Kad je Njemačka 1990. osvojila naslov prvaka svijeta u Italiji, pa kad je 1996. bila najbolja na prvenstvu Europe u Engleskoj, činilo se da se nastavlja dominacija “elfa”. Posebno jer je tako tvrdio Franz Beckenbauer, a kad on nešto naviješta, onda mu se vjeruje, njegove riječi su bile zakon. Međutim, naišao je najprije neuspjeh na mundijalu u Francuskoj 1998. (Hrvatska je u četvrtfinalu bila bolja s glatkih 3:0), onda je došao krah na prvenstvu Europe 2000.
Njemačka je u svojoj grupi bila posljednja, iza Portugala (0:3), Rumunjske (1:1) i Engleske (0:1), s jednim jedinim postignutim golom i jednim osvojenim bodom. Predsjednik DFB-a Gerhard Mayer-Vorfleder podigao je uzbunu na državnoj razini sve do Bundestaga. I proveden je zaokret doslovno u svakom pogledu.
– Sve smo isplanirali i propisali – rastumačio je Seifert, naglasivši da je kompletnu reorganizaciju bilo lako provesti “zato jer mi, Nijemci, volimo pravila, baš ih poštujemo, pridržavamo ih se”.
Dakle, izvedena je prava revolucija u odnosu na rad s mladima. Svaki od 36 klubova prve i druge Bundeslige dobio je obvezu osnivanja škole nogometa u kojoj je preciziran broj terena, pratećih objekata, preciziran je broj trenera za rad s mladima, dapače striktno je postavljen minumum školovanja tih učitelja. I ne samo to, nego je određeno za svaki kamp koliko se liječnika, psihologa i drugih stručnjaka moraju baviti odgojem djece. U školama nogometa se provode jedinstvene metodologije rada u razvojnom (uzrast od devet do 14 godina) i u izvedbenom treningu (od 14 do 19 godina). Tako se iz temelja promijenio način otkrivanja i odgajanja vrhunskih nogometaša, pa su danas, deset godina od uspostavljanja “odgojnog koncepta”, prvoligaški i drugoligaški igrači mlađi u prosjeku dvije godine u odnosu na 2002.
Njemački klubovi dužni su održavati financijsku ravnotežu, što znači da svi posluju pozitivno.
Tu nema upada tajkuna iz Rusije ili arapskih zemalja, odnosno Amerike, jer se svi drže dogovora da nitko ne može biti vlasnik više od 49 posto kluba (iznimka su Wolfsburg i Bayer Leverkusen koji su tradicionalno vezani uz automobilsku, odnosno farmaceutsku industriju). Tako je Bayern, na primjer, 51 posto u vlasništvu grada Münchena i države Bavarske.
|