Nada u prolazak nestala je onog trenutka kad je odsviran početak utakmice, a i prosječnom poznavaocu košarke, postalo jasno, da Zvezda, uz ovu već hroničnu, tanku odbranu, nema šta da traži u ovom meču. Bez Bakića, izgubljena je i posljednja nada da će neko moći u odbrani da drži bekove Bešiktaša, a smiješno je i pomisliti da se Pekeru i Drobnjaku, može izaći na megdan bez prave petice. Iz tog ugla mi nije bilo najjasnije rezonovanje da se u meč uđe sa Raičevićem, istina sjajno raspoloženim na startu utakmice, koji samo glumi peticu, a da Kikanović, koji bar podsjeća na centra, iako je u stvari četvorka, utakmicu počinje sa klupe, dok jedini pravi centar u timu, Lekić, ni ne uđe u igru. Kakav-takav centar je bolji od nikakvog, a Kikanović i Raičević to jednostavno nisu. Biće da je takav ulazak u utakmicu značio samo jedno, jurnjavu po terenu i prangijanje iz svih pozicija, što je i imalo za rezultat ispucanih 15 trojki u prvom poluvremenu. Turci nisu jaka odbrambena ekipa i u napadu se moglo i pronaći boljih rješenja od bjesomučnog šutiranja, ali se dosta zakazalo u skoku, slobodnim bacanjima i naravno u odbrani, da bi se sve to kompenzovalo solidnim napadom. Raičević je dobro otvorio utakmicu, ali se naravno poslije zagubio na terenu, Kuk bio prenervozan i šuterski van utakmice, a Dragićević odsječen i sa previše čekanja na trojci da dobije loptu. Sve u svemu, nedovoljno, pa se može reći da je poraz od 12 razlike još i dobar, kako je to u jednom trenutku sve djelovalo. Na 20 razlike, svi lagano trčkaraju po terenu, kao da je u pitanju šuterski trening. Kikanoviću kapa dole. Stvarno je odličan igrač, a idioti koji bojkotuju klub, između ostalog jer je taj momak musliman, mogu da nastave da se kunu u srpstvo i čojstvo, dok im "omraženi bošnjak", spašava srpski klub da ne bude ponižen od strane Turaka (koje li ironije). Seronje...
_________________ "Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|