Legenda italijanskog i svjetskog fudbala ide u penziju.
Citiraj:
Prst sudbine je odlučio da igra za Milan, a ne za Inter. Jedna od posljednjih živućih legendi ove nedjelje ide u nogometnu povijest.
Godine 1985 rodio se Cristiano Ronaldo. Te je godine svoju prvu utakmicu u dresu Milana odigrao Paolo Maldini - jedna od posljednjih aktivnih nogometnih legendi. Nedjelja 24.05.2009. ući će u nogometnu povijest. Ikona talijanskog, ali i svjetskog nogometa Paolo Maldini će odigrati posljednju utakmicu na San Siru.
Čovjek kojega, bez obzira na crveno-crnu vjeru, voli i poštuje svaki nogometni zaljubljenik, pa i oni crno-plave ili crno-bijele „vjeroispovijesti". Do te mjere da su talijanski navijači predložili savezu da 31.05.2009. kada se bude odigravalo posljednje ovogodišnje kolo Serie A, utakmice pauziraju na 5 minuta u trenutku odlaska sa terena ove legende, kako bi svaki stadion pozdravio odlazak ove nogometne ikone u nogometnu povijest.
Dres sa brojem 3 ide u mirovinu, osim ako Maldinijev sin nekad zaigra za Milan
O Paolu Maldiniju se već dosta toga poznaje. Ezordirao u Serie A 20.01.1985. protiv Udinesea u dresu Milana, a sve ostalo je povijest. Cijelu karijeru proveo je u dresu Milana. Međutim, malo njih zna da je malo nedostajalo da postane igrač vječnih crno plavih gradskih rivala. Kako je nedavno to otkrio u tv emisiji Rai-a „Domenica sportiva", odlučio je semafor na raskrsnici jedne milanske ulice.
„Otac me nikad nije tjerao ni na što. Jednostavno, znao je za moju strast prema nogometu i jednog jutra me upitao da li bi išao na nogometnu probu. Pristao sam i samo ušao u auto. Dok smo se vozili, otac me je ispitivao da li bi bio običan igrač, kako se to tada govorilo, ili bih bio golman. Često sam znao braniti u ulici i bio sam vrlo dobar.
Rekao sam da bih bio igrač. Onda me je otac upitao da li bi otišli do Interove škole ili Milanove. Kako sam bio neodlučan, odlučio je semafor. Crveno je gorilo u pravcu Interovih prostorija, a strelica za prostorije Milana je bila zelena." prepričao je Maldini priču koju su jutro nakon prenijeli svi talijanski mediji.
Otac Cesare i sin Paolo
Cijela njegova karijera kao da je bila vođena prstom sudbine koji je, kako on kaže, upravljao tim semaforom. Zbog njegove konstitucije i brzine, u mlađim kategorijama je igrao veznjaka, polušpicu, sve dok nije došao pod dirigentsku palicu Francesca Rocca koji ga je stavio na mjesto zadnjeg lijevog obrambenog, iako je bio dešnjak. Na tom mjestu je ostao 24 godine i upisao 900 profesionalnih utakmica, osvojio 5 naslova prvaka Europe, 7 naslova prvaka Italije itd.
Kad su ga upitali koji mu je naslov najdraži, uvijek malo zastane i kaže kako ne zna koji bi odabrao, ali zato kada ga pitaju koji mu je najveći sportski poraz, neće spomenuti niti Svjetsko prvenstvo 1994. u Americi i poraz od Brazila na penale, niti ispadanje u polufinalu u Italiji 1990., nego će spomenuti 2005. i onaj nenormalni poraz od Livepoola u Ateni u finalu Lige prvaka.
„Čim sam zabio onaj gol onako brzo, znao sam da će ono biti luda utakmica, ali toliko luda... I kada smo vodili 3-0, kao da sam imao nekakav osjećaj da će nešto krenuti po zlu. Nikada, apsolutno nikada neću to zaboraviti. Jedina mi je sreća što smo im se osvetili dvije godine nakon toga." - rekao je na ovu temu Paolo Maldini.
