banjalukaforum.com

Priča o Mirjani Lučić-Baroni

Mirjana je zadnju pobjedu u glavnom ždrijebu AO ostvarila davne 1998. godine. Tada je u 1. kolu izbacila Rennae Stubbs prije poraza od sunarodnjakinje Ive Majoli. Nije išlo u pojedinačnoj konkurenciji, ali je zato osvojila Australian Open u parovima zajedno sa Martinom Hingis
U ovogodišnjem izdanju je stigla do četvrtfinala u obje konkurencije, u parovima je sinoć poražena ali ima priliku protiv Karoline Pliskove doći do svog drugog Grand Slam polufinala nakon Wimbledona 1999. godine.
Pobijedila je redom Qiang Wang, Agnieszku Radwansku, Mariu Sakkari i Jennifer Brady
Ovo je priča o Mirjani i njezinim počecima:
Te 1999. svi su čuli za djevojku visoku 180 cm, izrazite snage i hrabrosti koja je upravo pobijedila Francuskinju Nathalie Tauziat za ulazak u polufinale Wimbledona. Samo godinu dana nakon što je pobjegla iz rodne Hrvatske sa majkom i četvero braće i sestara zbog batina koje je dobijala cijelog života od oca Marinka.
Nije bila samo obećavajući talent, nego i sinonim za otpor i preživljavanje. A onda je praktički nestala sa Toura.
Što je bilo najteže u toj priči?
Financijski problemi koji su je ograničili na jedan turnir godišnje? Višak kilograma? Sudska parnica protiv IMG akademije, jedne od najvećih sila u današnjem sportu, koje je Mirjana optužila za korištenje lijekova, psihološke igre i razna podmetanja kako bi joj sabotirali karijeru? Ili možda činjenica da je dolazila iz razorenog doma i bila prisiljena uzdržavati višečlanu obitelj a još nije imala ni 18 godina?
Kompanija koja je Mariu Sharapovu učinila marketinškom boginjom i vjerojatno najpoznatijom sportašicom svijeta imala je slične planove i za Mirjanu. Ali onda su prestale pobjede i počele svadje, te nekada 32. na svijetu više nije imala ni broj pored imena u WTA računalu.
Mirjana je te 2006. izjavila: "Ono kroz što ja prolazim ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju. Nema ničeg goreg nego kada znaš da si zdrav i možeš igrati, a nemaš novca za put i trenera."
Goran Ivanišević je proveo neko vrijeme sa Mirjanom 1998. na Wimbledonu dok se skrivala od oca, i samo koji tjedan prije nego je sa obitelji pobjegla u SAD. Nikada nije vidio da ju je Marinko udario, ali svjedočio je konstantnom psihičkom maltretiranju:
"I kada je dobijala i kada je gubila nije bio sretan. Ustvari nikada nije bio sretan. Da je netko tako razgovarao sa mnom puknuo bih. Po mom mišljenju, to što je radio joj je uništilo život. O udaranju bih samo rekao da živimo u 21. stoljeću a ne u 1800-ima."
Kratko je zastao.
"Mislio sam da će u top 10 biti jako dugo."
Mirjana je osvojila juniorski Australian Open i US Open te uz Martinu Hingis i Jennifer Capriati postala tek 3. u open eri koja je osvojila Grand Slam sa 14 godina.
Već prvi tjedan kao profesionalka sa 15 godina je osvojila svoj premijerni WTA naslov u pojedinačnoj konkurenciji - Bol, Hrvatska. Pritom je svladala i jednu od najboljih tenisačica svijeta Amandu Coetzer. Ne samo to, godinu kasnije je i obranila naslov čime je postala najmladja u povijesti kojoj je to uspjelo.
Takodjer sa 15 godina u svom prvom WTA nastupu u parovima uz Martinu Hingis je 1998. osvojila seniorski Australian Open čime je još jednom postala najmladja u povijesti.
Bila bi to idilična budućnost da nije morala svaki dan strepiti od batina. Nasilje koje su proživljavali ona, majka Andjelka i ostali članovi obitelji je bilo brutalno. Mirjana je rekla da ju je otac prvi put udario kada je imala 5 i pol godina, zato jer je izgubila od djevojčice koja je bila 5 godina starija.
