sam vidio tvoju temu. Slicnost definitivno postoji, da ne kazem i da je skoro isto, samo razliciti pristupi. Sto je sustinski isto.
Razliciti putevi vode na planinu. A na kraju svi oni vode do vrha planine.
Samo malo njih to primjeti.
Samo rijetki koji imaju razvijen osjecaj za druge. A ne moraju naravno da praktikuju bilo koju duhovnost, vec ga samo imaju. Isto tako najcesce kod duhovnih ljudi uopste ne vidimo toleranciju. Iako bi ona trebala biti temelj svega, a ne samo duhovnosti. Iako svi sveti tekstovi pricaju o njoj nju ne mozemo naci u vecini slucajeva. Cast izuzetcima ali oni ce sami da to shvate ne moram da ih naglasavam.

Za mene je duhovnost samo ono sto izlazi iz covjeka kao njegovo autenticno izrazavanje. To moze biti bilo koji pristup, nebitno. Ali da se osjeti on. Ne citati, ne mudrovanje i slicno. Ali zivot veoma brzo pokaze ko su ti ljudi, ali najgore je da oni sami to ne mogu da primjete. Ne cijenim previse nazive duhovnosti. Tipa tantra, yoga, meditacija, molitva, hriscanstvo, pravoslavlje, ali to si vec mogao da primjetis. Vec cijenim covjeka iza toga. Ja sam se licno okusao u vecini poznatih pravaca da bi na kraju shvatio da sam ja taj koji kreira duhovnost ne pripadnost pravcu. A tantra je samo jedan od nacina nakoji se izrazava moje bice. Oslobodjen sam pristupa, a isto tako mogu da pridjem bilo kojem bez straha da ga necu razumjeti. A koliko vidim i ma takvih ljudi na ovom forumu. Takod a ovo sve pisem i zbog njih a i zbog onih koji su mozda imali krive informacije o meditaciji kao i onih koji ce mozda da uvide da je to njihov pristup. Stoga da skratim, od mene ces uvijek dobiti prolaz za bilo koji pristup u trenutku kada vidim da je iza njega covjek. A ako nije tako, onda postajem, kao sto je Aharon rekao , veoma destruktivan. No, isto pokusavam da na takvim temema koje osjecam kao popovanje i mudrovanje ne ucestvujem.
Ali to je moja priroda.

Pozdrav tebi i aharonu kao i ostalima koji prate te teme.

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Sta uciniti kada um odluta?

Uprkos naporu da se um odrzi na praksi desava se da on osluta na neka bitna ili nebitna razmisljanja. Najcesce toga nisamo svjesni, jesnostavno se nadjemo u nekom razmisljanju ili mastanju.
Cim prijetimo da um nije usredsredjen na disanje, jednostavno ga vratimo nazad. Nema ljutnje niti bijesa. Samo prekinemo sa misljenjem i vratimo um na disanje. Naravno, ni to nece u pocetku trajati dugo. Um ce ponovo i ponovo i ko zna koliko puta odlutati sa disanja na neku drugu radnju. Ali to je priroda uma. I ne treba da se zbog toga osjecamo osujecenima ili nesposobnima da radimo meditaciju. I meni se nakon silnih godina prakse desava da me um odvuce nekim desavanjima koja su se desila u toku dana. Ali ne brinem, jednostavno ga vratim na praksu koju radim. Niko sa sigurnoscu ne moze reci da se najvecim velikanima to nije desavalo. Cuo sam mnogo puta kao razlog odustajanja to sto im um luta. Pobogu, to je normalno. Vecina misli da ako um luta i ima misli da nisu sposobni za meditaciju. To jednostavno nije istina. Jedna velika zabluda.
Opisacu nekoliko nacina koji mogu da pomognu za laksu koncentraciju na praksu.

1. Brojanje

Svrha brojanja je jednostavno usredotocavanje uma na dah. Jednom kada se um koncentrise na dah, jednostavno prestani sa brojanjem. Brojanje je samo sredstvo koje pomaze koncentraciji na dah. Mozes brojati na bilo koji nacin.
a) jedan dah. Znaci mentalno ponovimo jedan na udisaj i izdisaj ili
b) udah i izdah. Mentalno ponovimo jedan za udah, dva za izdah i tako dalje ili
c) mozemo brojati dok udisemo jedan, dva tri... odredjeni broj i dok izdisemo jedan, dva, tri...
d) ili sami izaberemo nacin brojanja.

