|
Inače nikad ne ostavljam postove na sportske topike već ih samo čitam, ali sada nisam mogao odoliti.
Naime, ne da mi se tražiti na čiji prijedlog je progurano i donešeno novo pravilo o uticaju vremenskih uslova (vjetra) na skok te oduzimanje dodavanje bodova po tom kriterijumu. Ne bi me začudilo da se radi o austrijskom lobiju.
Ne dodirujući same takmičare iz Austrije (njima svaka čast), postaje morbidno očigledno koliko Austrijanci žele da ovladaju skijaškim skokovima, otrilike nešto slično kao u alpskim disciplinama. Kad ne mogu rezultatima (a pokušavaju to već dugi niz godina) pribjegnu "finijim" metodama. Ovim ni slučajno ne želim da omalovažim ovogodišnje uspjehe Morgenšterna, ali tu nešto smrdi.
Do prije par godina, sudije (koje su sve redom iz "najvećih svjetskih sila" u ski-skokovima tipa Kanade, USA, Francuske, Italije pa i Švedske) su drastično uticale na plasman svojim nadasve sumnjivim ocjenjivanjem. To je naročito važilo na 90K skakaonicama gdje njih 15 skoči u dva metra, pa sve zavisi od ocjena sudija. Ta takmičenja nisam htio ni da pratim (iskreno i ne znam da li se u svjetskom kupu uopšte skače više na 90K ili je to samo na svj. prvenstvima i Olimpijadama).
Na 120K je ipak bilo moguće napraviti razliku malo dužim skokom. Ali eto recimo sjećam se onih legendarnih Japanaca koje sam obožavao (Okabe, Saito, Funaki, Kasai itd.) Ljudi su uveli u skokove i letove nešto nevjerovatno, savršenu mirnoću u letu i prelijep stil. Naročito neprevaziđeni Funaki. Tada su suci radili takvo sr*nje da mi se gadilo to sve. Jedan Funaki leti savršeno mirno, bez i najmanjeg pokreta tijelom ili rukama, skije do perfekcije mirne, čovjek leži na skijama kao mumija miran, doskok u školskom telemarku, extra dužina, ali ocjene 18-18,5. Ide bilo koji Austrijanac, skije plešu po vazduhu, kormilari sa obe ruke, doskok uz vještačko izvlačenje telemarka bacanjem noge ukoso nakon doskoka i ocjene..? Naravno, 19-19,5 pa i 20 ako je otišao na dužinu u vražiju mater.
Kad to nije pomagalo, onda su radili ono najpodlije: skraćivanje zaletišta. Naime čista fizika. Evropljanin je obično visok 180cm i više sa svojih 80+ kilograma i bez problema sa tom masom dobije inerciju iz koje izvlači potrebnu brzinu na mostu. Sudije su onda tražile minimalnu kritičnu na kojoj Evropljanin (čitaj: Austrijanac) može da skoči kako treba. A onda dolazi Japanac sa svojih 160 cm i 55kg sve sa opremom. Naravno brzina na mostu je odlična za samoubistvo. Ali to je već davno bilo, Ti Japanci su na Olimpijadi kod kuće u Naganu to sve naplatili i neka im je slava.
Ali zato ne tako davno, prošle godine na Olimpijadi, Austrijanci su došli po svoje već pripisane osvojene zlatne pa i sve ostale medalje. Naime godine ulaganja novca, sponzorstva i svakavih drugih radnji su se trebali isplatiti. Jedino što se sa tim nije slagao Simon Aman pa im je svima *ebao kevu. Austrijanci su pobudalili i dok si trepnuo okom, pronašli su razlog zašto je Aman bio bolji. Naime vezovi su bili drugačiji. Tragikomično u svemu tome je što je to najvjerovatnije istina. Drugačiji su bili definitivno, ali da li su izlazili iz okvira propisa je ostalo diskutabilno. Austrijanci su se rekli žaliti. ALI NISU! Razlog je taj što su dobili kontru u kojoj im je rečeno da će u tom slučaju biti potegnuta afera sa njihovim "majicama" u čitavoj prethodnoj sezoni, a moguće i ranije. Naime, cjelokupna austrijska reprezentacija je na sebi imala opremu koja je na grudima sa prednje strane bila porozna, odnosno propuštala je vazduh, dok je na leđima bila kompaktna, odnosno nije propuštala vazduh. Efekat je bio očigledan. Stvarao se mini padobran koji je Austrijance držao u vazduhu i bukvalno su lebdjeli duže. A svima je upalo u oči da samo oni imaju neprirodnu grbu na leđima dok skaču. Naravno, nakon te kontre, Austrijanci su se ušutili kao ribe i više nije bilo pomena o Amanovim vezovima. Naravno, ni Aman nije bio čist. Dokaz za to je da je njegov serviser skija dao otkaz odmah nakon Olimpijade i prićutio se k'o bubica. Ali kad neko igra prljavo, prljavo mu i vratiš.
Ali i to je iza nas. S obzirom da su se modernizovale 120K skakaonice pa ih je sve više 125K i 130K, odnosno skače se i preko 140 m na njima, danas oni najbolje naprave par metara zalihe skokom pa im sudije ne mogu više toliko kvariti score, a letovi su tek posebna priča. Onda ne čudi pojava ovog sistema kojeg se neko "savremen" sjetio da ga ubaci. Da budem iskren, ne mogu da pratim toliko ski-skokove i letove jer naše tv-kuće to ne prate, ali pratio sam turneju, i ako bude sreće Planicu obavezno. A gledao sam i isječke sa još nekih takmičenja. Simptomatično je to da na 4 skakonice u 8 serija (dobro 7, Garmiš samo jedna), uvijek se zbog "pogodnog" vjetra oduzimaju bodovi "onim ostalima", dok se Austrijancima skoro nikad ne oduzimaju, nego čak počesto i dodaju zbog "nepogodnog efekta vjetra". Tako je recimo Morgenštern na jednoj bio čini mi se drugi, a da nije ni u jednoj seriji imao skok ni u 5 najboljih. Osrednji skokovi, ali savremena tehnika je čudo pa kad dofrizira bodove njemu, a oduzme drugima da vidiš plasmana.
Da se razumijemo, nije sve tako crno-bijelo, ali je ipak veoma jasno o čemu se radi. Austrijanci najviše ulažu u ovaj sport, većina sponzora takmičenja je austrijska, oni za svoje uloženo žele satisfakciju. Ali ovo je sprdačina. Za one koji ne znaju, trener je taj koji daje konačnu riječ i signal skakaču da krene i to, pazi koincidencije, nakon što ustanovi stanje vjetra. Naravno, ne može da odlaže skok predugo bez potrebe, ali neka Austrijancima da signal da krenu po nezgodnom vjetru ili kad ga nema, a ne po onom povoljnom. Kako to da on uvijek pogriješi ili se uslovi na mostu promijenu za tri sekunde zaleta baš njima pa im se jadnicima zbog takvih uslova moraju dodati bodovi?
Volio bih kad bi neko od vas htio da prokomentariše na ovu temu!
Poz!
_________________
dejo the best - professional
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
