Postalo mi je muka od ovog svega, što se dešava oko Zvezde, ali moram... U drugoj utakmici koju su fudbaleri Crvene Zvezde, odigrali na Kipru, u okviru druge faze zimskih priprema, nekako su uspjeli da sačuvaju obraz i izvuku remi 3:3, protiv rumunskog
drugoligaša Arđeša. U prethodnoj utakmici, remizirali su sa južnokorejskim timom Geongnamom, bez golova 0:0.
U utakmici sa Rumunima, Zvezda je gubila sa 2:0 i 3:1, ali je na kraju sa devetoricom igrača na terenu, pošto su Trajković i Đorđević isključeni (u prijateljskoj utakmici) uspjela da izvuče nerješen rezultat. Strijelci za Zvezdu su bili Burzanović (2 puta) i vječito osporavani i pljuvani Barkos, koji je na ovim pripremama najbolji strijelac tima. Kao ilustraciju, nemoći, amaterizma i neznanja, koje demonstriraju i trener i igrači, treba da posluži i ovo...
Citiraj:
Kako prenose "Večernje novosti", štoper Zvezde Vladimir Đorđević dobio je crveni karton prilikom prvog penala dosuđenog za tim iz Rumunije, da bi se dva minuta kasnije vratio na teren u dresu Đorđa Tutorića!
Jeste, to je ozbiljan klub, bivši prvak Evrope i svijeta i aktuelni šampion Srbije, mada posljednji podatak malo koga zanima.
Treba se suočiti sa gorkom realnošću, ali prije toga sagledati činjenice. Dugo i pompezno najavljivani, novi pravac u klupskom poslovanju, od strane novog rukovodstva, nestao je kao mjehur od sapunice, onog trenutka, kada je rječitost trebalo zamijeniti djelima, a obećanja pretvoriti u ispunjenja. Prelazni rok, prošao je u dovođenju trojice igrača, od kojih su dvojica opet u rukama mafijaša, koji se izdaju za menadžere, dok je treći neprovjereni i relativno nepoznati Makedonac Tričkovski. Od najavljneih velikih sredstava za pojačanja, nije kupljeno maltene ništa, a ono vrijedno u timu, prodano je u bescjenje, poput Moline, koji je otišao za smiješnih milion eura. Sve se svelo na priče, mazanje očiju javnosti i navodno baraanje milionskim ciframa, dok je stvarnost malo drugačija i izgleda prilično surova...
Toplica Spasojević, "uspješni privrednik" i još jedan u nizu onih, koji su, razbacujući se frazom "napravićemo Evropsku Zvezdu", došli u poziciju da tako nešto naprave, za svo vrijeme svog predsjednikovanja, nije uradio ništa. Od njegovog dolaska, od jednog čovjeka zavisi sve, ali to nije Spasojević, niti bilo ko iz uprave, već sin gazde Srbije lično, Marko Mišković. Od njega sve polazi, on daje pare, on se pita za transfere, a bivše legende kluba, koje sada obitavaju na važnijim funkcijama u klubu, samo paradiraju unaokolo u skupim odjelima, i daju besmislne izjave za novinare, kako bi se u javnosti stvorila slika da se u tom klubu sve radi, a da hijerarhija klupskog menadžementa, nije narušena. A predsjednik? Predsjednik je tu samo u prolazu, jer je gazdama Srbije, neophodan prethodnik, koji će da utaba stazu, kojom će poslije trijumfalno da umaršira spasilac na bijelom (ili crveno bijelom) konju. Za spas Zvezde, za spas Srbije... Prevedeno sa tog alegorijskog izražavanja, Toplica Spasojević je tu da se pobrine da niko ne zasmeta Miškovićima, dok obaraju vrijednost najboljeg srpskog kluba, kako bi ga poslije preuzeli za košaru proizvoda iz C marketa, a mali Marko dobio igračku po mjeri.