2. Povezivanje

nakon udisaja nemoj obracati paznju na kratku pauzu prije izdisaja nego povezi udisanje i izdisanje, tako da mozes opazati i udisanje i izdisanje kao jedan neprekinuti dah.

3. Usredotocavanje

Nakon povezivanja udaha i izdaha, usredsredi svoj um na tacku gje osjecas da se dodiruje tvoj udisuci i izdisuci dah. Udahni i izdahni jedan dah koji ulazi i izlazi dodirujuci rubove tvojih nosnica.

4. Ucini svoj um da bude kao strazar na kapiji

Cuvar ne promatra ni jedan detalj ljudi koji ulaze u kucu. Sve sto radi je promatranje ljudi koji ulaze u kuci i napustaju kuci kroz kapiju. Isto tako, kada se koncetrises ne bi trebao promatrati detalje svojih iskustava. Jednostavno promatraj osjecaj ulazeceg i izlazeceg daha koji ulazi i izlazi upravo na rubovima nosnica.

Sta uciniti sa svojim tijelom

Tijelo zna biti veci problem od uma ponekad. Pozicije koje zauzimamo toko mprakse su samo pomagala praksi, ne sama praksa. Nemojte ih mjesati. Meditacija ne znaci sjedenje u lotos poziciji. To je mentalna vjestina. Mozes je praktikovati gdje god pozelis. Ali pozicije koje koritimo mogu da ubrzaju praksu i da nam pomognu u njenom izvodjenju. Ali zapamtimo one nisu sama praksa.

Pozicije osiguravaju stabilan osjecaj tijela. One ti dopustaju da svoju paznju usjmeris od stvari kao sto su ravnoteza i misicni umor, tako da koncetraciju mozemo usredotociti na proces disanja ili neke druge prakse.
Drugo, one stvaraju fizicku nepokretnost koja se odrazava na nepokretnost uma. Ovo pomaze koncentrisanju na praksu. Trece, one ti pomazu da sjedis dugi period bez da stvore tri glavna neprijatelja – bol, misicnu napetost i padanje u san.
Najosnovnija stvar, koju sam i prije rekao jeste da sjedimo sa uspravnom kicmom. Glava treba biti drzana u liniji sa kicmom. Sve ovo treba biti ucinjeno na opusten nacin. Bez ukocenosti.
Svrha je da se postigne polozaj u kojem mozemo sjediti cijelo vrijeme bez micanja. Na pocetku cemo se osjecati malo cudno sa fiksiranom kicmom, ali procice.

Postoji par polozaja koji se koriste, ali nemojte se njima ogranicavati.
1. Americo indijanski nacn. Tvoje desno stopalo je podvucno ispod lijevog koljena, a
ijevo stopalo je podvucno ispod desnog koljena.
2. Burmanski nacn. Obe noge leze na podu od koljena do stopala. One su paralelne jedna
a drugom i jedna ispred druge.
3. Polulotos. Oba koljena doticu pod. Jedna noga i stopalo leže uzduc lista druge noge.
4. Puni lotos. Oba koljena dodiruju pod, a noge su u listovima prekrizene. Tvoje lijevo
stopalo se nalazi na desnoj butini, a tvoje desno stopalo se nalazi na lijevoj butini. Oba
tabana su okrenuta prema gore.

Puni i polu lotos su tradicionalne meditativne pose u Aziji. Puni lotos se smatra najboljim. On je najbolji. jednom kada zauzmemo tu poziciju, moze se ostatiti dugo nepokretan. No, to zahtjeva odredjenu fleksibilnost nogu. Ja recimo korisim polulotos. Mogu napraviti lotos i ostati u njemu, ali mi je mnogo prijatniji polulotos. Eksperimentirajte sa razlicitim apozicijama. Tetive se rastezu praksom.

Uvijek se moze koristiti stolica za praku meditacije. No, ponavljam najvitnije da tijelo drzite pravo, da je kicma uspravno i da glava lezi opustena na kicmi. Ne nakrivljena na bilo koju stranu.

