Citiraj:
Dakle zadivljuje me kako svaku svoju gresku u proceni ti lepo izanaliziras a tvoje postove pratim vec duze vreme i uvek na pocetku pogresis a kasnije tu gresku priznajes pa onda neko moze i pomisliti da si zaist odlican poznavaoc fudbalskih prilika i same igre! I da ako mislis da je Klemente 'osvojio' trece mesto onda alal vera! Ja mislim da je taj covek u onoj grupi izgubio prva dva, a da trece nije ni osvojio!
Imponuje mi zaista što već duže vrijeme pratiš moje postove, pronalaziš moje greške i što si zadivljen mojim korigovanjem istih, ali odmah da te upozorim da iako sam tolerantan čovjek liberalnih shvatanja, da me pomalo plaši to tvoje "praćenje". Shvatam da nas na svijetu ima svakavih, ali ja nisam te orjentacije, pa molim te da ne praviš poteze u tom pravcu...
Citiraj:
Svako ko kaze da je nerealno ocekivati plasman na SP stvarno ne poznaje fudbalsku igru! Kljuc uspeha nase reprezentacije je da ekipu preuzme nas covek koji je i istinski strucnjak, poput Dujkovica ili Muslina i da se uspostavi prepoznatljiva igra reprezentacije, a da bi se to dogodilo onu bagru iz saveza treba najuriti u cemu se svi slazemo. Ukoliko bi se to ostvarilo mi bi mogli da racunamo na plasman na svetsko!
Mogu samo da se nasmijem na ove konstatacije i da još jednom ostanem zabezeknut pred činjenicom, da se 99% tvojih percepcija vezanih za fudbalske prilike svodi na to da je Slavoljub Muslin rješenje za sve. Inače otkriće da reprezentaciju treba da preuzme čovjek koji je "istinski stručnjak" me navodi na pomisao da točak nije najveći izum u istoriji čovječanstva. Ja sam baš bio mišljenja, da reprezentaciju treba da preuzme neki automehaničar sa Novog Beograda, ali eto ti si me prosvijetlio... Inače Muslin je nekoliko puta moljen da preuzme reprezentaciju pa je odbijao, pa tu priču oko njega treba zatvoriti.
Citiraj:
a sta mi radimo? od jednog bezveznog, glupog poraza od azerbejdzana, koji je bio posljedica svakakvih gluposti, mi smo napravili nacionalnu sramotu, bolje nasa djeca znaju ko je gurban gurbanov nego njegova familija. i poslije toga u svaku utakmicu sa autsajderima nasi ulaze sa kocnicom i pritiskom, jer znaju sta ih ceka ako ne pobijede. pobogu, njemacka je prije 4-5 godina izgubila od albanije (!), pa niko to nije prikazivao kao sramotu nacije. niko u njemackoj ne podsjeca njihove igrace ko su bili strijelci dva gola za albaniju (bilo je 2:1)...
Poraz od Azerbejdžana je bio posljedica nesposobnosti naših igrača da očiglednu premuć u taktičkom, tehničkom, igračkom i psihofizičkom pogledu, pretvore u ubjedljivu pobjedu. To što naši u utakmice sa autsajderima ulaze sa kočniciom stvar je mentalnog sklopa igrača i kolektiva, te stvar trenera kako da psihološki pripremi ekipu za duele protiv slabijih reprezentacija. Ako to nije u stanju, onda mora da leti, a ne da igrači nakon svakog poraza opravdanja traže u vanfudbalskim faktorima, poput rijetkog vazduha (ovo je hvaljeni i časni kapiten Stanković imao obraza da izjavi poslije brukanja u Jermeniji), visoke trave, lošeg terena i nadasve bezobrazne publike koja je u utakmici sa Finskom birala da posmatra meč Novaka Đokovića umjesto naših fudbalskih super zvijezda.
Inače poraz od Azerbejdžana nije bio samo jedan, već mu je prethodio remi sa istim protivnikom na domaćem terenu, što je prilično ravno porazu, a u ovim kvalifikacijama poraz od Kazahstana i poniženje od Jermenije. Da je to bio usamljen kiks, niko ga ne bi pominjao, ali pošto naši imaju tendenciju da takve stvari ponavljaju, onda zaista ne treba trošiti sopstvene živce u pokušaju da ih se opravda... Inače izvlačiš mnogo subjektivne analize, mnogo obojene viškom nacionalnog naboja, pa je teško da si realan. Niko ovdje ne priželjkuje krah reprezentacije i mnogo griješiš, ako tako misliš, ali jednostavno reprezentacija tj. reprezentativci i selektor nisu pokazali NIŠTA, čime bi zaslužili nešto drugo odim kritike.
Ako ćemo govoriti o pozitivnim stvarima, a njih sam istakao i tokom ciklusa kvalifikacija, onda se može reći da je pozitivno to što su nosioci igre mlade reprezentacije ipak dobili priliku. Međutim, bojim se da je to bio samo još jedan u nizu alibija, koji je iskorišten da se baci prašina u oči javnosti, kada je bilo jasno da kola kreću nizbrdo. Isto tako i igranje Dejana Stankovića... Uglavnom preovladava mišljenje da je u pitanju alibi igrač, za alibi trenere. Staviće ga u tim, čime će ispoštovati rutinu da igrač sa najvećim rejtignom mora da igra, a istovremeno će oprati ruke, činjenicom da je u tim stavljao najbolje. Od Stankovića niko ne očekuje čuda i griješi onaj ko tako misli. Od njega se očekuje da se ne krije od lopte i ne bude nevidljiv na terenu kao u većini kvafikacionih utakmica, a nadasve da kao kapiten prihvati odgovornost i pripazi šta govori, a ne da poraze pravda bezumnim izjavama poput one o rijetkom vazduhu u Jermeniji.