~ Zablude Alistera Kroulija ~
• Zazivanje andjela Bezdana - Horonzona •
Kroulijev metod dobijanja eterskih ' otkrivenja', 'vizije i glasa', bio je sledeći: imao je kod sebe jedan veliki zlatni topaz smešten u drvenom, oker krstu od šest kvadrata (- zapaziti da kocka razvijena po stranama daje krst). Na dragom kamenu je bio ugraviran grčki krst od pet kvadrata sa ružom od 49 latica. Poput lenjira ga je držao u ruci. Pošto bi deklamovao odgovarajući enohijanski ključ, i ustanovio da su prizvane sile prisutne, upotrebljavao je topaz kao ogledalo iz 'Alise'. Povremeno je i recitovao odlomke iz 'Kurana'.
Edvard Keli je primio od izvesnih 'andjela', a astrolog Džon Di zapisao, ukupno 19 enohijanskih, 'andjeoskih' priziva, odnosno ključeva. Prva dva ključa prizivaju Elemenat nazvan Eter/Duh, dok sledećih 16 (4 puta 4) prizivaju četiri Elementa. Devetnaesti ključ, promenom dva imena, može se koristiti za prizivanje bilo kojeg od trideset Etera, Era, Eona. Npr. drugi ključ, 'preveden' sa enohijanskog jezika glasio bi: "Mogu li krila vetra razumeti vaše glasove ili čudesnost? O, vi, drugi od prvih! Koje je plameni oganj stvorio u dubini mojih čeljusti! Koje sam pripremao kao pehare za venčanje ili kao predivno cveće za odaju pravednosti! Vaša su stopala snažnija od golog kamena, a vaši glasovi moćniji od mahnitih vetrova! Jer vi ste postali zdanje kakvo postoji samo u umu Svesilnog." - U enohijanskom 'originalu' drugi deo osmog ključa bi naprimer glasio: "Niiso, bagle avavago gohon; niiso bagle mamao siaion, od mabza i, as, momar, poilp. Niis, zamran cioaofi, caosgo, od bliors od cors i ta abramig.
Kroulije se oduševljavao poetskom 'ingenioznošću' datih ključeva, neznajući da i svaka travčica čudesno lepo u rimama peva svome Gospodu, ne shvatajući da su u ranome hrišćanstvo postojali mnogi posvećenici koji su govorili andjeoskim, enohijanskim, Nebeskim jezikom, dok su drugi imali dar njegovog tumačenja. Dijev 'enohijanski' jezik, nazvan po patrijarhu Enohu koji se vazneo u Nebo, uveden je u englesku okultnu tradiciju preko Eliasa Ašmolea, utemeljivača engleske masonerije, dok ga je za upotrebu u hermetičko-magijskom redu Golden Dawn adaptirao Vin Vestkot.
