Maran Ata je napisao:
Реч је о ауторитету који је Христос пренео Апостолима, да још на земљи свезују и разрешују грехе људске, а на небесима је Бог онај који их свезује и разрешује.
Citiraj:
На основу права на свезивање и разрешавање од греха на земљи, уведена је и Света Тајна Покајања, на којој се почињени греси исповедају свештенику, а он, на основу процене тежине греха, или их разрешује ако су мањи, или одређује епитимију - казну.
recimo da je tako.
i ja pocinim grijeh prema bratu svom.i ispovjedim se svesteniku a on (svestenik) PROCJENI (kako ti rece), da mi grijeh nije za oprost!
nije li time svestenik KAO BOG!?
obratimo paznju na rijec "PROCIJENITI". ta rijec je tako...ljudska. da! covjek procjenjuje a BOG....ZNA!
rijec "procijeniti" nosi u sebi nesigurnost i mogucnost greske, koja je tako svojstvena covjeku.zar da mi grijehe prasta neko ko...procjenjuje!?
grijehe moje neka prasta onaj ko ZNA!
a samo je jedan koji...ZNA.
da, grijehe treba ispovjedati, ali prastanje je na Bogu.
prihvatimo li da se Hristove rijeci odnose iskljucivo na apostole i da je njima dato iskljucivo pravo prastanja, idemo na opasan put. zar nas istorija nicemu neuci?
katolicka crkva ostala je poznata po stampanju oprosta, za sve koji ih zele.tako je omoguceno covjeku, da pocini najgnusnija zlodjela i obrati se drugom covjeku (svesteniku), koji mu uruci "oprost".a prema onom kome je sagresio, nema nikakvu potrebu.
pocinim li ja grijeh prema svom bratu, zar da mi drugi covjek kaze..."oprosteno ti je"?
pocinim li ja grijeh prema svom bratu, trazicu oprost od njega, od svog brata.i ako me on (brat moj), razrijesi, bice razrijeseno i na nebu!
zato mislim da je pravo prastanja grijehova dato svim ljudima, a ne samo apostolima ekskluzivno.
prastajmo jedni drugima, i Bog ce nam oprostiti.
svezujmo jedni drugima, i Bog ce nam svezati na Nebu.