Micelijus je dao sjajan primjer kako bez mnogo mudrovanja (i mnogo riječi) reći pravu stvar iz čistog srca!
Dženita, svako dobro.
Citiraj:
Citiraj:
Citat:
Malo je iskrenih vjernika u svijetu a premnogo onih koji su sebi štošta umislili pa preziru sve druge koji nisu kao oni.
Mozda moj lik ima takvu sliku u tvojim ocima........
Dženita, molim te da ne primaš odmah tako k srcu svaku izjavu koju kažem ne odmjerivši dobro šta sam u stvari rekao i na koga se šta odnosi. Zaista si temperamentna.
Nemam ja takvo mišljenje o tebi i nije mi ni na kraj pameti bila misao o tebi kada sam ovo pisao. U krajnjoj liniji, ti i ne iskazuješ prezir prema drugima, pa i ne odgovaraš opisu.
Evo pokušaću da dam neka pojašnjenja koja tražiš.
Uopšteno gledano, ljudi su jako loše razumjevali Božije Poslanike kroz istoriju, i često izvrtali njihove poruke, i zatvarali njihovo učenje u zatvorene i međusobno suprotstavljene "vjere". Tome je uzok njihovo sljepilo, a ne stvarne razlike.
Ali svako ko je malo dublje zašao u neko od tih učenja, na kraju je došao
do suštinski istog , i stoga je veoma čest slučaj da se pripadnici "različitih" vjera ali koji su došli do određenog stepena duhovnosti, mnogo bolje međusobno razumiju nego što se razumiju sa pripadnicima iste vjerske zajednice, ali koji su to samo spolja i koji nisu doživjeli suštinsku unutrašnju promjenu (a takvi su obično "najzadrtiji" pripadnici te "vjere").
Jer istinski duhovan čovjek nije zadrt i nije fanatik. On je nepokolebljiv, ali baš zbog toga i vrlo fleksibilan.
Samo onaj ko je nesiguran iznutra može biti spolja nametljiv i krut.
Ako nešto ne razumiješ u Svetim Spisima, čitaj razmišljaj i moli Allaha da ti objavi i objasni, i ne boj se uz malo strpljenja i otvorenosti dobićeš odgovor. Ne brzaj sa osudom ili ocjenom da je nešto nelogično samo zato što to u ovom momentu ne razumiješ ili se kosi sa tvojim dosadašnjim predstavama. Duhovan čovjek je uvijek spreman da uči, i zna da ono što sada zna sigurno nije cijela istina, ali je na pravom putu.
Meni se često odgovor na neka pitanja javio tek nakon više godina i nakon mnogo čitanja i često tek nakon što sam razumio neke druge stvari koje su bile neophodne da se shvate prije tog nečeg što je bilo "sporno". Stpljenja. Tome uči i Muhamed, zar ne. A brzopletost je od šejtana, ne kaže li tako?
Bilo je izmjena u Svetom Pismu, ali ne toliko koliko se misli, a pogotovo ne onoliko koliko tvrde islamski teolozi.
Glavna izmjena u Starom Zavjetu je bilo izbacivanje svih imena koja su označavala Boga i trpanje uglavnom riječi "Adonai" (Gospod) čak i tamo gdje to nema nikakvog smisla. Tako se u današnjim prevodima na drugim jezicima pojavljuju sasvim čudne situacije da se pojavljuje "Gospod Gospod" na mjestima gdje su bila imena od dvije riječi. Ali sve to ima svoje i Allah dobro zna zašto je to dopustio. A najvažnije što im se u Kuranu spočitava nije to što su te izmjene radili nego što su svjesno odbacili ispravnu spoznaju toga što je napisano i prihvatili iskrivljenu spoznaju koja se njima više sviđala. Isto se desilo i sa Evanđeljima.
Takođe i u Evanđeljima (npr. po Marku na samom kraju) ima "priperaka" za koje se zna, ali budi sigurna da je suština netaknuta, i to iz prostog razloga što ljudi ne mogu izmijeniti ili izbaciti ono za što i ne znaju ili ono što ne vide.
Dakle, sve što treba u Evanđeljima piše, a ono izmjena ili izbacivanja što je bilo (mada to nije puno) služilo je samo nekima da lakše zalutaju, ali oni bi i tako i tako zalutali. Onom ko čita Sveto Pismo svojim očima (a ne tuđim) i ko razmišlja svojom glavom, a ne tuđom, može vidjeti da je Isus donio nešto što je vrlo daleko od onoga kako su ga razumjeli, ali sve to ima svoje i te lekcije će mnogima trebati malo duže da žvaću da bi ih mogli svariti.
U prvom redu ovo: nije važno spoljno držanje Božijih zapovijesti, nego unutrašnja promjena, pa će onda tako izmijenjen
čovjek sam od sebe, vođen unutrašnjom bliskošću sa Bogom, činiti što je po Božijoj volji.
Isus je čak namjerno i svjesno Jevrejima to demonstrirao, "kršeći" zapovijesti koje su spolja držali i objašnjavajući im unutrašnji smisao tih zapovijesti.
I utoliko je to korak dalje od Mojsijevog zakona koji samo govori:
to smiješ to ne smiješ, ali sve to samo služi da ljudi čineći "dozvoljeno" a kloneći se "nedozvoljenog" i sami iz ličnog iskustva osjete šta je za njih dobro, i da onda osjećaj za to razviju u sebi unutra.
Muhamed je donio skup pravila sličan Mojsijevom, ali je i sam svojim primjerom (a i u Kuranu stoji) jasno stavio do znanja da
u svakom pravilu ima izuzetaka koja duhovan može da shvati, i osjeti.
Dakle, duhovna namjena je ista.
To je i smisao onoga što Pavle govori, a što ti nije bilo jasno.
A pošto je sve bilo tako kako je bilo, Muhamedu je dat praktično rezime onoga što je dato od Mojsija do Isusa (mada je mnogo više nalik na Mojsijev zakon) jer je držanje toga onima koji su prije bili idolopoklonici, sasvim dovoljno za vrijeme koje slijedi. I u prvo vrijeme islam je odskakao u odnosu na tadašnje već veoma palo i razvodnjeno hrišćanstvo, ali vremenom se hrišćanstvo u nekoliko navrata osvježavalo, a i islam doživljavao padove i preporode i sada su tu negdje po duhovnom učinku. U cjelini gledano dosta slabom učinku, mora se reći. Pogledajmo svijet na šta liči i sve će biti jasno. A mnogo je onih koji sebe nazivaju vjernicima i spolja se drže vjere.
Ali to samo svjedoči da bez
unutrašnje promjene nema pravog vjernika. I Kuran i Sveto Pismo (i drugi sveti spisi) su udžbenici i vodiči za tu unutrašnju promjenu.
Dakle, onoga ko je istinski hrišćanin nema potrebe da pozivaš u islam jer takve ni Muhamed nije pozivao (on je pozivao samo zalutale "hrišćane"), jer i Kuran svjedoči da je Allahova volja da bude ljudi različitih vjeskih puteva.
Daj radije da udružimo snage svjedočeći da se duhovni slažu i ako su potekli iz različitih tradicija i da se "nadmećemo" u dobru, okupljeni oko istog: tvorenja Allahove volje na Zemlji kako najbolje znamo i umijemo.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
znas Maran Ata meni je tebe u istinu zao.