Braneee je napisao:
pazi fikrete, nije se moglo desiti (cuj nije se moglo desiti, ne znam kako drugacije da se izrazim, sanse su bile smanjene) ranije tako nesto jer je vojska vodila racuna o svemu, od aviona od uredjenja uzletista/piste i padobranstvo je bilo usko vezano uz vojsku...
nakon rata tu se naslo par zaljubljenika u taj sport koji su sve to htjeli da obnove bez pomoci i bez adekvatne opreme... ono sto zelim da kazem je da su svi znali da uslovi nisu idealni...
Ovo je nesto sto me od momenta nesrece tjera na razmisljanje.Zaista ne zelim biti grub niti general poslije bitke a pogotovo da me neko pogresno ne shvati ali...
U zivotu sam zbog prirode posle morao skakati padobranom.Skocio sam 7 puta i to sa vojnom kupolom,bez upravljanja,bubnes u zemlju kao da si skocio sa drugog sprata.I shvatio da to jednostavno nije za mene.Imao i jedno prinudno sletanje tj. padanje helikopterom.Vile nas pronijele.Bog me vise natjerao na to ne bi.
Ja shvatam zaljubljenost u sport.Pa i u padobranstvo.Kapa do poda.Ali ako je oprema stara,padobrani lice na sirotinjske gace,avion godinu dana mladji od mene ne bi mi trebala nikakva drzava,nikavo ministarstvo,inspekcija,komisija ili sta vec da mi zabrani skakanje.Sam bih to prekinuo do nekih boljih vremena.Imam osjecaj da je tu ipak i velika doza neodgovornosti tih iskusnih,instruktora i pilota.Znati sve,a oni,Goronja,Alen i Karanovic su to sigurno znali i isli na skok.Vrlo nedgovorno.Sta je to?Hrabrost,ludost,adrenalin,izazov?Ili neodgovornost i prema sebi i prema porodici?
Nemam odgovor,znam samo da je bozija tuga i zalost.....jedna beba je ostala siroce,pet mladica u grobu......krivci su tu na sve strane....katanac na padobran dok ponovo drzava ne bude prava,jaka i mocna da to drzi pod svojom kapom.