Uveren da je anulirao svoje ljudsko 'ja', da je prešao Bezdan, kao tekst svesnog dostizanja Božanskog Razumevanja, Krouli 6.decembra 1909. godine u usamljenoj dolini u pustinji blizu Bu-Sade, zaziva Horonzona, koji, po njegovim interpretacijama, prebiva u dubinama desetog Etera. Dok je Keli u Horonzonu video zastrašujuće moćnog djavola, Krouli ga ne doživljava kao ličnost, već kao kovitlavo ispoljavanje žitelja Bezdana: "I pošto je on on sam, zato je on ne-jastvo, užas tame, noćna slepoća, gluvoća zmije, bezukusnost bljutave i ustajale vode, crna vatra zlobe i vime blatnjave mačke; on nije jedna stvar, već mnoštvo stvari. Unatoč tome, njegova patnja je večna. Spaljuje ga sunce dok se gol uvija na pesku pakla, i vetar ga reže gorko do kostiju, oštar suv vetar, tako da je on bolno žedan." ('Vizija i glas', 10. Eter)
U hrišćanskoj apokaliptičkoj misli Horonzon, Razarač, čiji broj imena je 333, bi odgovarao Apolionu koji gospodari nad četiri velika Princa Zla ('Otkrivenje', 6:1.8), onako kako Gospod gospodari nad četiri Živa Bića. Za palu 'zvezdu', kojoj se daje ključ od ždrela Bezdana da otvori vrata zlodusima, u patmoskoj 'Apokalipsi' se kaže: "Oni imaju nad sobom kralja, andjela Bezdana, kome je ime na hebrejskom jeziku Abadon /'Ponor propasti'/, a na grčkom se zove Apolion." (9:11)
U 'Ispovestima' Krouli opisuje magijski postupak kako je sa Nojburgom u Alžiru pristupio zazivanju Horonzona 333, odnosno vizije i glasa desetog Etera: "Otišli smo daleko od grada u jedno udubljenje medju dinama. Tu smo načinili krug koji će štititi pisara, i trougao, u kome bi se Bezdan mogao opipljivo manifestovati. Ubili smo tri golubova, po jednog na svakom uglu, da bi na njihovoj krvi sile zla mogle sazdati svoja tela." - Dok je Horonzon crpeo energiju iz krvi ubijenih golubova, prikazivao je se iz trougla Nojburgu u različitim obličjima (npr. u ženu koju je Nojburg voleo), nastojeći da ga zavede i izvede iz magijskog kruga, odnosno da ga zaposedne. U jednom trenutku, kad je se u krugu pojavila pukotina, u obliku naglog divljaka Horonzon je se probio i napao Nojburga, ne bi li mu grkljan iščupao očnjacima. No ovaj je se 'odbranio' prizivanjem Božijeg imena i upotrebom magijskog noža.
Za vreme ove operacije, dok je Nojburg zapisivao Horonzonovo brbljanje i buncanje, razne deklamacije koje je hvatao iz njegovog uma, Krouli je se nalazio po strani u svojoj magijskoj odori sa kapuljačom preko lica. Povremeno je padao u trans, astralno se identifikujući sa Horonzonom, bogom smeha i raspršenja, koji je govorio kroz njega. Čovek koji može da služi kao govorna cev Tame, najbolje pokazuje svoju 'prosvetljenost'.
Tokom zaziva i sam brbljivi Horonzon prebacuje Krouliju da ne ume ćutati, te da su svi njegovi odnosi sa andjelom čuvarom samo izgovor za njegova prljava čarobnjaštva.
Nameće se pitanje: ko je se u ovoj magijsko-evokacionoj operaciji susreo sa Horonzonom: Krouli ili Nojburg, neofit u 'Srebrnoj Zvezdi'?! Sam Krouli uči da niko ko nije postigao osmi stupanj u 'Srebrnoj Zvezdi' nesme nipošto da priziva Horonzona.
Da li od Tame štite nekakvi magijski rekviziti, krugovi i rituali, ili Duh i zakonit život, pravednički život?!
Da li ljudi Duha trebaju, radi inicijacije i realizacionog osvedočenja, da zazivaju sile Tame?! Nije li Kroulijeva pustinjska operacija samo jedna demonska igra sa njime? manipulacija koju, on, zaljubljenik u lažnu moć, nije mogao da prozre. Pa je stoga i banalno uporedjivati njegove spiritističko-magijske igre sa iskušenjem koje je u pustinji imao Isus posle krštenja na Jordanu, ili Buda sa demonom Marom.
• Čovek bez kriterijuma za ispitivanje duhova •
Kao astralni videlac Krouli je smatrao je da je bolje zazvati najmrskijeg demona iz pakla nego svoja vlastita ego-nadahnuća uzimati za 'božansku' inspiraciju, - što je iskaz koji nosi neku dozu gorke istinitosti. On rezonuje da sve sa čime se ima posla u onostranom astralnu postoji kao 'stvarno' na svome vibracionom nivou, pa i ono što je plod čovekove imaginacije: "Magičara mogu veoma dugo zavaravati i povladjivati mu Astrali koje je sam uobličio i proizveo. Njihova prirodna servilnost može mu goditi, jadno stvorenje."