Sta uciniti sa umom i varijacija Vipasana meditacije

Unutar Vipasana meditacije postoje varijacije. Neki preporucuju da se dah prati posmatranjem podizanja i spustanja abdomena. Drugi preporucuju na usmejravanje paznje na dodir izmedju tijela i podloge, ruke i noge, osjecanju nogu jedne preko druge. Medot koji ovdje objasnjavam se smatra najtradicionalnijim i to je ono sto je i Buddha poducavao svoje ucenike, ono sto se i prije Buddhe poducavalo stoljecima.

Sjedimo, posmatrajuci zrak kao ulazi i izlazi iz nosnica. Na prvi pogled ovo nam sve moze izlgedati cudno i beskorisno. Prijenego predjemo na daljnje instrukcije da malo proucimo koji se razlozi kriju iza toga. Prvo pitanje koje si mozemo postaviti jeste zasto uopste koristimo usredotocavanje paznje? Mi pokusavamo da razvijemo svjesnost, pa zasto onda jednostavno ne bi sjedili i bili svjesni svega sto jeprisutno u nama ili oko nas?
Naravno da postije takve meditacije. Ali one znaju biti veoma teske. Zna se desiti sa tim meditacijama da upadnemo u zamku misljenja. Da se lanac misljenja poveze. jedna misao vodi do druge i nakon nekoliko minuta ili kada prodje vrijeme meditacije shvatimo da uopste nismo bili tu i radili praksu. Postoji razlika izmedju misliti i posmatrati misli. Ta razlika je veoma suptilna. To je najcesce stvar osjecaja ili strukture misli. Misao koje smo svjesni sa cistom paznjom se osjeca laganom i neovisnom od nas. Postiji osjecaj udaljenosti izmedju misli i paznje izmedju misli i posmatraca. Normalna misao je mnogo teza i agresivnija. Ona te usisava i preuzima kontrolu nad svjesnoscu. Ona vodi odmah do sljedece misli. Naizgled bez razmaka izmedju prve i druge misli.

Duboka koncentracija ima efekat da usporava misli i ubrzava proces svijesti koja to posmatra. Rezultat jepoboljsana sposobnost ispitivanja misaonog procesa.
Meditacija ukrocuje um. Sljedece pitanje je: Zasto odabrati disanje kao glavni objekat meditacije? Zasto ne odabrati nesto interesantnije? Koristan objekat bi trebao da bude onaj koji potice paznju. To ne bi trebalo biti nesto sto nas uvlaci u stanja uma od kojih se pokusavamo osloboditi – kao sto su pohlepa, ljutnja i iluzija. Disanje zadovoljava ove kriterije. Disanje je nesto sto je uobicajeno za sve ljude. Mi to nosimo sa sobom gdje god da krenemo. Ono je stvar koja moze biti iskusana direktno bez potreba za mislima. Nadalje, to je veoma ziv proces, aspekt zivota koji je u neprekidnom mjenjanju. To je minijaturni modelk zivota. A uvijek nam je u mogucnosti da ga koristimo kao vjezbanje paznje. Drugo, mantra je misao, molitva je misao... disanje nije. Ono je iskustvo. Mantra moze da povuce drugu misao, molitva isto, ali disanje malo teze. Ono nas uvlaci durektno u sam doticaj sa sustinom zivota. Da nema disanja ne bi bilo zivota ovakvog kakvog poznajemo.
Ono je tacka prenosa energije gdje se stvari iz vanjskog svijeta susrecu sa stvarima iz unutrasnjeg svijeta. Ono nam pokazuje nasu vezu sa drugim bicima.
Disanje je proces koji se dogadja u sadasnjem vremenu. Uvijek se zbiva sada i ovdje. kada posmatramo dah mi smo automatski smjesteni u sadasnjost. Izvuceni smo iz mentalnih predstava i boravimo u iskustvu sada i ovdje.

Prvi korak je da se pronadje dah, mjesto gdje ga osjecamo. A to je najcesce fizicki osjecaj kroz nosnice. Da bi ga bolje locirali mozemo da brzo udahnemo par puta i posmatramo vrh nosa ili gornju usnu i cekamo senzaciju gdje ce najjace da se osjeti. To je tacka koju cemo sljediti tokom procesa paznje daha.