Na početku smo spomenuli Cristiana Ronalda, koji je rođen 1985., baš kada je Maldini odigrao prvu utakmicu u dresu Milana. Naime, kada su Ronalda upitali protiv koga mu je bilo najteže igrati, pogodite čije je ime prvo rekao, bez razmišljanja. Kad su isto upitali Maldinija, rekao je da mu je najteže bilo čuvati Diega Armanda Maradonu.
„Enigma! Jednostavno, njega je bilo nemoguće čuvati. Kad mislim da sam ga zaustavio i da me neće preći, on opali po golu i zabije."
Tajna njegove dugovječnosti je, kako on kaže, trening! Svaki trening on shvaća kao da je prvi. Bori se, trči, udara...Kad su ga pitali koji ga je trener najviše namučio rekao je Arrigo Sacchi.
„On je prije dolaska u Milan učio kako se tjelesno pripremala francuska legija stranaca. Doslovno je to sve prepisao i prilagodio nogometu. Možete misliti kakvi su to treninzi bili kada smo Franco Baresi i ja, nakon što na jednim pripremama od umora i bolova nismo mogli spavati, mislili otići do Berlusconia.
Pogotovo jer te sezone smo krenuli gubiti prve utakmice i mislili smo da je metoda Sacchi pogrešan. I baš kada smo bili skupili hrabrosti, krenuli smo sa pobjedama, te na kraju i osvojili Ligu prvaka.
Ove nedjelje protiv Rome, protiv svoga prijatelja Tottia, Paolo Maldini - Paolino odigrati će posljednju utakmicu na San Siru. Kako kaže, niti minimalno ne pomišlja postati trener. Ako ostane u nogometu, biti će to u nekom uredu u savezu ili slično. Njegov dres sa brojem 3 ide u mirovinu. Navodno, Berlusconi je rekao da ga može obući jedino Maldinijev sin, ukoliko jedan od njih zaigra za Milan.
Što reći na kraju, pa i od nas koji smo crno plave vjere, nego: capitano grazie!
Godine 1985 rodio se Cristiano Ronaldo. Te je godine svoju prvu utakmicu u dresu Milana odigrao Paolo Maldini - jedna od posljednjih aktivnih nogometnih legendi. Nedjelja 24.05.2009. ući će u nogometnu povijest. Ikona talijanskog, ali i svjetskog nogometa Paolo Maldini će odigrati posljednju utakmicu na San Siru.
Čovjek kojega, bez obzira na crveno-crnu vjeru, voli i poštuje svaki nogometni zaljubljenik, pa i oni crno-plave ili crno-bijele „vjeroispovijesti". Do te mjere da su talijanski navijači predložili savezu da 31.05.2009. kada se bude odigravalo posljednje ovogodišnje kolo Serie A, utakmice pauziraju na 5 minuta u trenutku odlaska sa terena ove legende, kako bi svaki stadion pozdravio odlazak ove nogometne ikone u nogometnu povijest.
Dres sa brojem 3 ide u mirovinu, osim ako Maldinijev sin nekad zaigra za Milan
O Paolu Maldiniju se već dosta toga poznaje. Ezordirao u Serie A 20.01.1985. protiv Udinesea u dresu Milana, a sve ostalo je povijest. Cijelu karijeru proveo je u dresu Milana. Međutim, malo njih zna da je malo nedostajalo da postane igrač vječnih crno plavih gradskih rivala. Kako je nedavno to otkrio u tv emisiji Rai-a „Domenica sportiva", odlučio je semafor na raskrsnici jedne milanske ulice.
„Otac me nikad nije tjerao ni na što. Jednostavno, znao je za moju strast prema nogometu i jednog jutra me upitao da li bi išao na nogometnu probu. Pristao sam i samo ušao u auto. Dok smo se vozili, otac me je ispitivao da li bi bio običan igrač, kako se to tada govorilo, ili bih bio golman. Često sam znao braniti u ulici i bio sam vrlo dobar.
