Citiraj:
Kada je ušao u Humsku, pre tačno godinu dana, Ostoja Mijailović zatekao je dug od 7,1 milion evra, a svi košarkaši su imali odrešene ruke da odu. Danas, iako klub trenutno ima četiri vezana poraza, pred večerašnji spektakl u Štark areni protiv Zadra (21.00, Arena sport 1) čelnik Partizana gleda u svetlu budućnost.
Na šta mislite kada kažete da Partizan ne bi postojao danas da niste promenili kurs?
– Godina iza nas je bila veoma teška. Kad smo došli, zatekli smo 7,1 milion evra duga. Menadžerskim poslovanjem smo ga sveli na 3,8 miliona, a do nove godine trebalo bi da padne ispod tri miliona. Svi igrači mogli su da idu posle 60 dana kašnjenja plata, a bili smo u blokadi 72 dana. Da smo ostavili sve po starom, ne bismo imali nijednog igrača, dugovi bi se gomilali i praktično bismo se ugasili – rekao je Mijailović za Srpski telegraf.
Ko je kriv za takvo stanje?
– Pojedinci su se hvalili titulama i bili veliki pred navijačima. A onda mi danas plaćamo njihove titule kroz reprograme koje su nam ostavili. Trofeji su deo naše istorije i ponosimo se njima, ali kako da osvajamo nove kad još uvek plaćamo stare? Zamislite šta bismo mogli da nam 40 odsto budžeta ne odlazi na dugovanja, pa nam u klubu ostane samo 1,8 miliona evra godišnje. Mogao sam da ostavim dug, podignem nov kredit, ubacim četiri-pet miliona evra u ekipu, osvajam trofeje i igram Evroligu, a da požar gasi neko iza mene. Pod uslovom da klub do tada preživi. Umesto toga, odlučili smo se da sačuvamo ugled i istoriju. Kad budemo na nuli, moći ćemo da pričamo o vrhunskim rezultatima, o dominantnom timu i Evroligi.
Da li ovo govorite samo o periodu Predraga Danilovića ili i ljudima pre njega?
– Bilo je to i pre Saše. Jurili su trofeje, a o budućnosti niko nije razmišljao. Danilović je mnogo toga dao Partizanu, srpskoj košarci i sada dobro vodi Košarkaški savez. Međutim, sramota je šta su drugi ljudi radili u Partizanu mimo njega, a tokom njegove vladavine, pa i šta su radili oni pre njega. U mom slučaju nema niko iznad mene, ja sam odgovoran navijačima. A godinu dana se nisam obratio za pomoć državi.
Ipak, Partizan dobija pomoć?
– Država je, kao i sponzori, prepoznala da će svaki uložen dinar biti adekvatno potrošen, da neće biti ukraden. Imam informaciju da će nam pomoći i sa trening centrom. Sad tražimo lokaciju i projektante, nadam se da ćemo ga dobiti za dve-tri godine.
Kada su u pitanju dugovanja, ne možemo, a da se ne dotaknemo Duška Vujoševića. Kakva je situacija po tom pitanju?
– Dug prema njemu je na osnovu BAT presude bio 116.000 evra i isplaćen je u potpunosti. Samo ne vidim da je to neko istakao, a pričalo se i pisalo na sva zvona ako bi jedna rata zakasnila nekoliko dana. Mi smo izmirili sve obaveze proistekle iz tuđih grešaka i nemamo BAT za vratom.
Vratimo se u sadašnjost, Partizan je ovih dana ponovo u žiži zbog slučaja Janković?
– Za mene je normalna stvar prelazak igrača između Crvene zvezde i Partizana jer su oni profesionalci i od toga žive. Nije problem da neko ode od nas kad mu istekne ugovor ili kada pogrešimo, pa se on prekine. Svako nek radi svoj posao, ali mi njihove greške nećemo da plaćamo. Sad je Janković tu i pustimo dečka da igra košarku.
I pored ovog sukoba, čini se da su odnosi sa Zvezdom znatno bolji nego ranije?
– Nemam ja vremena za gluposti i da pišem saopštenja kao što su neki radili. Mislim da ni u Zvezdi nisu neprijateljski nastrojeni. Moramo zajedno da radimo u interesu srpske košarke, za koju smatram da je pala u odnosu na prethodni period. To je naša obaveza kao dva velika kluba, a ne da ratujemo.
Pominjete srpsku košarku, kakav je vaš odnos prema igranju za reprezentaciju?
– Žao mi je kad vidim da reprezentacija nije sačinjena od najboljih igrača. Dovoljno su zaradili, imaju dobre ugovore, a to im je država indirektno omogućila. Neko je dobio stipendiju, neko Partizan i Zvezdu da se razviju i dobro proda. Svako od njih je dužan da vrati svoj dug državi, a to najbolje može odazivanjem selektoru Đorđeviću.