Citiraj:
- Smješteni smo u jednom od najboljih hotela, hrana je odlična, usluga savršena, imamo Danila koji nam puno pomaže, dobili smo prve dvije utakmice i sve je jako dobro.
U Banjaluci su se postarali i za vođu koji priča danski (Danilo Vraneš), na sve se mislilo, a Danci to itekako cijene.
- Ne govorim o igračima nego o svemu okolo, sve je savršeno, osim dugog, dugog, puta od Sarajeva. Sada nam je drago što smo tu, hotel je prelijep, dolaze nas stalno pitati što bi za večeru, ručak, gotovo kao da smo doma. To nismo očekivali na putu ovamo. Daleko bolje od onog što je bilo prošle godine u Turskoj – nadovezao se pomoćni trener Torben Petersen.
Atmosfera ih je posebno dirnula…
- Išli smo gledati Srbiju, pustili smo dečke da ostanu prvi dio i govorili su: „Ne možete nas sada voditi, moramo gledati drugi dio“. Obećali smo im, u srijedu mogu gledati cijeli meč. Žele osjetiti atmosferu, bilo je jako puno ljudi, dvorana je rukometna i izgleda sjajno – kaže Sabroe.
Čuli smo da u Danskoj Mors i Aalborg imaju dobru podršku…
- Ništa se ne može usporediti s ovim. Dečki su bili fascinirani i raduju se utakmici protiv Srbije, bit će im to iskustvo za cijeli život.
Tako su gosti doživjeli Banjaluku izvan Borika i samog parketa, a mi ćemo samo dodati da gledatelja ima i na drugim utakmicama. Ljubav prema rukometu nikad nije bila sporna, pohvalno je vidjeti ispunjene stolice na meču Danaca i Francuza. navijanje za simpatičnu Angolu ili 84-godišnjeg liječnika Rusije Romana Zubova koji brine o ruskim klincima. Banjaluka ima i jedan veliki problem. Što s onih oko 1.500 ljudi koji su ostali ispred dvorane? Ali to su slatke brige koje potvrđuju ispravnost odluke da se ova skupina igra u rukometnom gradu…