|
Pogubio se Alimpijević u finalu i konačno valjda vidio kako izgleda utakmica za trofej. Dobra stvar je što više neće doći u situaciju da mu jedna utakmica odlučuje o trofeju i što iz ovoga može i on mnogo da nauči. Bukvalno, kad premotam film, njemu se zamjeraju iste stvari kao Radonjiću sa početaka. Da ne zna da vodi utakmicu, da zaboravlja igrače na klupi/terenu, da vrši nelogične izmjene, da ne reaguje na vrijeme na serije protivnika i slično. Dakle apsolutno preslikane kritike... Generalno Alimpijević zna košarku, ali mu nedostaje autoritet i iskustvo. Pristup izgradnji autoriteta mu je pogrešan. Grai ga na mlađšim igračima, jer nije u poziciji da napuši i zakuca na klupu Feldina, Ročestija ili Bjelicu, u situacijama kad im ne ide i kad donose loše odluke na terenu... Radonjić je, mislim, prelomnu stvar u pogledu izgradnje autoriteta napravio slanjem Jovića u svlačionicu protiv Reala. Momenat i okolnosti su bile idealne. Da istjeraš prvog pleja i ostaneš da ti Rebić vodi igru u finišu meča protiv Reala. Da li je osjetio trenutak, da li je planirao nešto tako, nemam pojma. Ali znam da je to bio autentičan primjer "demonstracije autoriteta". Tu utakmicu su uspjeli da pobjede i više nije bilo sumnje u autoritet i odluke Dejana Radonjića, koji nije bio nepogrješiv. Ni u izboru taktike, pripreme i vođenja utakmice, izboru igrača, jer je, kao rijetko ko prije njega, kod Čovića, imao luksuz da sam bira pojačanja. Neka od njih su se pokazala kao epski promašaji...
Elem, šta hoću da kažem. Počeci Alimpijevića i Radonjića, na klupi Zvezde, imaju dosta sličnosti. I jedan i drugi imaju osnovnu ideju u glavi. Kod Radonjića je to bila odbrana i odbrana, kod Alimpijevića napad. I jedan i drugi su morali da izgrade tim - i bez obzira na to da je Radonjić imao nemali broj sezona na klupi Budućnosti, prije dolaska - nijedan od njih dvojice, nije imao neko trenersko ime koje bi, samo po sebi, nametnulo autoritet igračkom kadru...
A nikako ne treba zaboraviti ni da je Radonjić, u dva navrata imao debelu naklonost fortune... Počev od onog promašaja Mijatovića u Laktašima, pa do Cibone. Da su se u ta dva navrata, stvari odvijale u drugom smjeru, pitanje je da li bi danas još uvijek govorili o najtrofejnijem treneru u istoriji kluba. Ne želim da umanjim Radonjićev značaj za Zvezdu (volim ga k'o najrođenijeg) već samo skrećem pažnju da je i on imao propusta, poraza, grešaka (i to krupnih), da je sve to, čak i jedan Čović prepoznao kao proces formiranja njega kao trenera. Znači Zvezda je ponovo došla u sličnu situaciju, da sebi napravi trenera, zbog čega ni ovaj poraz od kupu, ne treba doživjeti tragično, jer su to sastvani dijelovi procesa.
Kao što rekoh, Alimpijević zna košarku, i sigurno kao takav nije glup, da uvidi da ne može da igra bez odbrane, koliko god mu tim bio potentan u napadu. E sad, imaš Jankovića koji nema pojma šta je defanzivna rotacija, imaš Lesora kome je bog dao fizikalije, ali ne i mozak za košarku, pa pik iskakanjem brani, tako što iskoči do centra terena, pa zaboravi da se vrati. Imaš Feldina, koji može da igra odbranu, ali često ne želi, jer mu se može, jer je najbolji šuter u ekipi i takvog moraš da istrpiš. Imaš Ročestija, koji je mađioničar sa loptom, za divno čudo, ima i volju da igra odbranu, ali njega limitiraju fizikalije. Imaš i Bjelicu, koji 1 na 1 ne možda da sačuva ni stolicu. Imaš dakle gomilu limita na svakoj poziciji i logično je da odbrana ne može da ti bude oslonac. Na to ide i problem sa sudijskim kriterijumima, jer ako ti pola tima igra čvrsto i u meso, a pola mlako i sa pipkanjem, sudije balansiraju kriterijum i na osnovu toga ulaziš u problem sa faulovima... Dakle osnovna ideja ti mora biti da ekipu uvodiš u napadački ritam na svakom meču... Šta se onda desi u bori zsa trofej... Kao što reče Brigate, ziheraški pristup ti se obije o glavu. Daješ kredit Feldinu, Bjelici, Antiću, jer imaju iskustvo i možda ponajbolji napadački repertoar (ako izuzmemo Ročestija iz ove priče), ali zaboravljaš da su prva dvojica u rupi, pri čemu je kod Bjelice to već trademark (da tokom sezone ima brutalan pad forme, kada ga nema nigdje na duži period), da Feldin nikad neće prepoznati momenat kad treba da prestane sa silovanjem i da će na 15 promašaja, on uzeti i 16. šut bez ustezanja i da Antić, tek izašao iz povrede, na polovini brutalno teške sezone, nije i ne može biti spreman na 40 minuta makljaže sa protivnikom, koji će svoje limite, kao i uvijek, nadoknaditi agresivnošću i brutalnom energijom.
Jbga. Da je poslao Dobrića i Jankovića na teren, imao bi makar opravdanje da im je dao šansu da se oprobaju u ključnim trenucima, da vidi kako reaguju na pritisak moranja u nekom meču. Ovako je išo ziheraški i dobio duplo golo...
Uglavnom, mišljenja sam i dalje, da ima znanja i dovoljno kvalitetan tim, da izgura glavni cilj za ovu sezonu - osvajanje ABA lige.
_________________
"Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Njemu odbrana nije najjasniji dio ove igre.