"Oni će se pretvarati da mu pokazuju predivne tajne, veličanstvene predstave lepote i čuda neizrecivo prekrasna, a on će biti sklon da sve to prihvati kao istinu, iz vrlo jednostavnog razloga, jer one su njegove vlastite predstave idealizovane maštom."
"Ali njegov stvarni napredak će se potpuno zaustaviti. Ove opsene će ga sprečiti da stupi u vezu sa nezavisnim inteligencijama, od kojih bi jedino mogao da nauči nešto novo."
"Sve više će biti zainteresovan za sebe, zamišljavajući kako postiže jednu inicijaciju za drugom. Njegov ego će se nekontrolisano širiti, sve dok mu se ne učini da su nebesa pod njegovim nogama. Pa ipak, sve će to biti samo varljivo lice Narcisa koje se ogleda u vodi koja će ga progutati." ('Magika u teoriji i praksi', Prilog III) - Date reči nose neku idejno-ukaznu težinu, ali i svedoče o onome koji sam sebe nije ispitao u svetlu tih saznanja, utvrdio koliko su njegove vizije projektovane lične opsene i maštarije, a koliko kontakt sa 'nezavisnim inteligencijama' (koje, uzgred rečeno, i ne postoje, jer i andjeli su podredjeni Bogu, i prenose ono što im Bog, Sveprisutni Duh, daje i nalaže).
Krouli je bio svestan da mnoge vizije koje dolaze do njega mogu biti iluzija, no i tu iluziju je prihvatao, jer zapravo nije verovao u ono pravo unutarnje vidjenje, koje potiče od Boga, a koje se daje predodredjenim, očišćenim i izabranim dušama. U Kriku drugog Etera (The Vision and the Voice) Krouli piše za 'istinitost' svojih vidjenja uz pomoć tzv. vidovljačkog kamena: "Kamen je poprimio belu boju izvanrednog sjaja, pa ipak, u toj belini, prisutne su sve druge boje. Boja bilo čega je tek njegova jednoličnost i smetnja. Tako je to sa ovim vizijama. Sve one što one jesu je lažno. Svaka ideja samo označava gde je Vidovnjakov um bio suviše tup da primi svetlost, i zato ju je odbio. Zato, isto kao što je čista svetlost bezbojna, čista duša je crna", odnosno 'sve' upija. - Da, čista duša upija i nosi i zrači sve što stoji u božanskoj harmoniji i zakonomernosti, dok se kao 'sjajno odbojno ogledalo' pokazuje za sve presijavajuće i nadiruće laži.
Sva strahota Kroulijevog 'vizionarstva' se prelama na pitanje porekla duhova sa kojima je kontaktirao, koje je prizivao i zazivao. On je umišljavao da i demoni i andjeli i razne 'druge inteligencije' trebaju i mogu biti njegovi robovi i pokorne sluge. Tako u zanosu inspiracije u Liber Tzaddi iznosi: "... Pošto jednog prirodno privlači Andjeo, a drugog Demon, neka prvi ojača tu nižu vezu, drugi neka se čvršće privije za višu. Tako će ravnoteža postati savršena." (41-42) - Bog je Ravnoteža, i ta Ravnoteža se postiže samo delotvornom ljubavlju, ljubavlju prema Višnjem duhu i ljubavlju prema bližnjemu, Božijem detetu. Za ravnotežu nije potrebno malo voleti, pa malo mrzeti; malo prizivati andjele, pa malo zazivati demone ...
