GialloRosso je napisao:
Znači, i mene ovako nešto slično čeka kad završim jer ću biti iste struke kao Vlaja, ohrabrujuće nema šta.
Mladi kolega, ne budi na kraj srca. Možda te čeka nešto slično a možda ćeš imati
stvarno težak put do statusa zaposlenog na neodređeno vrijeme kao neki drugi učesnici ove teme...
Nego, evo šta te možda čeka, da podijelim sa tobom dio iskustva...
Moj prvi konkurs i prvi razgovor za posao je bio u Ekonomskoj školi (pola norme na određeno vrijeme), pred početak školske godine 2009/10. Kad sam došao u hol škole desio mi se blagi
déjà vu, jer je tu već bilo 30-ak mojih kolegica - kao da sam došao na faks. Jedna kolegica je došla u crnoj poluprovidnoj košulji ispod koje se nazirao crni grudnjak, i sad mi je mnogo milo kad se sjetim, tako da se makar zbog toga dolazak na taj razgovor nikako ne može nazvati promašenim. Elem, razgovarali smo sa direktorom škole, a ne sa Komisijom (po zakonu je predviđeno da razgovor sa kandidatima obavlja posebna Komisija, najčešće zasnovana po
ad hoc principu), ali, razgovor je bio veoma ugodan, bar što se mene tiče. Ja sam se lijepo ispričao sa čovjekom, o ovome i onome, izašao iz kancelarije sa osmijehom.
Moj drugi konkurs i drugi razgovor za posao je bio u Muzičkoj školi (pola norme na neodređeno vrijeme), par dana nakon ovog u Ekonomskoj. Tu nismo bili predviđeni da se svi skupimo u isto vrijeme tako da ne znam koliko je kolegica konkurisalo. Taj razgovor je bio bitno drugačiji. Samo jedna stvar je bila ista, razgovor je bio sa direktorom škole, a ne sa Komisijom. Brkati direktor sa njegovanom kosom mi je postavio ukupno jedno pitanje, kad sam završio fakultet (a pred sobom je imao moju potvrdu o diplomiranju sa datumom), a zatim je otprilike rekao: "Da, znate, ja sam vas ovdje pozvao, eto, da vas malo vidim... tako, malo...", i nakon toga stao. Ja sam se tu začudio, a zatim ga upitao: "To je to?" On je odgovorio: "Da, eto, tako, malo..." Ukupno trajanje razgovora je bilo oko dvije minute. Ni-5-ni-6 nego dvije minute.
Par dana nakon toga je stigla odbijenica iz Ekonomske škole (
LINK), a odmah za njom i ona iz Muzičke (
LINK). Kad mi je stigla prva, u redu. Primljen je neko, nisam ja. Realno, kakve su šanse da te neko primi iz tvog prvog pokušaja? (Šanse su male ali postoje - znam upravo za jedan takav slučaj, ali to nije tema.) Ali, kad je stigla druga odbijenica a na njoj isto ime, tad je već bilo "vi to mene zaj...?"
Uložio sam prigovor Muzičkoj školi, čisto u stilu "kako je moguće?" i nakon par dana sam dobio odgovor (
LINK) da mi je prigovor odbijen kao neosnovan, što i jeste bio. Međutim, šta je tu sporno? Granskim ugovorom u prosvjeti je predviđeno da prednost prilikom zapošljavanja imaju ljudi koji već rade a nemaju punu normu. Škole koje imaju takve radnike šalju interni dopis školama u području, i to se rješava bez konkursa. Odgovor iz Muzičke kaže da oni nisu znali da će ova biti primljena u Ekonomskoj školi, znači, ona je došla sa 0 časova norme i pokupila dva veoma dobra radna mjesta. Da u tom trenutku na području Banjaluke nije bilo predavača engleskog jezika koji nemaju punu normu, sumnjam. Dakle, kakve su šanse da se to desi legalno, prosudite sami.
Isto tako, postoji tu raskorak, jedno sivo područje. Nedavno sam pričao sa direktorom gimnazije i on mi kaže kako u takvim situacijama, kad se tačno zna da ima ljudi koji nemaju normu i da moraju biti raspoređeni na upražnjena mjesta zarad dopune norme, ipak se mora raspisati konkurs zbog inspekcije. Znači, daješ 2,50 KM poštarine inspekciji, (slobodno) vrijeme je novac.
Kad smo već kod sivog područja, još jedna stavka. Danas mi je stigao odgovor iz Prnjavora (
LINK) na prigovor (
LINK). Tamo sam konkurisao reda radi (
LINK), a nakon nekog vremena mi je stigla odbijenica a da nisam pozvan na razgovor. Prigovor sam uložio najviše zbog činjenice da mi nisu vratili dokumente, odbijenica je stigla u maloj koverti a ja ne volim škrtost. U odgovoru stoji da mi je prigovor odbijen kao neosnovan i da nisam pozvan na razgovor jer nisam priložio licencu koja je tražena uslovima konkursa. (Moram da priznam da nisam bio obratio pažnju, inače ne šaljem na mjesta gdje se traži licenca.) Nego, uslov za licencu je godinu dana rada u struci... daleko je taj uslov, makar za mene. Sa druge strane, zakon kaže kako se može zaposliti i pripravnik, dakle, neko bez licence, tako da je traženje licence na konkursu otprilike kao traženje ljekarskog uvjerenja - nelegalan filter za prorjeđivanje broja kandidata. Posjedovanje licence je validna prednost koja se može uzeti u obzir prilikom izbora, međutim, kandidat ne smije biti isključen zbog toga što ne posjeduje licencu. Začarani krug? Poprilično.
Nego, evo još jedan podatak pa završavam. Početkom ove godine je bio konkurs u prevari zvanoj Gemit-Apeiron, engleski jezik, 23 kandidata, nas dvojica kolega a ostalo kolegice. Od tih 23, samo tri ili četiri kandidata su iz Banjaluke, ostali su iz raznih mjesta koja nisu Banjaluka. To kažem zato što je, sa jedne strane, konkurencija brutalna, a sa druge strane, konkurencije i nema toliko - kao prednost na konkursu se može uzeti upravo ta stavka, matična lokacija kandidata (zato me 2009. nisu primili u Čelincu). Usput, taj geografski/demografski podatak potiče sa samog razgovora, bio je to "kolektivni" razgovor, svi smo zajedno sjedili u prostoriji i predstavljali se Komisiji.
Ima još zanimljivost, na tom razgovoru je bio još jedan junak ove priče, osoba sa inicijalima Ž.D. Prozva komisija njeno ime a ja pomislih: "Majku mu!" No, kad osoba pored mene reče da je ona Ž.D., tad sam pomislio: "MAJKU MU!"
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Ne, ipak 30 
Skontaj to. Ovi neradnici su moji, to smo ja i moji, a ti se patis... Sve regularno i na trud. Isto kada su te sa biroa spopali sa ponudama za dobre poslove? Please, jeste da nemamo stelu da se zaposlimo na jasle, ali ne podcjenjuj inteligenciju!
Nidje veze!