"Otac me opalio posred nosa. Krvarila sam po cijeloj kući. Ništa nisam shvaćala i bila sam u šoku. Nakon toga se nastavila ista priča, i to je trajalo dugo."
Rekla je da je otac, koji se nije izjasnio o optužbama za maltretiranje, imao običaj udarati ju teškom Timberland cipelom i to po glavi i ledjima kako bi ostali vidljivi tragovi.
"Ponekad me glava toliko boljela da se nisam mogla češljati po tjedan dana. I stalno je bacao rekete i trofeje."
Jedan od najgorih trenutaka se dogodio kada je imala 14 godina, nakon juniorskog turnira u Milanu na zemlji. Mirjana je na treningu nezgodno pala te pritom razderala svoja koljena i glavu. Ozljede nisu bile bezazlene pa su joj liječnici savjetovali da preskoči turnir. Ona je ipak zaigrala i na kraju izgubila u polufinalu. Zajedno s ocem se poslije autom odvezla u stan u Zagrebu, nekoliko sati udaljen od kuće u Makarskoj. Ušli su unutra, otac - inače bivši olimpijac - ju je primio, bacio u kadu i 40 minuta bez prestanka udarao cipelom. Kada je završio dao joj je novac i rekao: "Izadji van i kupi si sladoled".
"To sam i napravila" - kaže Lučić
Ona i njezina sestra Ana su rekle da policija nikada nije intervenirala jer je otac hrvatski moćnik, bogat i dobro povezan. Prijatelji i susjedi nisu reagirali jer nisu ni znali kakvo je pravo stanje.
Onda, početkom ljeta 1998. dogodilo nešto što je za Mirjanu bilo prekretnica.
Samo koji dan prije početka Wimbledona, izbila je žestoka svadja. Otac se derao i prijetio da će ubiti majku, a tada je Mirjana pukla i iz svega glasa rekla "Nikada više!"
Počela je psovati sve što joj je tada palo na pamet a nakon toga sa majkom pobjegla iz stana i otišla Ivaniševiću. Ispričala mu je što se dogodilo i on je inzistirao da ostanu s njim - tri dana odmora koja su joj bila prijeko potrebna.
"Goran mi je spasio život." - kaže Mirjana. Tada je stigla do 3. kola na Wimbledonu i do finala mješovitih parova.
Ali najvažniji trenutak tog ljeta 1998. se dogodio 4. srpnja. Andjelka Lučić se sa svoje petero djece u 2:30 ujutro iskrala iz hotelske sobe u Zagrebu, uskočila u auto i pobjegla na selo. Tamo su ostali 19 dana dok im nije odobren politički azil, a za to je bio zadužen bivši senator Alphonse D'Amato. Lučić je zbog toga propustila važan Fed Cup susret, a njezin nestanak je dospio na naslovnice novina. 23. srpnja su otišli na aerodrom u Zagrebu gdje su bili muškarci s oružjem. Sigurno su otišli "preko bare".
"Izgledalo je kao scena iz filma o Jamesu Bondu, samo što se odigralo u našem životu." - kaže Mirjana.
Rekla je kako joj je otac uzeo sav novac osim 23 000 dolara koje je zaradila od turnira. Stalno je ponavljao kako će joj uništiti karijeru i natjerati ju da mu se vrati puzajući na koljenima. Nakon što je stigla u SAD, Lučić je posjetila liječnika koji joj je dijagnosticirao PTSP.
Krajem 1998. počinje suradnja, ali i borba sa IMG akademijom. Brojne tužbe i protutužbe. IMG je prvo tražio povrat uloženih 83 000 dolara i ukinuli su joj pravo na smještaj, a Mirjana je odgovorila da je to financijski preveliko opterećenje.
Takodjer, tvrdila je da se agent Gavin Forbes udružio s njenim ocem Marinkom kako bi uništio njezinu karijeru zbog napuštanja Hrvatske. Pojavile su se i tvrdnje da je postojao dogovor ako Forbes "pomogne" oko Mirjane da će Marinko Lučić zauzvrat slati talente iz Hrvatske na akademiju. Obojica su to opovrgnuli.
Njezin odvjetnik Kevin Ambler je podnio prijavu na zahtjev Mirjane i zbog slanja psihijatru koji joj je davao antidepresiv Willbutrin protiv njezine volje, a Mirjana je izjavila kako se osjećala letargično i "fuzzy" kako bi se reklo u Americi.