Opsenar Krouli prepoznaje demone u 'bogovima' najčešće tek onda kad mu se oni sablasno materijalizuju i napadnu ga besno: "Demoni su se primicali; crpeli snagu iz moje slabosti, materijalizovali se, vukli me, ubadali, udarali. Okretao sam se ka njima i udarao ih mlitavo, udarao; ali oni su lako izmicali a njihov kreštavi smeh pakleno je odzvanjao u mojim ušima." (Liber LIX, pogl. 5) - Da li bi čovek koji nosi svetlo u sebi, i koga vodi Božija ruka, imao takve brutalne susrete sa pakleno-avetinjskim otpadnicima?!
Kroulijeva tumaranja ishode iz njegovog bezbožništva, svedoče o čoveku koji nije imao predstavu o istinskim Božijim misterijama, čiji duh je bio nerafiniran a čula nepročišćena i neoplemenjena. Zato i on svoje čulne slabosti brani iskazom koji pripisuje svome bogu-inspiratoru: "Ne tražim da odbacite svoje sladostrašće, svoju lenjost, svoje gluposti. Već donosim radost vašem zadovoljstvu, mir vašoj tromosti, mudrost vašoj gluposti. Sve što činite ispravno je, ako u tome uživate." (Liber XC, 7-9) - Bog Istiniti uvek traži da odbacimo i žrtvujemo ono nisko i neplemenito, jer samo čista i prosvetljena duša može biti pomazana i sjedinjena sa Bogom, Duhom Čistote i Svetlosti. Nipošto ne može svaki užitak biti ispravan. Ispravno zadovoljstvo je ono u kome uživa Bog u nama, očišćena duša i oplemenjeno i preobraženo telo. Jesti sa blagodarnim užitkom jedan zakoniti plod koji daje majka zemlja i jesti sa grozničavim užitkom lešinu neke ubijene životinje, nipošto nije isto pred Bogom, Duhom Života. Šta čovek jede i kako jede, u čemu nalazi ugodjaj a šta mu je mrsko, najbolje svedoči o njemu i njegovom stupnju svesti.
Krouli je robovao zabludi da razobručen hedonistički život ne može da ugrozi ni najveće posvećenike: "... Za Ipsissimus-a, rastakanje u telu Nuite i poseta javnoj kući mogu biti jednake." (Liber CCCXXXIII, pogl. 56) - Onoliko koliko je čovek čulno vezan za gruba, nezakonita, neplemenita zadovoljstva, koja nemaju svoj Nebeski ekvivalent, utoliko je i njegova duša rob onog niskog i ograničenog. Duša koja robuje niskim ugodjajima pokazuje i nisku svest. I ukoliko se visoka duša prepusti izopačenim ugodjajima, jasno je da ne može zadržati svoj ostvareni napredak, jasno je da joj sledi pad i ropstvo. Kroulijeva zabluda da duhovni plamen u uznapredovalom čoveku ne može biti zaprljan samo predstavlja ekstrem onome što su učili neki antički filosofi, koji su mislili da kad se duša oslobodi tela ('groba') samim tim joj je otvoren put u Nebo. No u Nebo ide samo čista duša, koja je u zemaljskom životu otvorila i našla unutarnje Nebo, dok nečistoj duši sledi ponor propasti i nova zemaljska inkarnacija.
• 'Velika tajna': veština zazivanja demona•
Šta preduzima čovek slabe volje koji s jedne strane stalno manifestuje magijsko-ritualnu moć kojom 'pobedjuje' demone, a s druge strane kroz svoj raspusni i avanturistički život pokazuje da je rob demona, pokazuje da su ga sile Tame porobile? Njemu 'ne ostaje' ništa drugo nego da svoj nemoralni razobručeni život prikaže 'vrlinskim', da izvrne etičke nazore i da avete iz sveta senke proglasi 'božanstvima'. Upravo je slučaj s Kroulijem, čovekom koji je se pozivao na istinsku volju a bio je čovek zlovolje, čovek mlakosti koji nije hteo borbeno i požrtvovano da se susretne sa svojim ljudskim slabostima.