Jos jedna stvar, nemoste pokusavati kontrolisati dah. Ovo nije klasicna yoga pranayama. Posmatramo sponatani dah. Nemojmo ga pokusavati regulisati i kontrolisati. ne povecavajmo dubinu daha ili njegov zvuk. Zvucno disanje moze biti smetnja za tebe kao i za druge sa kojima mozda radimo grupnu meditacjiu. Dopustite procesu da ide svojim tokom. Mi ne radimo kontrolu toka, mi radimo paznju.

Paznja na dah je uvjezbavanje svjesnosti da boravi u sadasnjosti. Kada to radimo ispravno, postajemo svjesni samo onoga sto se dogadja u sadasnjosti. Ne gledamo unazad i ne gledamo unaprijed. A biti u sadasnjosti je nevjerovatno visok cilj duhovnog razvoja.

***nastavlja se – Struktura meditacije***

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Imam taj link...
Na ovim sam neke knjige postavio koje su dosta dobre, a skinute su sa nekih sajtova... ili sami ih dobio

http://www.geocities.com/bodhy_b/knjige/
http://www.geocities.com/bodhy_b/tekstovi/

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Struktura meditacije i problemi...

Kao i sve oko nas i unutar prakse pojavljuje se par problema s kojima se susrece svaki praktikant a narocito pocetnik. Svi ti problemi nemaju za svrhu da vas uniste vec da vas ojacaju. Od njih ne treba bjezati. Svi nasa sadasnji problemi su odraz nekih prijasnjuh od kojih smo zdusno pobjegli. No, kada bi se zapitali koji je najbolji nacin da se mozemo suociti sa problemima, ne bi smo ga znali naci. Ni meditacija ni duhocnost ne nudi magicni stapic sa kojim bi mogli rijesiti svoje svakodnevne probleme, ali autenticna duhovnost kao i meditacija nudi pomagalo koji moze da nam pomogne u tim trenutcimakao i da nam pomogne da se drugacija suocima sa dosadasnjim i buducim problemima. Ukratko to pomagalo bi mogli nazvati paznjom ili scjesnoscu. Cesto susrecem praktikante koji pod paznjom podrazumjevaju analizu. Analiziraju situacije u kojima se nalaze tj. probleme, i nakon nekog odredjenog vremena uocavaju kako se nalaze jos dublje zaglibljeni u blato problema. Tada prirodno, odbacuju metod paznje kao nemoguc i neucinkovit. No, nije tako. Oni nisu ni koristili paznju. Kada malo bolje razmislimo uvidjamo da nas je i analiza uvukla u neke probleme. Ali ona nema moc da nas iz njih izvuce. Analiza jeste korisna u nekim pristupama, kao i da nam da objasnjenja za neke postupke, kao i da nam razjasni strukturu nekog naseg prilaza problemu i slicno, ali ona ije rijesenje. Iz prostog razloga sto se vecina nasih problema nalazi na intelektualno – emotivnom nivou. A to znaci da je to reakcija na neku situaciju. Situacija kao situacija nije problem, ali je problem nase tumacenje te neke situacije. Tj. intelektualno – emotivna reakcija. A analiziranje intelektualno – emotivne reakcije nije rijesenje vec zapadanje u jos vecu reakciju. A tome svemu je zaslozno nase dosadasnje naukovanje u ovom svijetu.
Posmatranje ima tu moc da nas na intuitivni nacin izvuce iz neke situacije. To ne znaci da cemo prvim posmatranjem mi naci rjesenje, ne ali ce nam to posmatranje otvoriti vrata za drugacije vidjenje kao i pristup nekoj situaciji/problemu. Mocicemo ga sagledati iz drugog ugla, sto u vecini slucajeva i ne radimo. Vipasana praksa nas posredno uci da opusteno udjemo u sadasnji trenutak i da iz tog trenutka sagledamo situaciju na vise razina. Ona nam omogucava da se direktnije suocimo sa situacijom u kojoj se nalazimo. Iz opustenog i sadasnjeg trenutka pogledamo situaciju.
Recimo imamo problem sa nekom situacijom koja je u nama izazvala bijes kao reakciju. I jednostavno, analiza nije sposobna da bijes rijesi. Zato sto je analiza intelektualna a bijes je emotivna reakcija. Koja nema puno veze sa intelektom. To je reakcija nasih nagona. Sjedanjem u vipasanu i njenom praksom on nekoliko minuta cemo smiriti um jer cim smirimo disanje i uvede se neka ritmicnost istog, dolazi do smirivanja tijela, a kako dolazi do smirivanja uma i tijela emocije pocinju da se smiruju kao kada kopaci zlata pijesak i vodu izmjesaju i puste pijesak da padnje na dno posude da bi nasli zlato, tako i nase emocije prate smirivanje uma i tijela i padaju na dno. Um postaje daleko bistriji nego u vrijeme reakcije. nakon tih nekoliko minuta prakse, da je tako nazeovem, smirivanja. MI dobijamo mogucnost da nasu reakciju sagledamo iz mirnijeg kuta. Takodjer dobijamo mogucnost da reakciju ponovo pokrenemo, ali imamo kljuc koji moze da uvijek reakciju vrati na pocetak jednostavnim disanjem, i da se sa reakcijom suocimo spremni. A ne da nas reakcija hvata u svoje kandje i komanduje sa nama. Mozemo reakciju pokrenuti i uci dublje u nju, ali ovog puta cistog uma i tada nam se desava da vidimo i kako je sve to pokrenuto. Koji su mehanizmi djelovali kada je dolo do reakcije, sta je to bio okidac na situaciju i nasu reakciju na nju. I ako istrajemo u tome odjednom primjecujemo kako nasa reakcija se ne pokopava u podsvijest vec postaje jasnija i mi manje podlozni njoj. Ne trebam napomenuti da ja taj metod koristim vec godinama i da ga smatram jedinim mogucim metodom koji daje veoma brza rijesenja. Ne znam ni jedan drugi, ali i ne mogu reci da mozda oni ne postoje. Ali zato tim metodom nikada nisam omanuo. Uvijek sam rijesio neke probleme i svoje reakcije kada god sam sjeo u pozu za meditaciju.