"Vjerujemo da su psihološki, financijski, fizički i emocionalno radili sve kako bi minirali njezinu karijeru. Kada ste gigant kao IMG i želite srušiti tenisača, postoji više načina kako to i napraviti."
Ambler je bio uvjeren kako šteta počinjena na račun karijere Lučić prelazi 10 milijuna dolara. Prema službenim dokumentima, IMG joj je pristupio 1998. tokom US Opena dok ju je zastupala konkurentska agencija Advantage International. Već spomenuti Gavin Forbes, jedan od najutjecajnijih agenata u to doba je obećao njoj i majci peterostruko više novca od trenutnih 350 000 dolara koje je imala ugovorom sa Princeom i Filom. Drugi agent IMG-a David Egdes i pokojni Mark McCormack, osnivač i predsjednik kompanije su joj obećali odvjetnika koji će ju "izvući" iz ugovora sa Advantageom.
U prosincu 1998., tri mjeseca prije njezinog 17. rodjendana, Lučić je potpisala 4-godišnji ugovor sa IMG akademijom. Mirjana je izjavila na sudu kako joj je agent Forbes rekao da Nike nudi 3-godišnji ugovor uz 300-330 tisuća dolara po sezoni nakon polufinala Wimbledona. Mirjana je htjela potpisati, ali joj je Forbes savjetovao da može to "podebljati" na 500 000 ako ubaci u dogovor i nekoliko juniora. Nike je na kraju povukao ponudu, a Forbes je proširio priču kako je Mirjana "imala nerealna očekivanja i tražila čak milijun dolara" . IMG je opovrgnuo sve njezine navode.
Oni su u svojoj tužbi tražili 83 000 dolara na koje je Mirjana navodno pristala, a ona kaže kako joj je rečeno da te novce neće morati vraćati. Isto tako kaže da su ju stalno pritiskali da potpisuje neke papire iako nije znala dobro engleski jezik, a i odvjetnik kojeg joj je dodijelila akademija ju je tjerao da potpisuje dokumente koje nije detaljno pregledala.
Od akademije je dobila trogodišnji ugovor sa Headom vrijedan 145 000 dolara (Head je to raskinuo preko klauzule koja zahtijeva minimalan broj nastupa na turnirima) i 40 000 dolara za video igru.
Zbog nedostatka novca, sestra Ana je ugovorila po 50 000 dolara idućih pet godina od investicijskog bankara iz Teksasa da pokrije troškove putovanja i trenera. Ugovor je propao, navodno jer je Gabriel Jaramillo, direktor tenisa na akademiji nazvao tog bankara i rekao mu "kako Mirjana jako loše raspolaže svojim novcem" i time ga odvukao od ulaganja što je za Mirjanu još jedan dokaz kako su radili protiv nje. Bankar Aaron Webster, koji je i sam igrao tenis na koledžu, je priznao da je htio posuditi ali ga je taj direktor razuvjerio. IMG je to objasnio tako da je Lučić sa svojim agentima bezuspješno pronalazila sponzorstva zbog loše igre, ozljeda i nemogućnosti da osvoji turnir.
Harold Solomon, bivši trener Capriati, je 2000. kratko radio sa Mirjanom. Ona nije imala novca da mu plati putovanje.
"Uvijek je imala igru, ali ne i konstantu. Nisam je mogao dovesti u optimalnu fizičku spremu i to je bio veliki problem."
Od 2000. počinje pad renkinga, što zbog ozljeda što zbog problema sa selidbom i ocem, a kao posljedica stresa pojavio se i višak kilograma.
Bilo je to jako teško razdoblje, jer nije imala novac za trenera, putovanja, turnire pa čak nije imala ni automobil. Polako se kroz niže turnire vraćala i slobodno možemo reći uspjela, iako je već u 32. godini.
2011. su se ona i Daniele Baroni vjenčali i trenutno živi u Tampi. Nakon svih uspona i padova sada igra na US Openu i protiv Halep je ostvarila kako kaže, najveću pobjedu karijere.
Goran Ivanišević je rekao:" Da bi uspio u takvom povratku, osim volje trebaš imati sreće i pomoć odozgora. ali ako itko zaslužuje svu pomoć i sreću ovog svijeta onda je to Mirjana."

