Bilo bi ipak dobro da si pratio temu od početka, jer bi mogao da vidiš da ovo nije usamljen slučaj koji se naprasno desio, nego
jedno u čitavom nizu upozorenja koja su uslijedila otkako je SPC dobila mogućnost za nesmetano djelovanje i punu upotrebu svog uticaja (od raspada SFRJ).
I ovo što ovdje možeš naći samo su najkrupnija i najpoznatija upozorenja, mnogo je bilo sitnijih ali nisam ih sve bilježio, mada neke jesam ili ih se sjećam.
Jednu "malu" hronologiju ovih događaja imaš izloženu na strani 8, i ta hronologija se nastavlja sa četiri (odnosno pet) događaja koje su se desili ove godine zaredom (a najavljeni su
grmljavinom za pravoslavnu novu godinu):
- incidenti na relaciji SPC - MPC (i paljevina kuće-hrama u Bitolju i zatvaranje i maltretiranje monaha vjernih SPC)
- požarom u Hilandaru
- po
gromom Srba, hramova i manastira SPC na Kosovu
- požarom na
zvoniku jednog grčkog svetogorskog manastira
- incidentom u parohijskom domu na Palama
Različiti su uzroci i "akteri" ovih događaja (dakle niko osim Boga nije mogao da ih uredi tako), ali im je svima zajednička značajka:
oganj!
A baš ovakva kazna ili upozorenje je i najavljena, imaš i o tome u prethodnim postovima kao i na temi "Božija upozorenja Srbima...", i predlažem da ako si voljan sve to sam razmotriš i proanaliziraš i doneseš sopstveni zaključak.
Pravoslavni vole da ovakve stvari tumače kao potvrdu "hristolikosti" srpskog naroda i SPC (koji stradaju zato što su ispravni, ili barem ispravniji od drugih), ali malo ih je koji to vide drugačije, jer je i apostol Petar rekao: "blago vama ako stradate a pravedni ste, ali se čuvajte da ne stradate radi svoje krivice!"
Ali kad već pitaš zašto se baš sada ovo desilo, vrijeme u koje se desio požar na Hilandaru i te kako ima svoj značaj.
Naime, on se desio odmah nakon prve nedjelje velikog vaskršnjeg posta, tzv . Nedjelje Pravoslavlja.
Inače ta se nedjelja zove tako u spomen na konačnu pobjedu
ikonoljubaca nad ikonoborcima u Vizantiji u 9. vijeku. Samim tim pravoslavni su kao jednu od glavnih značajki svoje vjere (da ne kažem temelj) proglasili ikone i ikonopoklonstvo.
Nažalost čini se da je i u praksi to zaista tako. Pravoslavni se ne prepoznaju po tome što liče na prve hrišćane, ni što su duhovniji ili u čemugod bolji od drugih, nego po tome što su ikonoljupci.
Baš u Nedjelju Pravoslavlja se drži moleban za otpale od pravoslavlja u čijem sklopu su i anateme (prokletstvo) koje se baca na one koji npr. ne priznaju Mariju materu Isusovu kao praktično božansku ličnost, i one koji ne poštuju ikone i tvrde da su one idoli (da se zadržim na onom što je u tim anatemama najpogubnije po one koji ih izriču).
Tekst cijelog molebana može se naći na:
http://www.verujem.org/sveti_oci/anatema.html
a same anateme:
http://www.verujem.org/sveti_oci/anatema.html#anatema
Pošto time pravoslavni uz liturgijski ritual bacaju prokletstvo na sve koji ne dijele njihovu vjeru, ali i njihove zablude, a to svakako nije nešto što je pozitivno (i inače je čist primjer ceremonijalne magije), Bog, kome je stalo da se takve stvari više ne čine, i koji hoće da
se energija usmjeri na stvarni blagotvorni rad sa narodom, šalje jasno upozorenje:
Prođite se toga i napokon prihvatite pravog duhovnog narodnooplemenjujućeg djelovanja!
Takođe, vrlo je zanimljiva i činjenica da se požar na Hilandaru desio noć nakon izbora nove vlade u Srbiji (03.03.2004.) koju predvodi Vojislav Koštunica, inače član Odbora
za zaštitu Hilandara i brigu o njemu (inače i ovaj je odbor pomenut u hronologiji koju sam dao ranije).
Digresija: Da se razumijemo, Koštunicu i njegov pristup pogotovo prema "međunarodnoj zajednici" poštujem i bliži mi je od svih drugih političara tamo, ali fakti su fakti.
Takođe primjetno je bilo koliko je ljudi baš ove godine postilo (a protivno evanđeoskoj riječi, svi su to udarili "na velika zvona", da svi vide kako su oni mnogo pobožni ili barem da iskažu svoju pripadnost) - ja ne pamtim takvu "posnu groznicu" u Banjaluci otkad se raspala SFRJ. Meni je očito da je to takođe znak da "opravoslavljenje" naroda
na takav, spoljašnji način nije Bogu ugodno. A malo ko, skoro niko ne radi na stvarnoj promjeni naroda iznutra. Ali to i jeste najteže, i zato mnogi koji vole liniju manjeg otpora više vole ovako.
Sve skupa kada se pogleda to je veoma upozoravajuće i rječito govori da Bog i te kako ima šta da kaže našem narodu i SPC, ali da smo tvrdi na ušima.
Naš narod ima
potencijal da bude duhovni predvodnik (
pozitivan primjer drugima) u malo širim razmjerima, i nisu sasvim bez osnova priče o "nebeskom narodu", ali sve je to pogrešno shvaćeno i radi se upravo ono što ne treba, a stalno izbjegava ono što treba.
Zato nam se sve ovo i ovako dešava, zato nas se upozorava i kažnjava.
Nadam se da si dobio odgovor koji si tražio.