U emisiji se navodi ceo niz drugih „dokaza”. Otisci cizama astronauta ostali su utisnuti u povrsinu Meseca. „Povrsina je veoma fino granulirana. Kada joj se priblizite, izgleda kao prah. Mogu da ostavim trag stopala”, javio je jedan od astronauta. Kako su onda mogli da se vide otisci i oko sonde, kada je njen snazni raketni motor gruvao u povrsinu Meseca i valjda oduvao svu prasinu dalje od sebe? A mnoge fotografije pokazuju da je povrsina oko sonde prekrivena otiscima cizama. I kako to da su noge sonde utonule u tlo manje od stopala astronauta, kada je sonda bila teska oko 17 tona?
...
„Ima tu jos jedna cudna stvar. Da su se stvarno spustili na Mesec, ta prasina bi se nakupila na sondi, na njenim nogama, a mi ne vidimo ni zrnce prasine na njima. Kad sam to otkrio, samo sam rekao: nema sanse da gledam Mesecevu sondu koja se spustila na Mesec” - kaze Kejsing. On dalje u emisiji ukazuje da je poletanje modula s povrsine Meseca jos sumnjivije, jer se na snimku ne vidi da izduvni mlaz izlazi iz raketnog motora. „Kakva voznja, kakva voznja!”, uzvikuju astronauti. „Ali, sta vidimo? Vidimo kako glavni modul odjednom odskace bez ikakvog izduvnog mlaza, kao da je povucen sajlom.”
...
Drugom prilikom je rekao: „U mojim pretragama, duboko u arhivama Nase, pronasao sam i jednu traku sa misije ’Apolo 11’. Medjutim, njen sadrzaj potpuno se razlikovao od natpisa na nalepnici. To je verovatno slucajno uradjeno, jer sam na njoj otkrio nemontirani jednocasovni TV zapis u boji. Nasin atomski sat datirao je ove snimke u treci dan leta. Vide se Armstrong, Oldrin i Kolins kako vezbaju pred TV ukljucenje, od cega je prikazano samo desetak sekundi. Jasno je da se radi o prevari i da oni nisu setali Mesecom, a zbog pogresne nalepnice ova traka nije unistena.” (Prilikom jednog susreta astronaut Oldrin udario je Sajbrela pesnicom u glavu, posto ga je novinar nazvao lazovom i lopovom kada nije hteo da se zakune nad Biblijom da je bio na Mesecu).
...
Medjutim, uprkos nedostatku ostrine na snimcima, pobornici teorije zavere misle da su pronasli dokaze koji upucuju da su oni montirani. „Ovo je apsolutno nestvarno”, uzvikuju astronauti dok trckaraju po Mesecu. Iako izgleda da se krecu pod uticajem Meseceve gravitacije, koja je sestina Zemljine, kada se snimak pusti dvostrukom brzinom kao da trce na Zemlji - otkriva Dejvid Persi. Isto se dogadja i kada se snimak „rovera” dvostruko ubrza. Cudno je i sto astronaut skace samo oko 40 centimetara.
...
Tu je jos jedan „dokaz” koji ce mnoge navesti da pomisle da je „Apolo” misija snimljena na Zemlji. Ako na Mesecu ne postoji vazduh ili vetar, kako to da se americka zastava vijori?
...
Nema zvezda na nebu. Tu je Zemlja, ali, da li je manja nego sto bi trebalo da bude?
...
Dve fotografije imaju istu planinsku pozadinu. Ipak, lunarni modul prisutan je samo na jednoj. Na izgled nemoguce, posto se nikada nije pomerao, a njegovo postolje ostalo je na Mesecu i posle misije. „Kakva voznja, kakva voznja...”, ushiceni su astronauti dok se voze lunarnim vozilom. Postoji video-snimak sa misije „Apolo 16” gde se isto brdo pojavljuje u dva razlicita dana. Jedan snimak prikazuje prvi dan misije „Apolo 16”. „Nismo mogli da zamislimo bolje mesto”, javljaju astronauti. Drugi video-snimak snimljen je sledeceg dana, na drugom mestu. „Ovo je najlepsi prizor”, klicu astronauti. Nasa je tvrdila da je drugo mesto udaljeno cetiri kilometra od prvog. Ali, kada se snimci preklope, mesta izgledaju potpuno isto. Pobornici teorije zavere dodaju da nije samo prostiranje senki otkrilo da je koriscena dodatna rasveta, vec i ono sto se vidi u senkama. Na primer, kada se astronaut spusta u veliku, tamnu senku koju pravi lunarni modul, celo njegovo telo jasno se vidi. Kako to da nije tamno? Ista pojava postoji i u drugoj „Apolo” misiji. Na jednoj slici Sunce je pravo iza ledja astronauta, ali su cak i najmanji detalji njegovog odela prepoznatljivi, kao da je sa prednje strane bio osvetljen reflektorom.
...
Grisom nije bio jedini kriticar programa „Apolo”. Tomas Beron bio je inspektor za bezbednost tokom izgradnje „Apola 1”. Posle pozara svedocio je pred Kongresom da je „Apolo” program u takvom neredu da SAD nikada nece stici na Mesec. Kao deo svog svedocenja Beron je prilozio detaljan izvestaj na 500 strana. U Nasi je postojala bojazan da bi zbog ovoga ceo program mogao da bude otkazan. Tacno nedelju dana posle Beronovog svedocenja, voz je naleteo na njegov automobil. Poginuo je sa zenom i pastorkom na licu mesta. Pobornici teorije zavere naslucuju da je i Tomas Beron ubijen, jer je mogao da isprica istinu u vezi sa programom „Apolo”. U prilog tome navode da je njegov izvestaj tajanstveno nestao i da nikada nije nadjen. A, „Apolo” program je nastavljen. Osim toga, sumnjivo im je sto je izmedju 1964. i 1967. godine cak sedam astronauta izgubilo zivot u po njima cudnim nesrecama.
...
Nastaju kada cestice potekle sa Sunca i iz cele vasione naidju na Zemljino magnetno polje. Prema misljenju Kejsinga, svako ljudsko bice koje bi putovalo kroz Van Alenov pojas odmah bi obolelo i kasnije umrlo od posledica zracenja. Osim „Apolo” misija nijedan drugi svemirski let s ljudskom posadom nije prolazio kroz ovu radijaciju. Da bi zastitila astronaute, kapsula je trebalo da ima veoma debelu oblogu od olova, smatra Kejsing. „Jedina zastita koju su astronauti imali bio je omotac od aluminijuma, doslovno debljine papira, i odela napravljena od staklenih i aluminijumskih vlakana i silikonske gume”, dodaje Ralf Rene. „Cudno je da su astronauti bili zasticeni samo tankim slojem aluminijuma, dok ovde, na Zemlji, na nas stavljaju olovni stit i kad nam snimaju zube”, nastavlja Kejsing.
_________________ Pametni ljudi napravili da se gramofon okrece, a onaj di dzej... On njega zaustavlja!
|