|
Iz "Vecernjaka"...
ZAGREB - Nakon "prvog poluvremena" bitke za Portugal hrvatski je navijač šokiran i očajan. Bila je to jedna od najslabijih utakmica koje je hrvatska nogometna reprezentacija odigrala u Maksimiru od listopada 1990. godine. Otto Barić i njegovi dečki sinoć nisu pronašli načina kako da sruše žilave i uporne Slovence Bojana Prašnikara. Zagrebačkih 1:1 stoga drugu utakmicu čini još zanimljivijom i napetijom, za nas na dosad sretnom Bežigradu u srijedu (19. studenoga u 17.30 sati) morat ćemo potražiti put do Portugala.
A sve je počelo kao iz bajke. Prepun i sjajno raspoložen Maksimir je bio izvan sebe od sreće već u četvrtoj minuti. Dugom loptom je Niko Kovač tamo na drugoj strani pronašao jednu od letećih tvrđava Ivicu Mornara, koji je pak uspio jednu izgubljenu loptu glavom vratiti na kopačku Dadi Prši - 1:0! Nitko u tom trenutku od 32 tisuće presretnih gledatelja nije mogao niti sanjati da su to najbolje četiri minute koje smo prezentirali.
Slovenija je iz šoka izišla ekspresno i vrlo brzo je preuzela nadzor na sredini terena. U sredini smo izgubili bitku, gosti su bili brži, čvršći u duelima i jednostavniji u igri. Lako su izlazili iz duela, Pavlin i Šukalo uz pomoć Ačimovića su defenzivno bili sjajni, naši vezni su bili bez zraka, za ideju nismo niti imali igrače. I onda je Maksimir utihnuo. Ačimovič je s oko 35 metara poslao dobru loptu u dubinu kaznenog prostora, Šiljak je nadskočio Tomasa, Pletikosa je ostao prekratak i na jugu su slavili Slovenci.
Otto Barić je u drugom poluvremenu u igru uveo Rapaić i Rossu, tražio da lopta počne teći, a ne beskrajno lutati zrakom. Shvatio je to inteligentni Rapaić i pokušao s dva, tri driblinga napraviti višak. Bili smo opasniji, agilniji, no i ne dovoljno konkretni. Potpuno smo počeli dominirati u trenutku kad je slabije pripremljena momčad gostiju tjelesno pala. Ni to nismo uspjeli naplatiti. Ostali smo zbog žutog kartona za uzvratni susret bez Olića. Slovenci pak bez odličnog Šiljka, i to je jedina dobra vijest.
Na kraju razočarenje je veliko, Portugal je tako daleko. No, ostalo je još 90 minuta igre u kojoj ćemo morati nadmašiti svoje trenutačne mogućnosti. Nemamo pravo biti optimisti, no nadu nam nitko ne može uzeti.
Igor Flak
POGLED IZ MAKSIMIRA
Debaklirala taktika izbornika Otte Barića
U 58. minuti Rapaiću i Rossi, koji su ušli u poluvremenu, pridružio se i Srna. Bilo je to konačno Barićevo priznanje da je njegova stoperska taktika za sinoćnji sraz sa Slovenijom - debaklirala. Hrvatski izbornik očito se nije želio nadigravati na travnjaku. Traženi 1:0 ili čak i 2:0 pokušao je izboriti u igri bez igre, isključivo prekidima. I zato smo prvih 45 minuta gledali jedno od najgorih izdanja hrvatske reprezentacije uopće u povijesti. Ulazak trojice veznjaka u nastavku tek je malo stišao nezadovoljstvo nakrcanih tribina. Što se može promijeniti do srijede i velikog uzvrata u Ljubljani? Barićeva nogometna filozofija teško iako bi ga netko morao natjerati ili uvjeriti da ova reprezentacija mora imati Rapaića od prve minute i da Niko Kranjčar zaslužuje mjesto barem na klupi. Ali i da ne može graditi put do pobjede na temeljima petorice stopera. Slovenski izbornik Bojan Prašnikar očito je vrhunski predvidio ono što će Barić izvesti na terenu. On je jednostavno izbacio iz igre Jerka Leku, te tako Niki Kovaču i Borisu Živkoviću prepustio predvođenje igre hrvatske reprezentacije. Jasno, to nije moglo dobro izgledati, baš kao ni proboj Darija Šimića ili Mate Neretljaka po bokovima. Premda su obojica odigrali vrlo pristojne partiture.
U konačnici, stoperi su uvijek - stoperi.
R. Šola
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
