Tko čini zlo, zlo mu se vraća, iako on ne zna odakle dolazi. (Sirah 27, 27)
Ima mnogo ljudi koju su usljed ovoga ili onoga doživljavali amnezije, gubitke sjećanja. Neki su usljed neke nezgode bili u komi a nakon buđenja se uopšte nisu sjećali svog života prije kome ili se nisu sjećali velikih segmenata svoje prošlosti. Ima neki film sa Sandrom Bulok ovog tipa. Oni koji se usljed nečega ne sjećaju velikih dijelova svoje prošlosti za sebe kažu da se osjećaju kao da počinju živjeti novi život. Moraju se ispočetka upoznavati sa mnogim stvarima koje su im prije bile poznate. Ovakvih slučajeva ima. No sve ovo im ni u ljudskim očima ne skida odgovornost za sve ono što su radili prije amnezije. Ako su recimo prije amnezije bili na izdržavanju neke kazne to nastavljaju i kasnije bez obzira što se toga ne sjećaju, djela koja su učinili su se desila, eventualne žrtve postoje, tragovi ostaju, posljedice se osjećaju.
Ako neko odluči da pokrade firmu i uzme sav novac od zarade firme, novac predviđen za platu radnicima, novac od ulaganja u firmu i bježeći doživi saobraćanu nesreću, padne u komu i poslije buđenja se zaista ničega ne sjeća to što se ne sjeća mu ne skida odgovornost ni za trun. Odgovaraće pred nadležnim organima.
Da se vratim na to da neki ljudi nakon izlaska iz kome imaju amneziju i nastavak života posmatraju kao cijeli jedan novi život. Ovo se može preslikati na jedan ljudski život od rođenja do smrti, pauza između života i rođenje u novom životu. Koma predstavlja pauzu između dva života. U komi čovjek izgleda kao da spava a zanimljivo je da je Isus Hrist smrt povezao baš sa spavanjem:
"Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. Onda mu rekoše učenici njegovi: Učitelju! ako je zaspao, ustaće. A Isus im reče za smrt njegovu a oni mišljahu da govori za spavanje sna. Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije." (Jovan 11, 11-14)
Za Isusa Hrista (duhovno prosjetljenu osobu) je smrt zapravo samo jedan vid spavanja. Ne bi on smrt poredio sa spavanjem da za to nema nekog jakog razloga. A znamo da će se osoba koja spava kad tad - probuditi. Osoba koja se probudi nastavlja tamo gdje je stala (važi i za obično spavanje kao i za nove živote). Neki dječak koji živi na selu i koji se probudi može da se ne sjeća da je prethodno veče zaboravio zatvoriti kokošinjac ali to ne skida odgovornost sa njega ako je u toku noći došla lisica i odnijela kokoš.
Čuo sam da osobama koje imaju amneziju kad se sjete samo jednog djelića svoje prošlosti doktori savjetuju da razmišljaju o tome, razmišljaju šta je moglo dovesti do toga a šta slijediti iza toga. Drugim riječima, savjetuju im da meditiraju o onome čega se sjećaju. Oni takvim razmišljanjem (meditacijom) produbljuju malo pomalo svoja sjećanja dok se ne sjete što više mogu.
U sve treba uložiti određen napor, ništa ne dobijamo na tanjiru.
Čovjek se može sjetiti svojih prošlih života ali s obzirom da je to sve u sferi duhovnosti (rođenje, život, smrt, rođenje, život, smrt...kao i svrha svega toga) onda sjećanju može pristupiti kroz duhovnost. Kroz duhovnu izgradnju čovjek može dobiti da sjeti svojih prošlih života. S druge strane sada ima dosta psihologa koji putem hipnoze rade regresije u kojima se ljudi mogu sjetiti prošlih života. Čitao sam ponešto o tome, zanimljivo je koliko ljudi kad se sjete prošlog života mogu bolje da shvate zašto im se u tekućem životu stvari dešavaju baš onako kako im se dešavaju. Zanimljivo je kako neki koji su okrivljavali sudbinu, Boga ili nekog trećeg zbog nečega što im se dešava kad se uz pomoć psihologa sjete prošlog života začepe usta i više ne kukaju jer vide da sve što im se dešava ima korijene u prošlosti, sve predstavlja sjetvu neke ranije žetve.
Jeste da djeluje da bi bilo jednostavnije da se ljudima loše odmah vraća lošim pa bi uvijek znali uzroke svojim patnjama. Tada bi ljudi i više pazili na ono što rade jer bi znali da će im se loše sigurno vratiti lošim a ne bi mislili da je to samo šuplja priča nekih drevnih spisa. Zato je Solomon rekao:
"Što nema odmah osude za zlo djelo, zato srce sinova ljudskih kipi u njima da čine zlo." (Propovjednik 8,11)
Ljudi čine loše jer nema momentalne kazne za ono što čine a i kad ima to ljudi ne vide kao kaznu nego misle eto, desilo se, slučajnost, nezgoda, šta mogu. Kažu "došla kriza" umjesto da kažu "došao sud", jer riječ kriza na grčkom jeziku znači sud.
Ljudi zaboravljaju svoje prošle živote zbog milosti Oca Nebeskog, zbog naše zaštite.
Ljudi slučajno neku dragu (ili i nepoznatu) osobu povrijede fizički ili psihički pa se izbezume zbog toga, grize ih to, utuče ih. Šta bi tek bilo da se ljudi olako sjećaju velikog broja svojih prošlih života gdje su svjesno i namjerno radili sve i svašta, ubijali, mučili, silovali, malteretirali, krali, varali i slično? Mnogi bi psihički pukli. Mnogi čak ne bi podnijeli ni običnu činjenicu da su živjeli prije ovog života. Mnoge bi mučilo kad bi znali šta su nekada radili jer Solomon opet kaže: "Ko umnožava znanje umnožava muku". S te strane je zaborav prošlih života blagoslov. Ljudi koji rade duhovnu izgradnju (pogotovo oni koji vjeruju u reinkarnaciju i karmu) uz sve ostalo što time dobijaju postaju i spremniji da se sjete prošlih života pa kad Otac Nebeski ocijeni da su spremni on im daje spoznaju prošlih života.
|