Priča o Mirjani Lučić-Baroni

Mirjana je zadnju pobjedu u glavnom ždrijebu AO ostvarila davne 1998. godine. Tada je u 1. kolu izbacila Rennae Stubbs prije poraza od sunarodnjakinje Ive Majoli. Nije išlo u pojedinačnoj konkurenciji, ali je zato osvojila Australian Open u parovima zajedno sa Martinom Hingis
U ovogodišnjem izdanju je stigla do četvrtfinala u obje konkurencije, u parovima je sinoć poražena ali ima priliku protiv Karoline Pliskove doći do svog drugog Grand Slam polufinala nakon Wimbledona 1999. godine.
Pobijedila je redom Qiang Wang, Agnieszku Radwansku, Mariu Sakkari i Jennifer Brady
Ovo je priča o Mirjani i njezinim počecima:
Te 1999. svi su čuli za djevojku visoku 180 cm, izrazite snage i hrabrosti koja je upravo pobijedila Francuskinju Nathalie Tauziat za ulazak u polufinale Wimbledona. Samo godinu dana nakon što je pobjegla iz rodne Hrvatske sa majkom i četvero braće i sestara zbog batina koje je dobijala cijelog života od oca Marinka.
Nije bila samo obećavajući talent, nego i sinonim za otpor i preživljavanje. A onda je praktički nestala sa Toura.
Što je bilo najteže u toj priči?
Financijski problemi koji su je ograničili na jedan turnir godišnje? Višak kilograma? Sudska parnica protiv IMG akademije, jedne od najvećih sila u današnjem sportu, koje je Mirjana optužila za korištenje lijekova, psihološke igre i razna podmetanja kako bi joj sabotirali karijeru? Ili možda činjenica da je dolazila iz razorenog doma i bila prisiljena uzdržavati višečlanu obitelj a još nije imala ni 18 godina?
Kompanija koja je Mariu Sharapovu učinila marketinškom boginjom i vjerojatno najpoznatijom sportašicom svijeta imala je slične planove i za Mirjanu. Ali onda su prestale pobjede i počele svadje, te nekada 32. na svijetu više nije imala ni broj pored imena u WTA računalu.
Mirjana je te 2006. izjavila: "Ono kroz što ja prolazim ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju. Nema ničeg goreg nego kada znaš da si zdrav i možeš igrati, a nemaš novca za put i trenera."
Goran Ivanišević je proveo neko vrijeme sa Mirjanom 1998. na Wimbledonu dok se skrivala od oca, i samo koji tjedan prije nego je sa obitelji pobjegla u SAD. Nikada nije vidio da ju je Marinko udario, ali svjedočio je konstantnom psihičkom maltretiranju:
"I kada je dobijala i kada je gubila nije bio sretan. Ustvari nikada nije bio sretan. Da je netko tako razgovarao sa mnom puknuo bih. Po mom mišljenju, to što je radio joj je uništilo život. O udaranju bih samo rekao da živimo u 21. stoljeću a ne u 1800-ima."
Kratko je zastao.
"Mislio sam da će u top 10 biti jako dugo."
Mirjana je osvojila juniorski Australian Open i US Open te uz Martinu Hingis i Jennifer Capriati postala tek 3. u open eri koja je osvojila Grand Slam sa 14 godina.
Već prvi tjedan kao profesionalka sa 15 godina je osvojila svoj premijerni WTA naslov u pojedinačnoj konkurenciji - Bol, Hrvatska. Pritom je svladala i jednu od najboljih tenisačica svijeta Amandu Coetzer. Ne samo to, godinu kasnije je i obranila naslov čime je postala najmladja u povijesti kojoj je to uspjelo.
Takodjer sa 15 godina u svom prvom WTA nastupu u parovima uz Martinu Hingis je 1998. osvojila seniorski Australian Open čime je još jednom postala najmladja u povijesti.
Bila bi to idilična budućnost da nije morala svaki dan strepiti od batina. Nasilje koje su proživljavali ona, majka Andjelka i ostali članovi obitelji je bilo brutalno. Mirjana je rekla da ju je otac prvi put udario kada je imala 5 i pol godina, zato jer je izgubila od djevojčice koja je bila 5 godina starija.