No, hajde da sada malo pricamo o situacijama koje se mogu desiti tokom meditacije ili meditacija moze biti njihov uzrok.
Tokom svake prakse, bilo koje vrste tako i meditacije, moze doci do nekih problema koji nisu strasni ali znaju u tim mometima da izazovu strah i napustanje prakse.
Sve sto vas je uvelo u krizu ima i mogucnost da vas izvede iz krize. Ako ste u toku meditacije dozivjeli neku krizu, meditacija vas takodjer moze izvesti iz krize. Samo joj to morate dopustiti. Mogu se javiti neki podsvjesni strahovi. Recimo, strah da cemo prestati disati, ako se pojavi duga stanka izmedju udisaja i izdisaja. Onda, recimo strah od smrti. Pa recimo neke slike iz podsvjesti koje nisu nimalo ugodne. I slicno.
Najjednostavniji nacin za rijesavanje tih iskustava jeste da nastavite sa praksom vipasana meditacije. Prije kraja same meditacije vecina tih strahova i babaroga ce da nestane. To je reakcija uma na duboko uranjanje u sebe. Jer sa tim uranjanjem vi oslobadjate zakopane i potisnute reakcije i situacije koje niste na vrijeme rijesili. A meditacija ih je samo otopila i dovela u svjesni dio uma na ponovno suocavanje. Sto je i s druge strane, namjera meditacije. Ona ne sluzi da vas uvede u neka kosmicka iskustva, iako ih ima, niti sluzi da vas bolje uspava iako ima i toga, niti sluzi da vam pomogne da pobjegnete od zivota iako ima i toga. Nije mi cilj govoriti vam kako je meditacija rijesenje sa sve probleme i kako ce vam omoguciti bajkovita vidjenja visih svjetova, bogova i slicno. Ne. Ona sluzi za vase budjenje. A ne da bolje spavate. Iako sam susreo mnogo ljudi koji su dozivjeli mentalni diznilent radeci neku od praksi meditacije, pa tako i Vipasana meditacije, malo rijedje ali ima ih. Ali to su oni i htjeli. Oni nisu htjeli budjenje niti probudjenje oni su htjeli bolje da spavaju. To su i dobili. Mnogi su u duhovnost otisli zbog ljepseg sna. I uhvatili se u zamku uma. No, nije im palo na pamet ako su mogli da izmjene san, kakvo onda imaju orudje u rukama i sta sve sa njim mogu napraviti. No, oni su jednostavno prihvatili novi san, naravno mnogo ljepsi od prijasnjog, ali ipak san.

