|
Urugvaj ubi puru u domaćinima... Forlan je u životnoj formi... Prvenstvo ostaje očaj do bola. Nisam gledao dosadnije, a pamćenje me služi od 1990. što će reći da mi je ovo šesto po redu. Brazil je 1994. hrpu utakmica dobijao sa po 1:0 ili na malo golova, ali su igrali, da je i to bilo uživanje da se gleda.
Sad ne da se daje malo golova, nego se niko i ne usuđuje da napadne. Utakmica Obala Slonovača - Portugal, u koju sam ja nekako polagao nade, prava je ilustracija. Ličila je na partiju šaha u prvom poluvremenu. Niko se maltene i ne pomjera na terenu, svi čuvaju prostor i imaginarni protivnički napad. Erikson ostavio na klupi Keitu i Drogbu, onaj baksuz Simaa. I šta onda čovjek da očekuje od takvog šampionata. Najbolji utisak u prvom kolu ostave Nijemci bez prvog igrača i kreatora igre, Južna i Sjeverna Koreja. Reprezentacije kojima igra nikada nije bila u prvom planu, već taktika, fizička sprema i nevjerovatna mentalna snaga.
Uglavnom, jedna riječ - loše. Ja se još nadam, da može da bude bolje, ali teško. Njegovo veličanstvo rezultat, stavljen je u prvi plan i niko ne bira sredstva da do njega dođe, a onda tu fudbala nema previše... A da može i jedno i drugo, pokazali su recimo Nijemci prije četiri godine, Španci prije dvije. Igralo se na gol više...
Nije taktike zanemarena, ali se davala prednost igri, a rezultati nisu izostali.
Pa i Hidink je recimo veliki taktičar i majstor, pa je Rusija na EP, igrala lijep, dopadljivi i efikasan fudbal. O Holandiji 1998. i da ne pričam.
Problem je što većina trenera, ne razmišlja o tome, već čini ono što je jednostavnije...
Bunkerom protiv bunkera i vrebaj kiks protivnika... Napad je posljednja opcija. Sve sami vrsni taktičari koji od selekcija sa raskošnim napadačkim potencijalom, prave paradu drvne građe po terenu. Erikson, Maradona, Domenek, Keirož, Dunga i ostali... Sve moj do mojega...
_________________
"Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