Bogoprotivni život, i pored svih demonskih manipulativno-energetskih 'transfuzija', povlači teške sudbinske udare i nedaće; medjutim ni iz tih nevolja Krouli nije učio, nije shvatio kuda ga odvode i guraju njegove 'tajne vodje'. Tako u 'Magici' (Magick in Theory and Practice) govori o svojim egzistencijalnim žrtvama, ali ne prinešenim u slavu Boga, već postavljenim u službi vlastitog ljudskog dokazivanja i duhovnog strovaljivanja: "Brat Perturabo posebno se zakleo da će se On odreći Svoje lične imovine do poslednjeg penija; takodje da neće dozvoliti nikakvim ljudskim osećanjima da ga sputavaju. Ovi uslovi su prihvaćeni; dozvoljeno mu je beskrajno više nego što je On zamišljao mogućim za bilo kog inkarniranog Maga. S druge strane, cena koju je On ponudio bila je tako strogo uterana kao da je nju odredio Šajlok. Svo blago koje je na zemlji imao uzeo je i to, obično, na tako okrutan način i surov način da je sam gubitak predstavljao zadnji deo udarca. Svako ljudsko osećanje koje je On imao u svom srcu - a to srce žudelo je za Ljubavlju kako malo koje srce ikad može da poimi - iščupano je i zgaženo sa takvom paklenom nestvarnošću pojačavajući mučenje da Njegovo trpljenje nadmašuje svako poimanje. Neobjašnjivi su užasi koji su pratili svaki korak njegove inicijacije! Smrt je odnosila Njegovu decu sa sporom okrutnošću; žene koje je On voleo napijale su se do delirijuma i demencije na Njegove oči, ili uzvraćale Njegovu strastvenu odanost kao žaba hladnom vodom izdajom u trenutku kada su Ga duge godine odanosti navele da im veruje. Njegov prijatelj koji je pozajmio torbu, ukrao je ono što je bilo u njoj i izdao svog Majstora onoliko dosledno koliko god je bio u stanju. Na prve udaljene glasine da su se pojavili fariseji, njegovi su Ga učenici svi napustili i pobegli. Njegova majka Ga je svojim rukama zakucala na krst i rugala mu se devet godina dok je On visio na njemu." /.../
"No, niti prirodnim korišćenjem Svojih sposobnosti, mada su Ga one učinile slavnim u celom svetu, niti najvećom moći svoje Magike, On nije u stanju da stekne materijalno bogastvo koje prevazilazi minimum neophodnog da ga održi u životu i omogući mu rad. Uzalud su Njegovi protesti da nije Njemu već Radu potreban novac. On je vezan strogim slovom Svoje zakletve da daje sve što ima za svoje magičko postignuće."
"No, mnogo strašnija je kob koju je On zazvao na Sebe odričući se Svog prava da kao muškarac uživa u Ljubavi onih koje on voli strastveno i tako neobično, tako čisto i tako snažno, da bi za uzvrat dobio moć da toliko voli čovečanstvo da bude upravo On izabran da izgovori Reč eona za dobrobit čovečanstva; a Njegova nagrada je opšte gnušanje, telesne muke, mentalni očaj i moralna paraliza." (III deo, XV, 1 - 'O Zakletvi') - Čovek koji istinski teži Unutarnjem Carstvu, Božijem Carstvu, neće morati da permanentno živi u očajničkoj oskudici; on će dobijati ono što mu zatreba, i više od toga, da bi taj višak mogao da podeli sa onima koji nesebično teže Svetome Dobru, Univerzalnome Dobru. Problem kod Kroulija je taj to što on nije kucao na Božija Vrata, što nije tražio Božije Dobro, već je žudeo za nižim moćima koje daju demoni, za svetovnom slavom, šireći uz to sablazni u svetu.
