banjalukaforum.com

U svačijem životu dođe trenutak, ja se barem nadam da dođe, kad čovjek shvati da, zapravo ne samo da ne mora vjerovati u ono u što vjeruje, ma šta to bilo, nego i da to može napustiti i javno to reæi. Meni se to, sreæom, desilo rano. Ja imam 17 godina i islam je vjera za koju se ja zalažem. Odrastao sam kao katolik. Više formalno, nego praktièno. Pohaðao sam katolièku nedjeljnu školu, koja se zove CCD, ali katolièki koncept Boga nije igrao neku znaèajnu ulogu u mom djetinjstvu. To je bila tek nedjeljna obaveza. Meðutim, poèeo sam iæi na mise kad sam bio sedmi razred i to mi se sviðalo. Davalo mi je osjeæaj da radim pravu stvar. Uvijek sam bio moralna osoba, ali nikad nisam dobro prouèio osnove katolièanstva. Samo sam znao da se osjeæam dobro dok se molim svom Tvorcu.


Zaista sam volio katolièanstvo, ali nekako mi se èinilo da bismo se mi (katolici) zajedno s Isusom trebali moliti Bogu, a ne Bogu i Isusu kao jednom Tvorcu. Isus (neka je mir na njega) je bio moj uzor u slijeðenju Božije volje i pokoravanju Bogu, ali nikako Bog.
Prije nego što sam krenuo u 8. razred, u jesen 1999. godine, nauèio sam mnogo toga o katolièanstvu. Crkveno katolièanstvo smatra Isusa Bogom. To je bilo nešto što se nije slagalo s mojom predstavom o «nedjeljivom Bogu kojem sam se molio i Isusu kao uzoru». To je bilo nekako nelogièno i zbunjujuæe i ja to nisam mogao prihvatiti. Nisam osjeæao da je to ispravno.


Ipak, nastavio sam iæi u crkvu i moliti se. I razgovarao sam s mnogim ljudima u crkvi o mom osjeæaju da Isus nije bio Bog nego poslanik, uzor. Rekli su mi da moram prihvatiti èinjenicu da je Isus Bog itd. Ali ja to nisam mogao prihvatiti. Trudio sam se da to prihvatim, ali mislim da me Bog saèuvao od toga, za moje dobro. Postojalo je nešto što je mnogo bolje za mene od toga. Ali nastavio sam iæi u crkvu.


Negdje sredinom decembra 1999. godine, bez nekog posebnog razloga kojeg bih mogao ovdje navesti, poèeo sam po enciklopedijama èitati o islamu. Sjeæam se da sam pravio spisak kljuènih rijeèi o islamu u staroj Grolier World Book iz 1964. godine koju sam pronašao u svom ormaru s knjigama i da sam ih uèio. Iz nekog razloga bio sam oduševljen ovom vjerom, zato što se u njoj govori o Bogu i o onome u šta sam ja vjerovao cijelog svog života - sve sam to našao upravo u ovoj vjeri. Prije toga sam se morao pomiriti da ne postoji vjera kakvu osjeæam u sebi i zato sam bio oduševljen što sam našao ovu vjeru. Saznao sam da «moja» vjera ima ime i milione drugih sljedbenika!

