Hajde onda da se priključim i ja.
Doduše, svoje stavove po ovom pitanju sam na više mjesta jasno izrazio (pa nisam želio da to ponavljam) ali ipak ću barem koju riječ reći i ovdje.
Zapad naravno ima dobrih stvari i to nekih koje nama hronično nedostaju.
Prije svega to je praktičnost, racionalnost, čvrsta uređenost i disciplina.
Ima toga još, naravno, ali ove osobine nama najviše nedostaju. I zato trebamo da učimo od koga kako i koliko više možemo.
Međutim, sam temelj i postavke načina života na Zapadu ništa ne valjaju, a pogotovo je neodrživ princip na kojem se Evropska Unija "ujedinjuje", a to je puki (prije svega ekonomski)
interes. Nema goreg i trulijeg temelja za izgradnju zajedničkog doma, pogotovo za uređenje života tolikog broja tako raznolikih ljudi na tolikom prostoru.
Ako ostane na tome (interesu).
Koliko je zdrav brak iz interesa (nikoliko) toliko može biti zdravo i udruživanje naroda na toj osnovi. Jer kao što se u braku udružuju osobe koje su različite, ali imaju nešto bitno zajedničko što ih povezuje i čine to da bi im zajednički život bio ljepši i ispunjeniji, tako bi trebalo da bude i sa narodima.
Za takvo nešto potrebna je duhovnost i za to su najodgovorniji duhovnici i dušebrižnici.
Zdrav brak znači da su dovoljno zreli da svojom posebnošću ne remete onog drugog i da saviju rogove i prilagode se onom drugom, ali istovremeno da dovoljno ostanu svoji tako da to obogaćuje i zajednicu i njih same, pa je tako i sa udruživanjem naroda radi zajedničkog života da bi
svima bilo bolje, a ne da to znači faktičko (ali na fini način) porobljavanje nekoga da bi manjina gazdovala i to uživala.
Pogledajmo samo jedan prost primjer Evropske "dobrohotnosti", ali i našeg sljepila. Poznata je stvar i niko je ne skriva da strani kapital u naše krajeve privlači prije svega
jeftina radna snaga. Jeftina radna snaga postoji samo u siromašnim državama gdje je standard relativno nizak (ili su barem "potrebe" veće od prihoda), i ja ne znam kojem slijepcu može da ne bude jasno da ulagačima uopšte
nije u interesu (opet taj interes) da na našim prostorima bude blagostanje, jer u tom slučaju ne postoji više ni jeftina radna snaga jer ako je standard kod nas isti ili približan kao kod njih, onda je naša radna snaga skuplja od njihove još za troškove transporta.
Međutim u situaciji kakva je sada (i kakva "dobrohotnim" ulagačima sasvim odgovara) čak i sa popriličnim troškovima transporta njima se
isplati da im radi naša radna snaga. Njihov cilj je samo zakonodavstvo prilagoditi svom (jer im to treba), oblikovati svijest ljudi da bude približna njihovoj (način života, životne potrebe i "životne potrebe"), izgraditi što bolju infrastrukturu pogotovo transportnu (jer to
njima pojeftinjuje stvari i u eksploataciji prirodnih bogatstava i radne snage), ali gušenjem domaće i
od njih nezavisne privrede te stalnom nesigurnošću i drugim faktorima učiniti da je stanovništvo ovdje faktički porobljeno i stalno na ivici siromaštva ili barem da je dovoljno nezadovoljno svojim standardom da bi stalno trčalo za boljim, koje im naravno samo oni mogu servirati.
Ali da ne zalazim dalje, ovo je samo ilustracija. Jednom riječju bolesno, i nedugoročno razmišljanje, protivno Bogu i ljudima. Stoga je potrebno da se prije propasti ovakvog koncepta Ujedinjene Evrope (koji je neminovan) mi osvijestimo, i da radimo na nečemu što je mnogo bolje i trajnije, i čemu će se Evropa, odnosno onaj njen mudriji dio u svoje vrijeme pridružiti (a ne obrnuto).
Međutim, moglo bi se desiti da stvari idu sasvim neočekivanim tokom, i da Božiji promisao dijelom iskoristi čak i ideju Evropske Unije za ono što će poslije biti. Ipak je on veliki umjetnik u pretvaranju negativnog u pozitivno i izvlačenju dobrog i iz najpokvarenijih spletaka.
Pa živi bili pa vidjeli. Važno je samo da ljudi na ovim prostorima prestanu da se oslanjaju na štap koji će se slomiti i na kraju zabosti njima u ruku i da barem počnu da traže ono pravo. A ko zaista traži taj i nađe.