SAG je napisao:
"THE LIVERPOOL WAY" - "LIVERPOOLOV NACIN"
Dio naslijedja mnogih Liverpool-ovih uspjeha tokom 1970-im i 1980-im poceo se opisivati jednostavnom frazom „Liverpool Way“ (Liverpoolov nacin), predstavljajuci time, ne samo nacin kako je igrao fudbal na terenu, vec i kao filozofija provodjenja kako svoje klupske unutarasnje politike, tako i odnosa s drugim klubovima. Na vrlo prakticnoj osnovi, to je značilo da potencijalni transferi nisu tema o kojoj se raspravljalo, te je s druge strane doprinos svih igraca u timu bio podjednako hvaljen.
Imenovanjem Gerarda Houiller-a, Rafe Benitez-a i Roya Hodgson kao menadžer LFC-a, „Liverpool Way“ postao je krilatica ali i kamen oko vrata. Obavljanja poslova transfera igraca „tiho“ postalo je gotovo nemoguće nakon doslovne eksplozije raznih blogova, web portala sa stalnim novostima, te pojavom drustvenih mreza, sto je znacilo da fudbalski svijet nikad vise ne spava. Uloga agenata je takodjer postala snažnija i igracima je bivalo sve manje vazna „znacka na reveru“, a sve vise debljina novcanika (o cemu bi se naravno dalo diskutovati).
Rafina vladavina je kako se blizila kraju sve vise licila na lakrdiju, protkanu losim vodjenjem uprave, konstantnim svadjama, u cijem su scenariju veliku ulogu odigrali svi svjetski mediji, sto je na kraju rezultiralo gotovo ustankom navijaca koji su mu postali najveci neprijatelji.
Ponekad je politika javnog iznosenje prljavog vesa, kao dobar alat, bila prilicno uspjesna. Medju takvima najvise je u sjecanju ostala press konferencija na kojoj je Rafa bjesnio na Sir Alexa Fergusona. U to je vrijeme Liverpool bio na celu lige nakon razbijanja Newcastlea sa 5-1. To je bila njegova prva konferencija za novinare nakon sto je Steven Gerrard bio uhapsen zbog napada na DJ-a nakon cega je zadrzan preko noći u pritvoru. Rafin okrsaj sa Fergusonom je pametno preusmjerio paznju medija s Gerrarda na naizgled menadzera koji „gubi konce“. Ipak, uprkos njegovim naporima, nije uspio ovim trikom smiriti situaciju jer je tim kroz ostatak zime, igrao veoma lose. Ipak, jedino dobro iz toga je cinjenica da je Rafa tim potezom uspio da postedi Gerrarda daljnje nezeljene medijske paznje i spasi kapitena od medijskog linca.
Sada je kljucno pitanje da li je sa „Povratkom Kralja“ na tron, sa odusevljenjem svih navijacima LFC-a vracen stari dobri „Liverpool Way“?
Sramotne djetinjaste molbe Hodgsona za strpljenje uz totalnu inkompetenciju za upravljanje klubom konacno su zavrsene. Da, igrači mogu imati bolje rezultate (i pod vodstvom Kralja su to i pokazali), ali je kljuc uspjesnog vodjenja tima od strane menadzera ili trenera sposobnost da motivira svoje igrace da igraju na najbolji mogući način u svakoj utakmici i da daju svoj maksimum. Kenny-ijev uvjeravajuci ton ocarava i vise je nego dobrodosao, isticuci njegovu odanost i pokornost za dobrobit kluba, narocito nakon trojice menadzera koji su koristili press konferencije kao treneri-terapeuti.. Njegove kratke ali ugodne pohvale tima jasno su podigle unisteni moral ekipe. To govori koliko se puno stvari promijenilo od kada je King vodio klub.
Navijaci zele znati na koga klub cilja u prelaznom roku. Dovodjenje Hendersona doslo je kao pravo iznenadjenje za vecinu navijaca, gdje je, placena, gotovo zelenaska, odsteta doslovno pomutila pamet mnogima. „Dostojanstvena“ tisina iz kluba zabrinjava navijace u vremenima kada se zele vidjeti konkretna pojacanja, a ne neko „smece“ od glasina koje klub povezuju sa bilo kojim imalo solidnim igracem ispod 26 godina. U doba permanentnog protoka informacija, mozda bi nama navijacima KK mogao dati makar malu, ali konkretnu smjernicu, cemu se mozemo nadati u ovom prelaznom roku.
Odakle si ovo 'maznuo' ?
Svaka cast danas onim navijacima koje poslije najtuznije 'odigrane' utakmice u zadnjih xy i dalje pjevaju Never walk alone...
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