Više je činjenica koje govore u prilog ovakvom scenariju... Prelazni rok je odrađen katastrofalno. Od najavljenih pojačanja stigao je, poslije višednevnog natezanja, dvojac Čukaričkog i Ivan Tričkovski. Čukaričani su u klub došli, jer su se maltene nudili Zvezdi na tacni, a rukovodstvo je tim potezom, donekle uspjelo da izbjegne etiketu "potpuno nesposobnih". Najavljeno je angažovanje kvalitetnog štopera, a došlo se do toga, da je najviše što je urađeno u tom pravcu, ponuda Lokerenu za Žoao Karlosa, koja je bila duplo manja od one koju je belgijski klub tražio. Prevedeno opet na jezik normalnog fudbalskog zaljubljenika - milionski iznos je još jedan u nizu jeftinih trikova, da se prikaže da Zvezda ima novca, a u realnosti je to bio isplaniran uzaludan pokušaj, jer dovođenje takvog igrača, ne bi odgovaralo planu obezvrjeđivanja kluba. U skladu sa tim, prodan je južnoamerički dvojac Salas - Molina, koji su, po slobodnoj procjeni, mogli da vrate publiku na stadione, jer su tip igrača zbog kojih se fudbal i gleda. Salas je, bez prave prilike, dobio odrješene ruke, dok je Molina prodan za milion eura u paradoksalnoj situaciji u kojoj je Dejan Milovanović procjenjen tri puta više. Dakle, od traženog štopera ni traga ni glasa, a kao drugi prioritet, najvljen je napadač, i to ni manje ni više nego sidraš, iako je prije toga Jestrović najavio ostanak uklubu, odbivši ponudu Arapa, a na toj poziciji, kao takav tip igrača, pored Jestrovića, u klubu su Betoligar i Barkos (!?). Špekulisalo se sa različitim imenima, od Trezora Mputua i Princa Tagoea do Muse Mgunija, ali su ti igrači samo po medijima bili blizu Zvezde, a u stvarnosti su bili blizu koliko i Žoao Karlos, dakle nimalo... Dakle prelazni rok je odrađen po novoj formuli - prodaj vrijedne igrače, dovedi neadekvatne zamjene i po mogućnosti gomilaj igrače, tamo gdje nisu potrebni. Svo to vrijeme, serviraj medijima priču o novim i novim interesantnim igračima, kako javnost, već kivna na sva ta događanja, ne bi potpuno izgubila nadu da će se u klubu, početi nešto konkretno raditi.
Trener je posebno poglavlje sve te priče, a postaje sve jasnije da je postalo nebitno ko će biti trener, dok se god slijepo drži tekovina srpske trenerske škole, prevođene "prvim srpskim bekom" Milovanom Đorićem, koji sada dijeli zaslužnim građanima trenerske licence. Janković je po svemu sudeći samo marioneta, koja je stavljena u službu kolektiva, kako bi se ispunio plan, a njegova stručnost više ne predstavlja nikakvu bitnu stavku. Ukoliko ostane trener i poslije ove upropaštene sezone, a scenario bude onakav kakav se predviđa, to jest Mišković preuzme Zvezdu, biće mu svejedno koliko je stručan, jer će se Mister Srbija, pobrinuti da pokupuje sve titule u narednih deset godina, a nesrećnik koji se tada nađe na klupi, ni kriv ni dužan postaće najtrofejniji trener posljednjih godina. Logika srpskog tržišta i srpske fudbalske igre je neumoljiva... Zašto poput Abramovića, kupovati najbolje igrače i trenere i pokušavati osvajati titule, kada je jednostavnije kupovati kompletna prvenstva i sa nikavim timom i nikavim trenerom, stizati do cilja. Bezvrijedni igrači će tako dostizati nerealne cijene, evropski klubovi i dalje kupovati mačke u džakovima i krug će da se nastavi... Dokle?
Znam da je malo duži post, ali eto... Kome se da nek' čita... Za kraj mogao bih samo da dodam - Piksi vrati se!!!
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
je za rubriku verovali ili ne,oba kroz noge a lopta je isla jedno 0,50km na sat