I kada je verovao da je postao NEKO, da je umro svetu, da je prešao Bezdan i ušao u Unutarnju Obećanu Zemlju, Krouli je bio u dubokoj zabludi, baš kao i kad je zamišljavao da je ostvario Spoznaju svog andjela čuvara kroz zaziv imena paganskih bogova i demona.U Boleskinu oktobra 1899. god. priprema magijsku operaciju po Abra-Melin metodi koja traži šestomesečni molitveno-asketski rad, da bi već 16. januara 1900., god. u Parizu od strane Matersa bio uzdignut u njegovoj 'Zlatnoj Zori' (koja se počinje raspadati) na stupanj Adeptus Minor-a (uzevši magijsko ime Parzival), u rang koji podrazumeva da je tragalac ostvario Razgovor Znanja s duh-čuvarem.
U 'Jednoj zvezdi na vidiku' Krouli za priziv andjela čuvara ukazuje: "Nemoguće je podati precizna pravila, pomoću kojih bi se moglo postići znanje i razgovor svog Svetog Andjela Čuvara; jer to je posebna tajna svakog od nas; tajna, koja se ne može izreći ili poreći od bilo kog drugog čoveka, pa na ma kom stupnju bio. To je Svetinja nad Svetinjama, pomoću koje je svako svoj vlastiti Veliki Sveštenik, i niko ne poznaje Ime Boga svog brata, ili njegov vlastiti Ritual s kojim Ga priziva." - Ono što je istinskom tragaocu za Svetlom Hristova svest i Hrist, to Krouli hoće da predstavi kao 'Andjeo Čuvar', kome se istinski pobožnik nikada ne moli, ne klanja mu se i ne proslavlja ga, jer sva slava pripada Bogu, Svedržitelju. Onaj ko ostvari proboj ka Hristovoj Svesti, on ima i kontakt sa vlastitim andjelom i svim nebesnicima, jer Hrist-Duh je svemu. I dalje: banalno je spoznajno-realizacioni proboj ka Unutarnjem smatrati za neki neponovljivi dogadjaj, posle koga Unutarnje zaćutuje; naprotiv, svest se tu naglo širi, i tragalac dobiva sve širi i širi spektar pouka i otkrivenja koja ga izvode pred Božije Lice.
Iako je po Krouliju ritual za priziv andjela čuvara tajna, on ipak tu 'tajnu' najvećim delom otkriva u svom spisu Theurgia Goetia Summa, koji je posle primitka Liber Al-a preradio za neka imena. Pogledajmo kako on priziva sile Elementa Vatre: "AR-O-GO-GO-RU-ABRO = Ti duhovno Sunce! Satane, Ti Oko, Ti Raskalašena Radosti! Krikni glasno! Krikni glasno! Zavrti točak! O moj Oče! O Satane, O sunce! SOTOU = Ti, Spasioče! MDORIO = Tišina! Daj mi Tvoju Tajnu! PHALARTHAO = Daj mi srk, Ti Falusu, Ti sunce! OOO = Satane! Ti Oko, Ti Raskalašena Radosti! Satane! Ti Oko, Ti Raskalašena Radosti! Satane! Ti Oko, Ti Raskalašena Radosti! AEPE = Ti Uzročniče Sama Sebe, Sam se odredjuješ, Uzvišeni, Najuzvišeniji! 1. Ja Te zazivam, Nerodjeni Jedini! 2. Tebe, koji stvori Zemlju i Nebesa!" (Odeljak C)
Koji točak satan vrti? Točak zakona uzroka i posledice, onaj koji opterećene duše vodi u Dolinu gorčine, u nove pastničke inkarnacije! Da li je Krvnik Ljudski, Satan, 'Božije Oko'? Ne čine li sedam Božija Oko Njegovih sedam svetih Zraka? Nije li Božije oko i svaka pročišćena duša koja gleda Bogom i u Bogu? Da li se viša svest postiže ritualnim radnjama, kultnim inicijacijama, ili pravedničkim delima, svetlim delima, delima koja prosvetljuju, prizivanjem Božijeg Imena, Božijeg Zakona u svoj život?
>>
|