31. decembra 1999. godine izgovorio sam kelime-i-šehadet, a da nikad prije nisam èitao Kur'an niti razgovarao i sa jednim muslimanom. Kako je vrijeme prolazilo, sve više sam uèio. Prošao sam mnoge faze zbunjenosti, sreæe, sumnje i oduševljenja. Islam me je poveo na put prosvjeæenja. Ali taj put je bio spor. I pet mjeseci nakon prihvatanja islama još uvijek sam išao na misu. I svaki put kad sam prisustvovao misi osjeæao sam da se jaz izmeðu mene i crkvene zajednice sve više produbljavao, a da sam bio sve bliže i bliže poslaniku Isusu i Bogu.
Tokom ramazana 2001. godine, za vrijeme pauze za ruèak obièno sam išao u biblioteku (to je bio moj drugi ramazan koji sam postio, prve godine prihvatanja islama nisam postio ramazan). To je bilo bolje nego da sjedim za stolom s prijateljima, a imao sam i posla u biblioteci. I moje ocjene su se popravile. Tad sam uspostavio i komunikaciju s Johnom, koji je osim mene bio jedini musliman u mojoj školi. Kako su dani prolazili, sve više smo prièali o islamu. On je fascinantna liènost i zadnjeg petka u ramazanu odveo me u džamiju. Moj odlazak u džamiju bio je nešto najljepše u mom životu. Bog se ovog puta stvarno odazvao mojim molitvama. Mislio sam da æu biti nervozan, ali uopæe nisam bio. To je bilo nešto najprirodnije što sam ikad uèinio. Osjeæao sam se kao kod kuæe. I nešto sam shvatio dok sam bio u džamiji. Dok sam sjedio tamo na podu i molio se Bogu, shvatio sam da je prostorija puna drugih ljudi, ali to je bilo ok. A kod kuæe, kad me neko pita šta radim ja nikad ne govorim da klanjam. Nikad to nikome nisam priznao. To je veoma teško. Ali tamo, u džamiji, klanjao sam pred skupinom drugih muslimana i osjeæao se super. Više nego super! Osjeæao sam se sigurnim. To je bila jedna od najljepših stvari koje su mi se desile od kako sam u svom srcu prihvatio Boga one hladne veèeri pred Novu godinu prije skoro dvije godine.

Nikad nisam rekao roditeljima istinu direktno. Ustvari i ne planiram to uèiniti. Glavni signal koji sam im uputio bio je 16. decembra 2001. godine oko 1 sat kad sam konaèno rekao svom ocu da ujutro idem u džamiju s prijateljem i kad me upitao zašto, ja sam «ukljuèio svoj alarm». Rekao mi je da jedva èeka da se iselim iz njegove kuæe, rekao je i to da se razoèarao u mene i kako sam ja, po njegovom mišljenju, napravio glup izbor. Ja svojim roditeljima nikad ništa nisam direktno rekao jer mislim da je najbolje da to èinim postepeno, nisam htio da uzrokujem probleme u porodici. Ali mogu zamisliti šta bi moj otac uradio da zna da sam postao musliman koji praktikuje vjeru. On je bijesan veæ zbog èinjenice što prouèavam tu vjeru i uvjeren je da je sve ostalo samo na prouèavanju. Ja znam da je moj otac nesretan i ne želim da on pati. Ali mislim da je to iskljuèivo njegova greška što misli da je toliko pametan i da mu Bog ne treba. Ta misao je baš ono što ga èini nesretnim. I mislim da on još nije shvatio šta se dešava sa srcima onih koji porièu svoju ljudsku potrebu za vezom s Tvorcem. On nije znao u šta se upušta donoseæi takvu odluku. Ni moja majka ne zna da sam musliman, ali ona se makar ne ljuti što idem u džamiju. Uznemirena je zbog toga, ali mi barem nikad nije rekla da je razoèarana zbog toga. Slijedeæi Božije naredbe ja æu se truditi da budem dobar prema mojim roditeljima sve dok ne poènu da me odgovaraju od islama. Najbolje što mogu uèiniti za njih je da im budem dobar primjer, ne bi li i oni jednog dana, inšaallah, uvidjeli da postoji i bolji naèin življenja od življenja u mraènom svijetu koji porièe Boga.

Ja nikad nisam bio na Srednjem istoku, ali svakog dana uèim o islamu. Proèitao sam knjige pisane iz svih perspektiva. Sufijske, šiitske, sunitske, knjige o samom Kur'anu... muslimani sekte smatraju haramom, tako da nije bitno šta vjeruješ, ti si uvijek musliman i ništa ekstra. Možeš imati potpuno drugaèije gledište od nekog drugog muslimana, ali sve dok obojica vjerujete da ne postoji drugi bog osim jednog Boga, obojica ste muslimani i to je to. Puno sam toga proèitao i na internetu i razgovarao s drugim muslimanima i preko interneta i telefonom. Upoznao sam nekoliko zaista divnih ljudi na internetu od kojih sam puno nauèio o životu, islamu i Bogu.

