shakal je napisao:
Kineska grupa je vrh
Slučajno, kao i ruska za Svjetsko u fudbalu
Slučaj je čudo jedno, što može da potrefi... da sam Sergej Trifunović rekao bih da je domaćinski...
Litvanija - Kanada - Australija bi moglo biti guravo do samog kraja. Možda Viginsa nagovore CA?
Nama grupa treba poslužiti za uigravanje i nametanje autoriteta (naravno, ako budemo u bar 90% mogućem sastavu). Sa Španijom bi trebalo biti guravo, ali nije to više ona velesila sa plejadom vansesrijskih igrača, itekako se mogu tući, a ne znam koliko bi bezobrazno bilo reći, i trebaju. Ipak mi k'o neke medalje imamo sa posljednjih velikih takmičenja.
Što se sastava tiče, Bogdan i Beli su još malo gotovi, valjda će ih zaobići povrede u narednih mjesec dana. Od Jokare ne očekujem da ide predaleko u plejofu, tako da bi i tu trebali biti relativno mirni, a valjda i za Bobija, ako visina ne uzme danak. Srećom, minutaža mu je malena. OdavleN, Teo je siguran, samo da se ne ulijeni previše, a vidjelo se u kvalifikacijama sad da je mnogo željan igre, tako da smo tu na jednom dobrom, velikom konju zbog tog njegovog otkaza u NBA. On može i da podiže formu kroz utakmice, ima znanja kao ostatak reprezentacije zajedno pa može da se vadi. Onda, sve oči uprte u Jovića, koji će nam mnooogo trebati u organizaciji kao ispomoć Teu, naravno i kao vrstan defanzivac. Za Kaliniqa ne treba govoriti koliko znači i Feneru i nama na polju odbrane, energije i sveprisutnosti. Milutinov radikalno pojačanje u odnosu na Štimaru burazera mahača, pored 2-3 mrcine i jedan pokretan centar koji može izaći ne samo subotom uveče. Micić kad treba pouzdanija seljačka opcija, ide ga to konačno fino ove sezone, trojka pada kao nikad, samopouzdanje visoko, atletski dobar, i to može značiti kad se bude moralo ići iz svih oružja. Gudurić, ne znam, meni nekako osciluje, vidjećemo šta nosi sezona, opet kontam ako ima ozbiljnu ulogu u najboljem klubu Evrope, morao bi imati neku prednost u odnosu na vazda pouzdanog, ali vazda neiskorištenog Milosavljevića npr. Inače, šteta što Toma Nikolić više nije u sedlu, jer Milosavljević je brat bratu zaslužio ordenčinu za to koliko se kida u reprezentaciji svaki put. Lično volim njegov stil igre, inteligentan igrač sa mnogo mogućnosti u igri, jedino što nije baš toliko dobar da ih primjenjuje s velikim uspjehom na najvišem nivou, pa bi možda tu Gudurić bio korisniji kao neko ko će trojkom širiti, jer ta mjesta svejedno trebalo bi da ostanu za "specijalce". Ne znam šta je sa Nedovićem ove sezone, još jedna dobra Komanči opcija, nadam se da dobro igra gdje god da igra i da je spreman. Iz prikrajka gledati šta će biti sa Simanićem kao našom najpokretljivijom četvorkom, tzv. "modernom", prangija + atletika. Takvog nemamo na listi, treba nam, ali samo u formi i da nije negdje iza oblaka kako je znao biti do sada u karijeri. Možda sam zaboravio nekog od tih glavnih, ko ih šiša, neće ih zaboraviti ko treba, tj. Sale... a iz prikrajka mogu vrebati Dobrić kao apgrejd Simonovića (naravno, isto kao i u slučaju Simanića, ako izvuče sezonu) i možda Vanja Marinković kao jedna od najmekših srpskih ručica, ali nekako, nikako da "preklopi" i da kaže, OK, sad sam igrač. Vidjećemo.
U svakom slučaju, mislim da s punim pravom trebamo očekivati vrhunac ove generacije. Poklopilo se konačno zdravlje, godine... možemo biti BAŠ jaki. Pa u onom prvom Đorđevićevom sastavu, sjetite se samo, predviđanje javnosti je bilo da će četvrtfinale biti veliki uspjeh, toliko je povjerenja bilo u "imena". Ovo sad je neka druga priča skroz, ako od imena ispadne tim, znači preznojićemo i Amere.
Izvinjavam se na malo dužem pisaniju, kad god je košarkaška reprezentacija u pitanju, kad prilazi veliko takmičenje, hvata me euforija
Bilo je nekad iza fudbalsku, dok nisu počeli upropašavati, mislim da sam tu ladovina u principu od rastanka sa Radomirom i Antićem... a i naigrali smo se velikih takmičenja...