filozof sa vrbasa je napisao:
Rocky79 je napisao:
Prema tome, mogu ja sebe da dozivljavam pozitivno bez kompleksa, al to malo ima efekta. Mislim, znam da se i kod zdravih ljudi tesko danas ostvaruje veza. pa je mnogim ljudima cudno kada neko ko ima vidljiv telesni invaliditet, fizicka ogranicenja iskaze zainteresovanost za suprotni pol, zelju da ima vezu.
Ti se jedna vrlo realna osoba i ne klnoi duhom.
Jedan od najvećih umova svijeta i čovjeku kome se ja divim, Stiven Hoking je imao dva braka i troje djece, a već je bio ozbiljno bolestan i paralizovan.
Hvala na podrsci. Ne mogu reci da sam klonuo duhom, jer zaista imam puno segmenata u zivotu, na kojima sa ostvaren. Struka, posao, putovanja, seminari, rad na svojoj rehabilitaciji, rad na raznim projektima pri fondu koji sam osnovao sa grupom prijatelja, rad sa drugim invalidima, kao strucni koordinator pri nekim udruzenjima, zatim drustvo, prijatelji, izlasci. Zapravo kada se te strane gledam moj zivot je ispunjen, cak mozda i ispunjeniji nego kod nekih ljudi koji nemaju invaliditet. Mada, ja licno se ne osecam potpuno zaokruzeno, ostvareno, jer postoji jedna velika praznina, praznina u emotivnim, intimnom zivotu. Znaci, da pojasnim, nije to sad nesto sto eto "mora biti po svaku cenu". Ne, ja samo osecam licnu zelju za pravim emotivnim zivotom. Ne znam, mozda ce neko reci da je takva zelja "sebicna"(s obzirom na invaliditet), ali ja ipak mislim da nije sebicno zeleti emotivni zivot. Ko zna, mozda ja zaista prizeljkujem nemoguce. Desavalo mi se cesto da su zenske osobe znale da kazu da ne mogu da veruju kako se usudjujem da im se udvaram, da ih muvam. Dakle, neke su bile prenerazene, neke su bile zbunjene, nekima sam se cak i dopao kroz pricu, duze upoznavanje, ali nisu imale hrabrosti..itd. Mada, ako uporedim tezinu invaliditeta pomenutog Stivena Hokinga(i sl primera) onda bih za moj invaliditet mogao reci da je "odmor na Havajima". Iako ne treba zaboraviti da je samo jedan jedini Stiven Hoking, briljantan um.