Rekao sam da bih bio igrač. Onda me je otac upitao da li bi otišli do Interove škole ili Milanove. Kako sam bio neodlučan, odlučio je semafor. Crveno je gorilo u pravcu Interovih prostorija, a strelica za prostorije Milana je bila zelena." prepričao je Maldini priču koju su jutro nakon prenijeli svi talijanski mediji.
Otac Cesare i sin Paolo
Cijela njegova karijera kao da je bila vođena prstom sudbine koji je, kako on kaže, upravljao tim semaforom. Zbog njegove konstitucije i brzine, u mlađim kategorijama je igrao veznjaka, polušpicu, sve dok nije došao pod dirigentsku palicu Francesca Rocca koji ga je stavio na mjesto zadnjeg lijevog obrambenog, iako je bio dešnjak. Na tom mjestu je ostao 24 godine i upisao 900 profesionalnih utakmica, osvojio 5 naslova prvaka Europe, 7 naslova prvaka Italije itd.
Kad su ga upitali koji mu je naslov najdraži, uvijek malo zastane i kaže kako ne zna koji bi odabrao, ali zato kada ga pitaju koji mu je najveći sportski poraz, neće spomenuti niti Svjetsko prvenstvo 1994. u Americi i poraz od Brazila na penale, niti ispadanje u polufinalu u Italiji 1990., nego će spomenuti 2005. i onaj nenormalni poraz od Livepoola u Ateni u finalu Lige prvaka.
„Čim sam zabio onaj gol onako brzo, znao sam da će ono biti luda utakmica, ali toliko luda... I kada smo vodili 3-0, kao da sam imao nekakav osjećaj da će nešto krenuti po zlu. Nikada, apsolutno nikada neću to zaboraviti. Jedina mi je sreća što smo im se osvetili dvije godine nakon toga." - rekao je na ovu temu Paolo Maldini.
Na početku smo spomenuli Cristiana Ronalda, koji je rođen 1985., baš kada je Maldini odigrao prvu utakmicu u dresu Milana. Naime, kada su Ronalda upitali protiv koga mu je bilo najteže igrati, pogodite čije je ime prvo rekao, bez razmišljanja. Kad su isto upitali Maldinija, rekao je da mu je najteže bilo čuvati Diega Armanda Maradonu.
„Enigma! Jednostavno, njega je bilo nemoguće čuvati. Kad mislim da sam ga zaustavio i da me neće preći, on opali po golu i zabije."
Tajna njegove dugovječnosti je, kako on kaže, trening! Svaki trening on shvaća kao da je prvi. Bori se, trči, udara...Kad su ga pitali koji ga je trener najviše namučio rekao je Arrigo Sacchi.
„On je prije dolaska u Milan učio kako se tjelesno pripremala francuska legija stranaca. Doslovno je to sve prepisao i prilagodio nogometu. Možete misliti kakvi su to treninzi bili kada smo Franco Baresi i ja, nakon što na jednim pripremama od umora i bolova nismo mogli spavati, mislili otići do Berlusconia.
Pogotovo jer te sezone smo krenuli gubiti prve utakmice i mislili smo da je metoda Sacchi pogrešan. I baš kada smo bili skupili hrabrosti, krenuli smo sa pobjedama, te na kraju i osvojili Ligu prvaka.
Ove nedjelje protiv Rome, protiv svoga prijatelja Tottia, Paolo Maldini - Paolino odigrati će posljednju utakmicu na San Siru. Kako kaže, niti minimalno ne pomišlja postati trener. Ako ostane u nogometu, biti će to u nekom uredu u savezu ili slično. Njegov dres sa brojem 3 ide u mirovinu. Navodno, Berlusconi je rekao da ga može obući jedino Maldinijev sin, ukoliko jedan od njih zaigra za Milan.
Što reći na kraju, pa i od nas koji smo crno plave vjere, nego: capitano grazie!