"Otac me opalio posred nosa. Krvarila sam po cijeloj kući. Ništa nisam shvaćala i bila sam u šoku. Nakon toga se nastavila ista priča, i to je trajalo dugo."
Rekla je da je otac, koji se nije izjasnio o optužbama za maltretiranje, imao običaj udarati ju teškom Timberland cipelom i to po glavi i ledjima kako bi ostali vidljivi tragovi.
"Ponekad me glava toliko boljela da se nisam mogla češljati po tjedan dana. I stalno je bacao rekete i trofeje."
Jedan od najgorih trenutaka se dogodio kada je imala 14 godina, nakon juniorskog turnira u Milanu na zemlji. Mirjana je na treningu nezgodno pala te pritom razderala svoja koljena i glavu. Ozljede nisu bile bezazlene pa su joj liječnici savjetovali da preskoči turnir. Ona je ipak zaigrala i na kraju izgubila u polufinalu. Zajedno s ocem se poslije autom odvezla u stan u Zagrebu, nekoliko sati udaljen od kuće u Makarskoj. Ušli su unutra, otac - inače bivši olimpijac - ju je primio, bacio u kadu i 40 minuta bez prestanka udarao cipelom. Kada je završio dao joj je novac i rekao: "Izadji van i kupi si sladoled".
"To sam i napravila" - kaže Lučić
Ona i njezina sestra Ana su rekle da policija nikada nije intervenirala jer je otac hrvatski moćnik, bogat i dobro povezan. Prijatelji i susjedi nisu reagirali jer nisu ni znali kakvo je pravo stanje.
Onda, početkom ljeta 1998. dogodilo nešto što je za Mirjanu bilo prekretnica.
Samo koji dan prije početka Wimbledona, izbila je žestoka svadja. Otac se derao i prijetio da će ubiti majku, a tada je Mirjana pukla i iz svega glasa rekla "Nikada više!"
Počela je psovati sve što joj je tada palo na pamet a nakon toga sa majkom pobjegla iz stana i otišla Ivaniševiću. Ispričala mu je što se dogodilo i on je inzistirao da ostanu s njim - tri dana odmora koja su joj bila prijeko potrebna.
"Goran mi je spasio život." - kaže Mirjana. Tada je stigla do 3. kola na Wimbledonu i do finala mješovitih parova.
Ali najvažniji trenutak tog ljeta 1998. se dogodio 4. srpnja. Andjelka Lučić se sa svoje petero djece u 2:30 ujutro iskrala iz hotelske sobe u Zagrebu, uskočila u auto i pobjegla na selo. Tamo su ostali 19 dana dok im nije odobren politički azil, a za to je bio zadužen bivši senator Alphonse D'Amato. Lučić je zbog toga propustila važan Fed Cup susret, a njezin nestanak je dospio na naslovnice novina. 23. srpnja su otišli na aerodrom u Zagrebu gdje su bili muškarci s oružjem. Sigurno su otišli "preko bare".
"Izgledalo je kao scena iz filma o Jamesu Bondu, samo što se odigralo u našem životu." - kaže Mirjana.
Rekla je kako joj je otac uzeo sav novac osim 23 000 dolara koje je zaradila od turnira. Stalno je ponavljao kako će joj uništiti karijeru i natjerati ju da mu se vrati puzajući na koljenima. Nakon što je stigla u SAD, Lučić je posjetila liječnika koji joj je dijagnosticirao PTSP.
Krajem 1998. počinje suradnja, ali i borba sa IMG akademijom. Brojne tužbe i protutužbe. IMG je prvo tražio povrat uloženih 83 000 dolara i ukinuli su joj pravo na smještaj, a Mirjana je odgovorila da je to financijski preveliko opterećenje.
Takodjer, tvrdila je da se agent Gavin Forbes udružio s njenim ocem Marinkom kako bi uništio njezinu karijeru zbog napuštanja Hrvatske. Pojavile su se i tvrdnje da je postojao dogovor ako Forbes "pomogne" oko Mirjane da će Marinko Lučić zauzvrat slati talente iz Hrvatske na akademiju. Obojica su to opovrgnuli.
Njezin odvjetnik Kevin Ambler je podnio prijavu na zahtjev Mirjane i zbog slanja psihijatru koji joj je davao antidepresiv Willbutrin protiv njezine volje, a Mirjana je izjavila kako se osjećala letargično i "fuzzy" kako bi se reklo u Americi.