Sad sam 100% musliman i to se nikad neæe promijeniti, inšaallah. Zahvaljujem se Bogu što sam prošao sve te faze sumnje. Kad sad pogledam unazad, znam da me u tim trenucima Bog nije napuštao, nego mi je govorio da je vrijeme da se preispitam i razmislim koliko volim Boga i kroz šta sam spreman proæi da bih razumio svoju vjeru. Sedmica plaèa, depresije, molitve, èitanja do iscrpljavanja i stavljanja svih ostalih životnih stvari u drugi plan može izgledati okrutno... ali nagrada – spoznaja o sebi, Bogu i èovjekovoj vezi s islamom – vrijedi mnogo više nego sve materijalno. Kroz svoja pitanja dobio sam najcjenjeniji Božiji dar – islam i i našao mir. Èuo sam kršæane kako govore da kršæanstvo èovjeka uzdiže na «lièni nivo s Bogom». U islamu je odnos s Bogm mnogo dublji. Bog je sa mnom u svakom trenutku, vodi me, poduèava me, voli me, štiti me, oslobaða me, prosvjeæuje me, tješi me... elhamdulillahi za islam!


Islam je puno uèinio za mene. Više nego što ja to mogu i zamisliti. I svaki dan je sve bolje. Krenuo sam od života koji se zasnivao na iskušenjima i greškama do prihvatanja upute i sad znam šta je najbolji izbor za mene. Tražeæi spoznaju o sebi i provodeæi život u zbunjenosti našao sam uputu. Ne mogu naæi prave rijeèi da to opišem, ali pokušat æu još jednom: Bog mi je otkrio istinu o životu. Ne moram više tragati za njom.

"Tako mi jutra,
Tako mi noæi kada se smiri,
Nije te ostavio tvoj Gospodar,
Niti zamrzio,
Zaista æe ti buduæi svijet biti bolji,
Od ovog,
I zaista æe ti tvoj Gospodar dati,
Pa æeš zadovoljan biti,
Zar te nije našao kao siroèe pa ti je dao sklonište,
I našao te da nisi upuæen pa te je uputio,
I našao te siromašnim pa te obogatio,
Nemoj ponižavati siroèe,
Nemoj otjerati prosjaka,
I prenosi blagodati svoga Gospodara.''

(Prijevod sure ''Jutro; 93'' na bosanski: Hafiz Muhammed Pandža i Džemaluddin Èauševiæ)

To je ono kroz šta sam ja prošao, što je Bog uèinio ua mene – ono što ja jesam. Ovo je moja obavijest svijetu. Islam je puno više od onog što vi mislite, u stvarnosti puno liberalniji nego što bi veæina željela. Ali nemojte samo slušati. Prouèite sve perspektive za sebe... i donesite vlastit zakljuèak. Bog kaže «u vjeri nema prisile» jer je vjera u Boga odluka koju donosi srce, a srce se ne može prisiliti ni na šta.

_________________
THERE IS NO GOD BUT ALLAH, AND MUHAMMED IS HIS PROPHET

Imam 10 godina i nisam dobar đak.
Bio sam vernik i imao Bogova nekoliko ali Tito je bio prvi.
Kad sam bolje razmislio video sam da ne razmišljam i odlučio sam da malo slušam.
Pokušao sam verovati ali nisam znao kome jer su sve stranke malo nudile.
Konačno odlučih skočiti i to prelom u vode zvane reč Božija i gle ja plivam.

Neke bradate čike su me plašile a druge golobrade pretile pa se sakrih u dubini reke.
Nađoh onoga što Ga nisam tražio jer me je On čekao.
Prešao bih negde ali tamo nema Njega. On jeste sa mnom i u mani ali Ga tamo nema a ja bih želeo da svi budu sa Njim i On u Njima ali oni NEĆE jer imaju svoje ciljeve i još uvek traže.
Zamenjuju jedan kavez za drugi manji za komotniji i obrnuto ne videći da je svejedno u kom je kavezu jer nije slobodan.

Nemojte deco tražiti NJega jer je On vas već našao samo Ga prepoznajte i primite pa nećete morati bežati i sakrivati se jer gde je svetlost tu tame nema i svetli svima koji vide.

To je meni učinio Živi Svemogući i JEDINI zato ga slavim i hvalim i blagosiljam kao i svu zalutalu braću moleći ih da ne slušaju ljude već glas ŽIVOG i predate mu živote u poniznosti i pokajanju pa da postanete tvorci NJegove a ne ljudske reči. Amin.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

Hvaljen Isus i Marija!
Lijepo je Ahmede brate, što si to sa nama podijelio.