U toku prakse moguce da se jave i fizicki bolovi. Zbog sjedenja ili nekih drugih problema. Najcesci bol tokom prakse meditacije je zbog sjedenja i nenaviknutosti tetiva i misica na polozaj koji se koristi. Bolovi mogu biti u koljenima, u ledjima, vratu, glavi, zglobovima.... Vrat i gornji dio kicme ako su u nepravilnom polozaju izazivaju laganu i neugodnu bol. Privucite malo ruke tijelu, ipravite glavu da bolje lezi na vratnim prsljenovima. Ako je bol u koljenu promjenite polozaj ili popustite malo skvrcenost nogu. Bol u glavi se najcesce javlja zbog jake koncetracije ili napora u toku vjezbe. To je rijesava otpustanjem napora. Ako obratite paznju na tijelo toko prakse bol u glavi bi trebnao da prestane. Mozda previse silovite udisete i izdisete ili se naporno koncentrisete na paznju disanja. Mozda su vam oci podignute prema gore, sto isto tako moze izazvati bol u glavi kao i ocima. Opustite ih. Spustite pogled dole. Naposljetku mozete kao Zen prakticari da drzite oci blago otvorenima i spustenog pogleda na metar ispred sebe, sto ce spreciti podizanje ociju prema celu.
Drugi nacin koji dogogodisnji prakticari koriste je paznja na bolu. Oni cak i bol koriste kao metod paznje. Osmotrite bol, vidite gdje i kako nastaje. Suocite se sa njim. Jako dobar nacin da naucite suocavanje a ne izbjegavnje. Mozda je protok energijei krvi malo slabiji a paznja ima tu moc da cim pazljivo osmotrite predio boli da dovede raspolozivu energiju u taj predio. Te na taj nacin odstrani bol. Takodjer u jednom trenutku paznje na bol dolazi do transcedentiranja boli. Prag osjetljivosti se povecava. To je isto tako jedan od nacina.
Naravno nemojte ici sadisticki u bol. Ovo nije sadizam. Ako je bol konstantan prekinite praksu ili promjeniti pozu.. ponekad jednostavno niste u tom trenutku raspolozeni za praksu. Lezite odmorite se. Mozda vam je potreban san i odmor tijela od napornog rada ili slicno. Ne silite nista. Niste u manastiru da vam je posao da meditirate po dva ili tri sata dnevno. Vi to radite za sebe, ne za Buddhu, Isusa, Krisnu ili mamu i tatu. To radite za sebe. I vi treba da se osjecate ugodno u tome.

Tokom prakse mogu se osjecati neke senzacije na tijelu. Ponekad su jasne ponekad nejasne. Senzacije mogu bili od osjecaja lebdenja, trnaca po razlicitim dijelovima tija, bockanja, osjecaja kao da nesto protice duz kizme ili drugdje... Dajte im onoliko paznje koliko one to zasluzuju nista vise. One mogu a isto tako ne moraju biti neka iskustva vredna paznje. Dapace, svako iskustvo vredno paznje je ono koji vam pomaze u svakodnevnom zivotu. A ne ona koja se pojavljuju da bi vas omela u praksi. Zen prakticari imaju jedno ime za sva tzv. duhovna iskustva. Makijo. A to im oznacava ometanje. Jedina prava duh. iskustva su ona od kojih imamo korist u svakodnevnom zivotu. A to je lako privjeriti.
No, nekada te senzacije znace i nesto drugo, malo rijedje ali ipak imaju nko znacenje. Osjecaj lebdenja se javlja kod jakog opustanja uma i tijela. Bockanje moze biti jaci protok energije u nekim zaboravljenima ili blokiranim podrucjima. Strujanje moze biti od strujanja energije kroz taj dio tijela. Meditacijom vi postajete osjetljiviji na svoje tijelo um i duh. Sve te senzacije su i prijep postojale samo vi nista obracali paznju na njih. A cim zatvorite oci i udjete u sebe radi prakse te senzaciju postaju osjetilne. Nemojte misliti ako malo osjecate jace strujanje u predjelu kicme, kako vam se odmah budi kundalini. Vjerujte mi to je samo pranicna/energetska aktivnost. Kada se kundalini pocne buditi, a ovo nije tehnika budjenja kundalini iako postoje veoma slicne tehnike za kundalini, osjetice te. Veoma jasno i direktno. Tada necete misliti da vam se kundalini budi, jednostvano znacete. Najvise sto mozete u tim trenutcima jeste da posmatrate te senzacije. Ne pridavajte im puno znacaja, jer to ne zasluzuju.