"Vjerujemo da su psihološki, financijski, fizički i emocionalno radili sve kako bi minirali njezinu karijeru. Kada ste gigant kao IMG i želite srušiti tenisača, postoji više načina kako to i napraviti."
Ambler je bio uvjeren kako šteta počinjena na račun karijere Lučić prelazi 10 milijuna dolara. Prema službenim dokumentima, IMG joj je pristupio 1998. tokom US Opena dok ju je zastupala konkurentska agencija Advantage International. Već spomenuti Gavin Forbes, jedan od najutjecajnijih agenata u to doba je obećao njoj i majci peterostruko više novca od trenutnih 350 000 dolara koje je imala ugovorom sa Princeom i Filom. Drugi agent IMG-a David Egdes i pokojni Mark McCormack, osnivač i predsjednik kompanije su joj obećali odvjetnika koji će ju "izvući" iz ugovora sa Advantageom.
U prosincu 1998., tri mjeseca prije njezinog 17. rodjendana, Lučić je potpisala 4-godišnji ugovor sa IMG akademijom. Mirjana je izjavila na sudu kako joj je agent Forbes rekao da Nike nudi 3-godišnji ugovor uz 300-330 tisuća dolara po sezoni nakon polufinala Wimbledona. Mirjana je htjela potpisati, ali joj je Forbes savjetovao da može to "podebljati" na 500 000 ako ubaci u dogovor i nekoliko juniora. Nike je na kraju povukao ponudu, a Forbes je proširio priču kako je Mirjana "imala nerealna očekivanja i tražila čak milijun dolara" . IMG je opovrgnuo sve njezine navode.
Oni su u svojoj tužbi tražili 83 000 dolara na koje je Mirjana navodno pristala, a ona kaže kako joj je rečeno da te novce neće morati vraćati. Isto tako kaže da su ju stalno pritiskali da potpisuje neke papire iako nije znala dobro engleski jezik, a i odvjetnik kojeg joj je dodijelila akademija ju je tjerao da potpisuje dokumente koje nije detaljno pregledala.
Od akademije je dobila trogodišnji ugovor sa Headom vrijedan 145 000 dolara (Head je to raskinuo preko klauzule koja zahtijeva minimalan broj nastupa na turnirima) i 40 000 dolara za video igru.
Zbog nedostatka novca, sestra Ana je ugovorila po 50 000 dolara idućih pet godina od investicijskog bankara iz Teksasa da pokrije troškove putovanja i trenera. Ugovor je propao, navodno jer je Gabriel Jaramillo, direktor tenisa na akademiji nazvao tog bankara i rekao mu "kako Mirjana jako loše raspolaže svojim novcem" i time ga odvukao od ulaganja što je za Mirjanu još jedan dokaz kako su radili protiv nje. Bankar Aaron Webster, koji je i sam igrao tenis na koledžu, je priznao da je htio posuditi ali ga je taj direktor razuvjerio. IMG je to objasnio tako da je Lučić sa svojim agentima bezuspješno pronalazila sponzorstva zbog loše igre, ozljeda i nemogućnosti da osvoji turnir.
Harold Solomon, bivši trener Capriati, je 2000. kratko radio sa Mirjanom. Ona nije imala novca da mu plati putovanje.
"Uvijek je imala igru, ali ne i konstantu. Nisam je mogao dovesti u optimalnu fizičku spremu i to je bio veliki problem."
Od 2000. počinje pad renkinga, što zbog ozljeda što zbog problema sa selidbom i ocem, a kao posljedica stresa pojavio se i višak kilograma.
Bilo je to jako teško razdoblje, jer nije imala novac za trenera, putovanja, turnire pa čak nije imala ni automobil. Polako se kroz niže turnire vraćala i slobodno možemo reći uspjela, iako je već u 32. godini.
2011. su se ona i Daniele Baroni vjenčali i trenutno živi u Tampi. Nakon svih uspona i padova sada igra na US Openu i protiv Halep je ostvarila kako kaže, najveću pobjedu karijere.
Goran Ivanišević je rekao:" Da bi uspio u takvom povratku, osim volje trebaš imati sreće i pomoć odozgora. ali ako itko zaslužuje svu pomoć i sreću ovog svijeta onda je to Mirjana."