Lavić, dobar post. Imaš ti tog šlifa...

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Ja sam se odrekao vjerovanja u katoličku crkvu... Msm. pravoslavac sam i još uvijek vjerujem u pravoslavnu crkvu, mada nisam oduševljen njome... Ali katoličku ne mogu smisliti.. itd...

ja vjerujem u dobar rostilj sa prijateljima i onu staru ne uradi nikome sto ne zelis sebi
sve ostalo nije bitno

_________________
ideologijom i religijom se bavi sirotinja moj maho

Samo ta poslovična mudrost koju je izgovorio Isus, u orginalu zvuči malo drugačije, ona ne poziva na pasivnost poput ove kojom ljudi parafraziraju Isusa, već poziva na aktivnost tj. na djelovanje u služenju bogu. Dakle, isus je rekao: "Činite drugima, ono što bi željeli da drugi čine vama", znači, činiti, a ne nečiniti, tj. moramo raditi u službi Božijoj kao što je to i Isus radio.

_________________
where's the party?

Baš se čovek može zapitati koliko bi vernika trebalo biti pod neropsihijarijskim nadzorom?

,,Crkveno učenje me ODVELO...
Setim se kako nekad načiniše tele i ljudi NOSE to tele i goore da će ON IĆI ZA TELETOM a pošto ono ne ide to znači da ga oni nose po svom naumu.Vidite,ko tu zapravo se krije iza koga....tele je krivo = crkva je kriva.
Ko je nas vodio do naša volja?
Gde ga odvede tele-njegova volja u drugo verovanje pa će ga tele odvesti gde on dalje bude želeo možda Budizam?
Šta je uzrok za ovakve postupke?
Bežanje od istine i udovoljavanje svom egu čineći nešto da bih zaslužio nešto jer nema spoznje u takvim osobama.Nepozna sebe pa ni okruženje jer nije spoznao Tvorca ni ljubav Njegovu kao ni delo jubavi a samim tim ne ume ni uzvratiti ljubav već svojim naporom želi učiniti ono što samo Bog može i već je učinio a osoba toga nije svesna.
Nema mir jer je mir ostavljen za Duh vere jer je pozat i spoznao je. Govorim o duhonom pokoju
koji svet ne prima niti može jer na svetu vlada telo i ugađanje telu i tu je brba protiv Duha mira kroz saznanje o spasenju.
Beži od sebe beži od Boga dok je u telu a gde će se naći pose kad nije imao Duha mira datog od Isusa Mesije?

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

One koji se budu zbog Nas trudili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je zaista, na strani onih koji lijepo čine! (29:69)

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-

Dobro da nije Hristovo Ucenje (jer bi bilo nemoguce).

Sa kog linka si preuzeo pricu? Koji je izvor?

Koji su to MI? I (odličan ajet!) ko su kad je očito da su ONI neko/neki drugi u odnosu na Allaha? (Nemojte samo pričati o tzv. "kraljevskoj mmnožini", ta priča jednostavno ne pije vode: ovo je prava a ne pjesnička množina! Kur'an nije pjesničko djelo, i SVE što je u njemu napisano napisano je s NEKIM razlogom, kao i u svim drugim Svetim Spisima.)
A tvrdi se "la illahe..." Biće da i sam Kur'an govori da baš i nije tako (eto odličnog primjera koji navede Oficir) , barem za one "koji su umom obdareni"!

_________________
UIOSDSAHA
http://www.duhovnaizgradnja.net
http://www.duhovnaizgradnja.com

Dakako, ovo je prava a ne pjesnicka mnozina...(nema nikave metafore jer cak niti postoji sura koja nosi naziv Allah ili Bog, jer se nista ne moze porediti s Bogom)...u smislu izrazavanja velicine i moci.

Arapski jezik je jedan od Semitksih jezika, a opcepoznata cinjenica za svakog onog ko imalo zna arapski da postoji u tom jeziku postoji jednina, dvojina i mnozina....

