Знамо да не постоjи босански jезик, али постоjе турцизми и, мислим, да нема ништа лошег у томе - историjа jе историjа. Ево чланак:
Najveći broj turcizama koji imamo odnosi se na predmete i pojmove iz svakodnevnog života, kao što su: graditeljstvo
(direk, japija, kapija, ćeramida, odžak), pokućstvo (sanduk, merdevine, ćilim, furuna), odeća i obuća
(čarape, čizme, šalvare, papuče), jela i pića
(sarma, burek, pilav, ćevapčići, čaj, rakija, kafa, baklava, tulumba), posuđe
(ćasa, testija, džezva, fildžan, bakrač, đevđir). Ogroman je broj raznih reči i izraza vezanih za ljude, međuljudske odnose i apstraktne pojmove kao što su:
dušmanin, ortak, ortakluk, javašluk, komšiluk, baksuzluk, sevdah, dert, jogunica, inat, sokak, ćorsokak). Pojedine reči su poprimile znatno drukčije značenje od izvornog – jatak
(izvorno znači „krevet”, „postelja”), kod nas ima značenje onoga ko pomaže i skriva hajduke i odmetnike; sijaset
(izvorno „politika”), u srpskom jeziku često u upotrebi u značenju „mnogo”, „veliki broj” („sijaset stvari”).
Za mnoge reči danas nemamo adekvatnih srpskih ekvivalenata i ne osećamo ih stranim:
jastuk, jorgan, kafa, kafana, kašika, rakija, čarapa, para, boja, pekmez, kajmak, sarma, čardak, kapija, baksuz, kula, komšija... Turcizmi su se u velikom broju slučajeva pokazali kao osnova za izvođenje novih reči shodno prirodi i pravilima srpskog jezika. Niko ne nosi „smećarac”, već isključivo „đubretarac” (đubre je turska reč!).
Najproduktivniji turski nastavci odomaćeni u srpskom jeziku su
–lija, -džija i -luk. Nastavak -lija označava lice koje dolazi ili pripada nekom mestu. U srpskom, međutim, taj nastavak se dodaje i na srpske reči tvoreći tako izvedenice: nov – novajlija, dug – dugajlija. Turski sufiks
-džija upotrebljava se za izvođenje imenica koje označavaju nosioce zanimanja ili zvanja:
badavadžija (besposličar), miraždžija (naslednik), sajdžija (časovničar), inadžija, tobdžija. Međutim, kog je porekla reč provodadžija, provodadžika? Turski nastavak
-luk tvori ogroman broj imenica najčešće apstraktnog značenja: kuluk, ortakluk, javašluk. Šta ćemo, međutim, sa rečima poput tvrdičluka, cicijašluka, bezobrazluka? Turski sufiksi do te mere su postali „naši” da se dodaju srpskim rečima, pa i rečima relativno novim u jeziku.
http://www.politika.rs/rubrike/Tema-ned ... ma.lt.html-----------------------------------------------------------------------------
Али не знам ни jедну jедину реч са наставком
-lija....
bezobrazluk jе интересантан... словенска реч (имамао чак на руском "безобразие") + турски наставак -лук.