Drugi problem moze biti pospanost. Razloga moze biti milion. Ali samo par njih su uzroci dovodjenja u stanje pospanosti. Umor, los polozaj, jaka opustenost, um koji nije navikao na praksu... Ako ste umorni nemojte meditirati. Lezite i odmorite se. Dajte tijelu njegovo vrijeme. Nemojte ga kaznjavati. Los polozaj znaci da ili nije kicma ravna ili ste se naslonili ledjima na neku podlogu pita naslon stolice, zid ili slicno. Nemojte kicmu naslanjati na podloge. Ravna kicma ce djelovati na nerve da ne mogu da se previse opuste i uvedu tjelo u san. Jaka opustenost koju um automatski poistuvjesuju sa ulaskom u san. Ispitajte to stanje i pospanost ce nestati. Mozda ste nedovoljno koncentrisani. Mozda ste upali u mastanje i tako ulazite u san. Uvijek postoji razlog zemaljske prirode, a ne neki kosmicki razlog. Mozda je u pitanju samo dosada. Znaci da niste dovoljno pazljivi. Mozete isto tako posmatrati to raspolozenje. To ga rijesava.

***nastavlja se**** u sljedecim tekstovima cemo razmatrati paznju, svjesnost i koncetraciju.

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Evo linka za Govor koji je istorijski pokretac vipassana samoposmatranja:
http://www.geocities.com/budizam/canon/digha/dn22.html , cisto da se uporede moderna tumacenja i tradicija ...

Namjeravam veoma brzo nastaviti sa tekstovima.. mozda vec za vikend.. jer sam sada u frci sa poslom..

Pozdrav

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

http://www.geocities.com/babic_dalibor/ ... Praksa.pdf

Evo skripte

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Pozdrav Jivan!

Procitala sam ove sve redom i mogu ti reci da mi se dopada.
Citala sam poodavno neku knjigu....neznam kako se zove i odmah nakon 20-tak procitanih listova odustala.

Toliko mi je bila naporna...mislim da se radilo o "citanju misli na daljinu"
ucinilo mi se da to ni jedan um nemoze podnijeti i kontam....ostavi se bolje ovog.

I sama sam se bavila jogom(i dalje to radim ali ne puno)i meditacijom,pri kojoj nisam bas o nicemu razmisljala.Napravila sam bila nekakav svoj rajski vrt u kojem sam cesto odlazila i razgovarala sa bicem koje bijase nevidljivo,al razumno
To je bila kao nekakva bezbrizna zemlja u kojoj nije mogao niko da udje,jer su joj granice bile cvrste.
To i sad po nekad uradim i posjetim bijelu plazu,zemlju cija je granica od zidova zbijenih ruza u kojoj nema prelaza
Polozaj mrtvaca mi je nekako bio najtezi ,jer nikako nisam mogla da budem mrtva.Sve je to sasvim ok,u koliko neko nalazi smiraj u tome.
Covjek nekako bude razumniji rastereceniji,osjeca se kao bolji od drugih nekako jaci...ono (taj i taj nije dozivio ono sto sam ja i on nezna koja je to uzivancija )
U zadnje vrijeme i nemam bas vremena za to jer ne zelim da propustam namaze (klanjanje)
Samo nastavi

Svako dobro

_________________
Gospodaru moj,ucini me strpljivim robom Tvojim,jer nagrada Tvoja strpljive zaista ne zaobilazi.

Hvala na misljenju i podrsci....

Probao sam to skroz pojednostaviti.
Nadam se da cu uskoro imati vremena da stavim i zavrsim taj tekst...

Pozdrav

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.