Rojalna mnozina (ili kako ti velis kraljevska) je bila poznata i u vrijeme objave Kur'ana...i interesantna je i cinjenica da protivnici Poslanika s.a.w.s, Kur'ana i Islama tzv. musrici nisu nikad ni u sali a kamoli u zbilji spocitavali Poslaniku s.a.w.s da on poziva u Allahovo s.w.s. Jedinstvo a da se Allah s.w.t. Sam i Licno u Kur'anu oslovljava i s mnozinom....znali su da se radi o tzv. rojalnoj ili kraljevskoj mnozini....odnosno mnozini koja znaci velicinu i moc.

Dakle radi se o respektu u pluralu...ili jos malo pojasnjenja...

U arapskom, a i u nekim drugim jezicima se, prilikom izražavanja poštovanja i veličanstvenosti, ponekad koristi prvo lice množine, 'mi', koja se, zapravo, odnosi na prvo lice jednine, 'ja'. Upravo, kako u našem, tako i u većini ostalih jezika se, iz poštovanja prema sugovorniku, uobičajeno koristi drugo lice množine, 'vi', umjesto drugog lica jednine, 'ti' (vidis da se i kod nas koristi prava a ne pjesnicka mnozina iz respekta a ne znaci da je osoba boluje od poremecaja licnosti ili da u toj osobi ima 2 ili vise osoba - pie vode ipak). I u turskom se nekad koristi množina 'mi', iako se misli na prvo lice jednine 'ja', mada to nije toliko rasprostranjeno kao korištenje množine drugog lica, 'vi'.

Ukratko, Allah, dž. š., nije ponizan; poniznost je svojstvo čovjeka, a ne Allaha, dž. š. Ovu formulaciju Allah, dž. š., koristi da bi istakao veličanstvenost, uzvišenost, poštovanje. Kur'an je objavljen na arapskom jeziku, te zbog toga nosi odlike i sadržava određene izraze svojstvene arapskom jeziku. Allahova jednoća jedna je od temeljnih poruka Kur'ana i to je sasvim očito na osnovu brojnih kur'anskih ajeta.

Kada, dakle, u Kur'anu govori o Sebi, Allah, dž. š., koristi i prvo lice jednine 'Ja', a isto tako i prvo lice množine, 'Mi', kao izraz veličanstvenosti, uzvišenosti, poštovanja. Međutim, kada se o Allahu, dž. š., govori u drugom licu, uvijek se koristi zamjenica drugog lica jednine 'Ti', a nikada drugo lice množine, 'Vi'. Isto tako, koristi se treće lice jednine, 'On', a nikada se ne koristi treće lice množine, 'Oni'! Premda, na stotine puta u Kur'anu se Allah, dž. š., spominje u drugom i trećem licu, to nikada nije u množini.
Jasno je, kao što je receno u početku, da je korištenje zamjenice 'Mi' samo zbog odlike arapskog jezika, a nikako da se radi o negiranju Allahove jednoće.



Pa bas i nece biti... inace rijeci koje si naveo "la illahe..." su rijeci kufra odnosno rijeci nevjerstva a znace "NEMA BOGA ili ( NEMA BOZANSTVA)" dakle reci samo "la illahe..." je nesto sto jednog muslimana svrstava u ateiste ili nevjernike i ako umre kao takav u takvom halu (stanju) dzehennem mu je zagarantiran....
Ispravno je reci kompletan sehadet أشهد أن لا إله إلاَّ لله ، وأشهد أن محمد رسول الله.

Svakako da Kur'an nije pjesnicko djelo i da sve sto je u njemu napisano , napisano je s nekim razlogom...

I naravno jos jednom ajet



U tom ajetu imamo "Nas" , "Mi" i "Allah"....ako mislis ono sto mislim da mislis...onda bi mjesto Allah trebalo pisati zamjenica "Oni".

Ista sura 29:8

Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.

Ista sura 29:17

Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! - Njemu ćete se vratiti." -

29:21

On kažnjava onoga koga On hoće i milost ukazuje onome kome On hoće, i njemu ćete se vratiti

...

Da ne idem dalje, samo sam uzeo par ajeta iz pocetka te sure da se vidi koliko puta se spominje Jedinstvo Allaha s.w.t. u ozivljavanju, stvaranju sudjenju, presudjivanju, nagradi, kazni itd.itd....

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-